Emanet govora istine
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.” (El-Ahzab, 70.)
Govoriti istinu je od dobrih navika a ujedno nam je i obaveza. Ako bismo uvijek govorili istinu, sačuvali bismo sebe od mnogih neugodnosti, kao što se sačuvao jedan ashab Muhammeda, s.a.v.s., kako se navodi u jednoj predaji. Naime, jedan je čovjek došao Muhammedu, s.a.v.s., i rekao: “O Allahov Poslaniče, ja imam mnogo loših navika. Koju od njih najprije da ostavim?” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Prvo ostavi laž, i uvijek govori istinu.”
Čovjek je obećao da će tako učiniti, ustrajao je u tome te se tako zaštitio od loših navika i zabranjenih postupaka i radnji, jer je dao obećanje pred Poslanikom, s.a.v.s. I tako, kad god bi ovom čovjeku naum palo da učini nešto loše, on bio se sjetio svoga obećanja da će uvijek govoriti istinu.
Allah, dž. š., u Kur’anu kaže: „Allah vam strogo naređuje da povjerene emanete izvršite prema onima kojima pripadaju.“ (En-Nisa, 58.)
„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte.“ (El-Enfal, 27.)
Od Ebu Hurejrea, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: „Tri su znaka ili osobine munafika: kad govori – laže, kad obeća – ne ispuni, i kad mu se šta povjeri – on to iznevjeri.“ (Muttefekun alejhi).
Poslanik, s.a.v.s., je također jedne prilike rekao: „Najbolji od vas su oni iz mog stoljeća, pa onda oni koji dođu iza njih, pa oni iza njih, a zatim će poslije njih dolaziti ljudi koji će svjedočiti i kojima će se vjerovati, a oni neće čuvati emanet nego će varati, zavjetovaće se, a te zavjete neće ispunjavati…“ (Muttefekun alejhi).
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Izvrši emanet prema onome ko ti ga je povjerio, a nemoj iznevjeriti onoga ko je tebe iznevjerio.“ (Imam Ahmed)
Enes b. Malik, r.a., kaže: „Allahov Vjerovjesnik nam ne bi držao govor, a da ne bi rekao: „Nema imana onaj ko nema emaneta, a nema ni vjere onaj ko se ne drži dogovora.“ (Bejheki)
Ali b. Ebi Talib, r.a., kaže: „Ko kod ljudi bude imao tri stvari dužnost im je da prema njemu izvrše tri: kada mu pričaju da im povjeruje, kada mu nešto povjere da ih ne iznevjeri, kada im obeća da ispuni obećanje, a oni su prema njemu obavezni da ga vole svojim srcima, da ga hvale svojim jezicima i da mu ukažu svoju pomoć.“
Ko je povjerljiv pokoran je svome Gospodaru u ispovijedanju svoga islama, a ko je varalica nepokoran je svome Gospodaru u ispovijedanju svoga islama.
Emanet i govor istine su bile od najuočljivijih moralnih osobina svih poslanika. Uzvišeni Allah nam u Kur’anu govori o Nuhu, Hudu, Salihu, Lutu, Šu’ajbu i drugim vjerovjesnicima i poslanicima, neka je na sve njih Allahov blagoslov i mir, a svaki od njih je rekao svome narodu: „Ja sam vama povjerljivi poslanik, pa se zato bojte Allaha i meni se pokoravajte.“
Naš vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s., je imao veliki udio u tome, jer je bio poznat među svojim narodom kao iskreni i povjerljivi – “El-Emin”.
Emanet simbolizira različita značenja koja su sva objedinjena osjećajem čovjeka da je odgovoran za svaku stvar koja mu je predata i da jasno i nedvojbeno shvata da će pred Allahom odgovarati na način kako je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svako od vas je čuvar i svako će odgovarati za ono što čuva. Vođa je čuvar i bit će odgovoran za svoje podanike. Muškarac je čuvar svoje porodice i odgovarat će za ono što čuva. Žena je čuvar kuće svoga muža i odgovorna je za ono što čuva. Sluga je čuvar imetka svoga vlasnika i odgovoran je za ono što čuva. Uistinu, svi ste vi čuvari i svako od vas je odgovoran za ono što čuva.“ (Muttefekun alejhi)
Jedan od najisticajnijih emaneta jeste izvršavanje onoga čime je Allah obavezao čuvare Njegovog Govora i Islama kao vjere (hafize, učenjake i pobožnjake ovog Ummeta), – da pojasne ljudima i da ne skrivaju od njih. Da podučavaju ljude i da ih usmjeravaju naređujući im istinu-dobro i odvraćajući ih od zablude-zla, jer se na taj način odazivaju naredbi Uzvišenog koji kaže: “A kada Allah uze obavezu od onih kojima je dana Knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili, prodajući je za bagatelnu cijenu! A ružno li je to što za to kupuju!” (Ali Imran, 187.)
Jedan od najvećih domena primjene emaneta je emanet riječi. Koliko ima lažnih riječi na koje se onaj ko ih izgovara i ne obazire, a s njima se strovali u džehennem na dubinu koja je veća od razdaljine istoka i zapada, a ta riječ, također, bude razlog rušenja ispravne egzistencije i destrukcije dobro sagrađene građevine? Koliko ima samo zaraznih riječi na čiju se odgovornost nije mislilo, a dovele su do razjedinjavanje naroda, tako da su veze ljubavi prekinute, a prijateljske i rodbinske veze zapostavljene?
Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud, kaže: “…onaj koji ukaže svome bratu na nešto, a zna da je ispravno u suprotnom od tome, prevario ga je.” (Ebu Davud)
Allah, dž.š., kaže: “Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju.” (En-Nisa, 58.)
Međutim, danas možemo uvidjeti i uvjeriti se da se emaneti povjeruju i nekim osobama kojima ne pripadaju, niti su sposobni, a niti su kvalifikovani za tu poziciju, te se tako otima i uskraćuje pravo određenim ljudima i tako nastaje zbrka i smutnja u društvu.
Imam Muslim bilježi od Ebu Zerra, r.a., da je rekao: “O Allahov Poslaniče, zar me nećeš postaviti na (neku) funkciju? Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “O Ebu Zerre, ti si slabašan čovjek, a u pitanju je emanet – koji će na Sudnjem Danu biti poniženje i kajanje!” (Imam Muslim)
Ashabi su rekli:
Omer b. El-Hattab: “Ne nasjedajte na viku i galamu ljudi, onaj ko osjeća odgovornost za emanet i ko ne nasrće na ljudsko dostojanstvo, njega smatrajte i zovite čovjekom!”
Alija, r.a: “Svijest o emanetu je ključ rizka.”
Izreke naučnika:
Akademik Enes Karić
“Sve ti mogu oduzeti, ali jezik za zubima ne mogu, ušutkanu riječ ne mogu. Nikada!”
Camillo Benso di Cavour
“Možete spriječiti da se čuju moje riječi, ali ne možete spriječiti da se čuje istina.”
Marko Tulije Ciceron
“Nema ničeg otmjenijeg i cjenjenijeg od vjernosti. Vjernost i istina najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše.”
John Locke
“Jedna je stvar pokazati čovjeku da nije u pravu, sasvim druga staviti ga u posjed istine.”
Za Akos.ba piše: Azmir Jusufi
Akos.ba