Islamske teme

U susret Lejletul-Beratu

Vrijednost ove noći u islamskoj tradiciji

15. noć Ša’bana ili Lejletul-berat je jedna od blagoslovljenih/mubarek noći u kojima Uzvišeni Allah pruža posebne milosti i darove Svojim robovima. Uzvišeni kaže: „Ha Mim. Tako Mi Knjige jasne, Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo“ (ED-Duhan, 1-3). Taberi, Kurtubi, Ibn Kesir i drugi poznati komentatori Kur’ana spominju da jedna grupa učenjaka predvođena Ikrimom smatra da se ovaj ajet, odnosno riječi „u Blagoslovljenoj noći“, odnosi na 15. noć Ša’bana. O vrijednosti ove noći govore i brojni hadisi Poslanika, s.a.v.s. U jednom od njih stoji:

„Zaista je Uzvišeni Allah posebno milostiv u noći polovine Ša’bana i oprašta svim Svojim stvorenjima osim dvojici: onome koji čini širk i onome koji nosi zlobu u svom srcu.“

Albani za ovaj hadis kaže:“ Ovo je vjerodostojan (sahih) hadis. Prenosi se od skupine ashaba različitim putevima koji ojačavaju jedni druge. Ashabi od kojih se prenosi ovaj hadis su: Muaz bin Džebel, Ebu Sa’lebe El-Hušeni, Abdullah bin Amr, Ebu Musa El-Eš’ari, Ebu Hurejre, Ebu Bekr ES-Siddik, Avf bin Malik i Aiša“ (Albani, 1995:3/135).

Zloba koja je spomenuta u ovom hadisu kao jedan od razloga uskraćivanja oprosta može imati općenito značenje, ali su neki učenjaci dali i konkretnije pojašnjenje. Imam Evza’i kaže da se pod tim misli na zlobu i mržnju prema ashabima Poslanika, s.a.v.s., jer je mržnja prema njima teži grijeh od mržnje prema nekome drugom. Takođe, pod tim se može misliti na ostavljanje sunneta Poslanika, s.a.v.s., i slijeđenje nekog krivovjerja (bid’a) kojim se napušta Ummet, pravi razdor među muslimanima, skrnavi njihov život, imetak i čast, kao što je krivovjerje haridžija, šija i njima sličnih (Ibn Redžeb, 1999:265).

Ibn Tejmijje kaže:“ Što se tiče 15. noći Ša’bana, o njenoj vrijednosti govore brojni hadisi i predaje i spominje se da je jedna skupina prvih generacija/selefa u njoj klanjala nafile.

Pored ovog hadisa postoje i drugi hadisi u kojima se govori o vrijednosti ove noći u kojima, između ostalog, stoji da se ova noć provede u ibadetu a dan poslije nje posti (Ibn Madždže) i da Allah u ovoj noći oprosti grijeha više nego je dlaka na ovcama plemena Kelb (Ahmed, Tirmizi, Ibn Madždže). Hadiski stručnjaci različito ocjenjuje ove hadise.Većina učenjaka ih pojedinačno uzevši smatra slabima. Međutim, kada se uzmu u obzir sve ove predaje, onda ih ne možemo potpuno odbaciti. U tom smislu Albani kaže:“ Prema tome, kada se uzmu sve predaje ovog hadisa, on je, bez sumnje, vjerodostojan. Vjerodostojnost se može potvrditi i sa manjim brojem predaja nego što ih ima ovaj hadis ukoliko nema neke velike slabosti, kao što je to ovdje slučaj. Ono što je naveo Šejh El-Kasimi u djelu „Islahul-mesadžid“ (170 str.) od riječi kritičara hadisa kako ne postoji vjerodostojan hadis o vrijednosti 15. noći Ša’bana nije prihvatljivo. Ako je neko od njih i kazao nešto slično, učinio je to zbog ishitrenosti i nedostatka truda u sagledavanju svih predaja, na način kako je to ovdje učinjeno. A Uzvišeni Allah daje uputu“(Albani, 1995:3/139).

Lejletul-berat u praksi prvih generacija muslimana

Većina islamskih učenjaka smatra da ova noć ima posebnu vrijednost i da je pohvalno da se ona obilježi na prikladan način. Ibn Tejmijje kaže:“ Što se tiče 15. noći Ša’bana, o njenoj vrijednosti govore brojni hadisi i predaje i spominje se da je jedna skupina prvih generacija/selefa u njoj klanjala nafile. Ako bi neko u njoj klanjao individualno, ta je praksa bila prisutna među selefom i ima svoje utemeljenje pa ne može biti predmet kritike“ (Ibn Tejmije, 1997:23/81). Ono oko čega postoji razilaženje među učenjacima, i to još iz vremena selefa, jeste način njenog obilježavanja. Jedna grupa tabi’ina Šama među kojima su bili Halid bin Ma’dan, Lukman bin Amir i Mekhul je ovu noć obilježavala tako što su oblačili najljepšu odjeću, koristili mirise i surmu i zajednički klanjali u džamiji. Njihovu praksu je podržavao i Ishak bin Rahevejh koji je kazao da to nije (pokuđena) novotarija. Druga grupa učenjaka Šama predvođena Imamom Evza’ijem je smatrala pokuđenim okupljanje u džamijama radi zajedničkog ibadeta, vaza i dove u toj noći, s tim da nije pokuđeno da se u toj noći individualno klanja i čini ibadet (Ibn Redžeb, 1999:263). Inače, većina učenjaka hanefijskog mezheba smatra da je bolje ove mubarek noći obilježavati individualno, a neki čak smatraju pokuđenim klanjanje nafila u džematu (Ibn Abidin, 2003:2/469, 500).

Kako obilježiti ovu noć

U ovoj noći neki praktikuju klanjanje nafile poznate pod imenom „Salatul-hajr“ koja se sastoji od 100 rekata, a na svakom rekatu se uči 10 puta sura Ihlas. Većina uleme i hadiskih stručnjaka smatra da je hadis u kojem se spominje ovaj namaz apokrifan tj. izmišljen i pripisan Poslaniku, s.a.v.s. Imam Nevevi kaže:“ Ova dva namaza (u Lejletur-regaibu i Lejletul-beratu) su pokuđene i ružne novotarije. Ne treba zavaravati to što se spominju u Kutul-kulubu i Ihja-ulumid-dinu, niti hadis koji se prenosi o njima, jer je sve to ništavno (batil)“ (EN-Nevevi, 3/549).

U svakom slučaju, postoji toliko ibadeta koji su propisani i zasnovani na vjerodostojnim predajama da je sasvim suvišno baviti se stvarima oko kojih postoji sumnja i dilema. Spomenućemo nekoliko ibadeta koje možemo praktikovati u ovoj noći:

a) Obavljanje jacije i sabaha u džematu
Od Osmana bin Affana, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Ko klanja jaciju u džematu kao da je klanjao pola noći, a ko klanja (i) sabah u džematu kao da je klanjao čitavu noć.“ (Muslim)
b) Noćni namaz (salatul-lejl)
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Najbolji namaz nakon propisanih namaza je noćni namaz.“ (Muslim)
c) Tesbih-namaz
Hadis o vrijednosti i načinu obavljanja tesbih-namaza bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madždže od Ibn Abbasa, r.a.
d) Učenje Kur’ana
Od Ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige, imat će za to jedno dobro djelo, a dobro djelo se deseterostruko nagrađuje.“ (Tirmizi)
e) Spominjanje Allaha (učenje zikra) i donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s.
Od Ebu Hurejre i Ebu Se’ida, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Neće sjesti niti jedna skupina da spominje Allaha, a da ih neće okružiti meleki, prekriti milost, spustiti se na njih smirenost i da ih Allah neće spomenuti u Uzvišenom Društvu.“ (Muslim)
Od Enesa bin Malika, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata (blagoslova), izbrisati mu deset grijeha i uzdići ga deset deredža.“ (Nesai, Ahmed)
f ) Traženje oprosta od Allaha i upućivanje dova

Od Abdullaha bin Abbasa, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Ko bude često tražio oprosta od Allaha, On će mu otkloniti svaku brigu, izbaviti ga iz svake nevolje i opskrbiti ga odakle se ne nada.“ (Ibn Madždže, Hakim)

Od Habib bin Mesleme El-Fihrija, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Neće se sakupiti jedna grupa ljudi u kojoj će jedni učiti dovu, dok će drugi aminati, a da im se Allah neće odazvati i uslišati dovu.“ (Taberani, Hakim, Bejheki)

Najvažnije je da ovu noć dočekamo sa srcima koja su čista od zlobe i mržnje. Naši plemeniti prethodnici su govorili da su najvrjednija djela čistoća srca od zlobe i mržnje, darežljivost i dobronamjernost prema svim muslimanima. Ovim svojstvima se postiže Allahova blizina, a ne samo trudom oko namaza i posta (Ibn Redžeb, 1999:267).

„Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!“ (El-Hašr, 10)

Literatura
1. Albani (1995), Silsiletu el-ehadis es-sahiha, Mektebetul-Mearif:Rijad
2. EN-Nevevi, El-Medžmu’, Mektebetu El-iršad:Džedda
3. Ibn ‘Abidin (2003), Reddul-muhtar, Dar Alemil-kutub:Rijad
4. Ibn Redžeb (1999), Letaiful-Mearif, Dar Ibn Kesir:Damask
5. Ibn Tejmijje (1997), Medžmuatul-fetava, Dar El-vefa:El-Mensure

 

Piše: Hfz. Edin Dedić

preporod.com

Povezani članci