Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Druga strana medalje „Islamske revolucije“- Šta bosanski muslimani trebaju znati o Homeiniju?

Druga strana medalje „Islamske revolucije“- Šta bosanski muslimani trebaju znati o Homeiniju?

Homeini spada među one ličnosti koje su obilježile proteklo stoljeće. Njegovo suprostavljanje Šahovom režimu i zagovaranje islamske vlasti donijelo mu je veliki broj pristalica u Iranu, kao i veliki broj simpatizera širom muslimanskog svijeta. Revolucija koju je izveo u Iranu inspirisala je tada mnoge islamiste i dala im poleta da takvo nešto pokušaju učiniti i na drugim mjestima. Njegov uspjeh mnogi su doživljavali znakom Božanske potpore i stoga su ga smatrali posebnim čovjekom ili evlijom. Međutim, ono što je uslijedilo nakon revolucije razočaralo je mnoge muslimanske mislioce i učenjake.
 
Iako se u početku govorilo da je revolucija „islamska“, a ne sektaška ili šitska, što je naišlo na oduševljenje širom muslimanskog svijeta, pokazalo se da to nije tako. Razočarenje koje je doživio tadašnji muslimanski svijet i svi oni koji su težili uspostavljanju islamske vlasti opisao je rahmetli šejh Seid Havva, jedan od velikih sirijskih alima i vođa Muslimanske braće, riječima:
 
“Kada je Homeini pobijedio, iskreni muslimani ovog ummeta su pomislili da je Homeinijeva pobjeda postavljanje stvari na njihovo pravo mjesto u pogledu ljubavi prema Poslanikovom, s.a.v.s., Ehli-bejtu i čišćenje šiizma od pogrešnih vjerovanja i izdajničkih stavova. Pogotovo što je Homeini u prvim danima svoje pobjede obznanio da je njegova revolucija islamska, a ne frakcijska, i da je njegova revolucija u interesu potlačenih i oslobađanja muslimanskih naroda, a posebno oslobađanja Palestine. Onda su se stvari iskrenima počele polahko otkrivati. Isti ovaj Homeini je podržavao sva pogrešna vjerovanja kod šija tokom povijesti i svi oni izdajnički stavovi šitskog zastranjivanja bili su prisutni kod Homeinija i njegovih pristalica. Bio je to veliki povratak unazad i strašno razočarenje.“ (Kej la nemdi be'iden an ihtijadžatil-asr, 477) Sličan stav je iznio i Imam En-Nedevi.
 
Nekoliko organizacija iranskog porijekla u Bosni i Hercegovini svake godine organizuje različite naučne skupove i manifestacije u čast Homeinija. To nije nimalo čudno jer je on utemeljitelj moderne iranske države i jedan od njihovih najvećih vjerskih autoriteta. Ono što je čudno i zabrinjavajuće jeste da se veoma često takvi skupovi i manifestacije priređuju u saradnji sa Islamskom zajednicom i da na tim skupovima učestvuju njeni predstavnici koji o Homeiniju govore kao velikom autoritetu i uzoru u vjeri. Od nekih imama, profesora medresa i Fakulteta islamskih nauka mogli smo čuti kako Homeinija nazivaju obnoviteljem vjere dovodeći ga u vezu s hadisom Poslanika, s.a.v.s., u kojem se najavljuje obnavljanje vjere u svakom stoljeću od strane nekih osoba. Nadamo se da su takav stav zauzeli zbog nepoznavanja nekih Homeinijevih stavova koje ćemo spomenuti, jer je zaista teško povjerovati da bi neko osobu koja zastupa takve stavove nazivao obnoviteljem vjere. 
 
Homeinijev stav o Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i ostalim ashabima
 
Na samom početku želimo napomenuti da Homeini pripada duodecimalnim šijama (isna ašerije ili imamije) za koje se tvrdi da su umjereni i da kod njih nema stavova koji značajno odudaraju od učenje Ehli-sunneta vel-džema'ata. Oni čine najbrojniju skupinu među šijama. 
 
Jedna od prvih knjiga koju je Homeini napisao je „Kešful-esrar“ ili „Otkrivanje tajni“. Napisana je na perzijskom jeziku i kasnije je prevedena na arapski. Štampana je u Ammanu u izdavačkoj kući Daru Ammar 1987. godine. S obzirom da se ovom prevodu prigovara da je netačan i lažan, poslužili smo se i drugim prevodom, za koji šije tvrde da je ispravan, kako bi smo izbjegli mogućnost netačnog citiranja i prenošenja Homeinijevih riječi. Na samom početku poglavlja o imametu Homeini kaže:
“ Mi ne obožavamo boga koji podiže veličanstvenu građevinu za ibadet, pravdu i pobožnost, a onda je sam ruši i postavlja Jezida, Muaviju, Osmana i njima slične silnike kao vođe ljudima i ne određuje sudbinu ummeta nakon smrti Svog vjerovjesnika.“ (123) 
 
U kontekstu govora o imametu i pokoravanju nadređenim (ulul-emr) kaže:
„ Nas ovdje ne interesuju dvojica staraca (Ebu Bekr i Omer) i ono što su učinili suprotno Kur'anu, njihovo poigravanje s Božijim propisima, proglašavanjem halalom i haramom na osnovu svog hira, nepravde koje su počinili prema Fatimi kćerki Vjerovjesnika, s.a.v.s., već želimo ukazati na njihovo nepoznavanje Božijih i vjerskih propisa“. (Kešful-esrar, 126) 
 
Nekoliko stranica kasnije dolazi naslov koji glasi:“Ebu Bekrovo suprostavljanje tekstovima (nusus) Kur'ana“ i onda kaže:“Neko će možda reći da Kur'an ne govori eksplicitno o imametu, jer se onda Ebu Bekr i Omer ne bi tome suprostavljali. A i ako pretpostavimo da su se tome protivili, niko ih u tome ne bi podržao. Zbog toga ćemo ovdje navesti nekoliko primjera njihovog jasnog suprostavljanja Kur'anu kako bi bilo sasvim jasno da su to oni činili i da su ih drugi u tome podržavali.“ (131) 
Nakon toga dolazi naslov Omerovo suprostavljanje Allahovoj knjizi i onda kaže:“ Ovdje ćemo spomenuti situacije u kojima se Omer suprostavio Kur'anu kako bi bilo jasno da za njih suprostavljanje Kur'anu nije predstavljalo ništa ozbiljno i time potvrdimo da bi se oni suprostavili Kur'anu i da je u njemu eksplicitno spomenuto pitanje imameta.“ (135) 
 
Na kraju ovog poglavlja Homeini kaže:“ Čak i da su ove stvari jasno spomenute u Kur'anu, ovi (Ebu Bekr i Omer) ne bi odustali od svog puta i ne bi prepustili vlast. S obzirom da se Ebu Bekr najviše pretvarao, on je izmislio hadis kako bi okončao ovu stvar i učinio to što je učinio u pogledu nasljedstva. A što se tiče Omera, njemu ne bi bilo teško da kaže da je Allah ili Džibril ili Vjerovjesnik pogriješio u objavi ovog ajeta, a sunnije će ga podržati u tome kao što su ga podržali u svemu onome što je promijenio od vjere islama i dati prednost njegovim riječima nad kur'anskim ajetima.“(138)
 
U jednom od svojih djela spomenuo je Aišu, Talhu, Zubejra i Muaviju, neka je Allah zadovoljan njima i rekao:“Ako bi se neko suprostavio vođi pravovjernih, a.s., ne zbog vjerskog motiva, već borbe za vlast ili nekog drugog interesa, poput Aiše, Zubejra, Talhe, Muavije i njima sličnih, ili neko iskazivao neprijateljstvo prema njemu ili nekome od imama, a.s., ne zbog vjerskih motiva, već iz neprijateljstva prema Kurejšijama, Hašimijama ili Arapima, ili zbog toga što mu je ubio sina, oca i slično, ništa od toga ne proizvodi vanjsku nečistoću, iako su oni gori od pasa i svinja, zbog nepostojanja idžma'a (koncenzusa) ili predaja o tome.“ (Kitabut-tahare, Muesessetu tenzimi ve nešri asari-l-imam -l-humejni, 3/457)
 
Dakle, Homeini ovdje ne samo da vrijeđa ashabe, već ih optužuje, prije svih Ebu Bekra i Omera, neka je Allah zadovoljan njima, za otvoreno suprostavljanje Kur'anu, licemjerstvo i nevjerstvo, a sunnije optužuje da su ih podržali u svemu tome! Za Poslanikovu, s.a.v.s., časnu suprugu, majku vjernika, Aišu, r.a., i ashabe kojima je Poslanik, s.a.v.s., obećao džennet kažu da su gori od pasa i svinja!!!
 
O Aliji, r.a., i „bezgriješnim“ imamima
 
U svom djelu „Islamska vlast“ (el-hukume el-islamije) ili vilajetul-fekih Homeini je potvrdio sve one šitske stavove koji imamima pripisuju bezgriješnost i uzdižu ih iznad meleka i poslanika. On je to iskazao riječima:“ Prema tome, imamu pripada mjesto hvale dostojno, uzvišeni stepen i hilafet pred čijom se upravom i vlašću pokorava svaki atom ovog univerzuma. Od nužnosti našeg vjerovanja (min darurijati mezhebina) je da naši imami imaju stepen koji ne dostiže ni bliski melek, ni poslani vjerovjesnik.” (52)
 
Homeini, između ostalog, tvrdi i da Alija, r.a., zajedno s ostalim imamima prisustvuje smrti svakog čovjeka:“Kao što mi vjerujemo – a i oni isto vjeruju u to – i predaje nam govore da vođa pravovjernih, a.s., prisustvuje kod ljudi na samrti, svejedno bili oni vjernici, nevjernici ili licemjeri. Naravno, slično tome se prenosi i za ostale imame.“ (El-Me'ad fi nezaril-imam humejni, 177)
 
U istoj knjizi, Homeini tvrdi da se stranice naših djela predočavaju Skrivenom Imamu i to dva puta sedmično. (368)
Imam Tahavi i drugi učenjaci su eksplicitno kazali da nijedan evlija ne može biti bolji od bilo kojeg poslanika i da je bilo koji poslanik bolji od svih evlija zajedno. Uzdizanje evlija na stepen poslanika ili iznad njih je, kako su kazali učenjaci, opasna zabluda koja vodi poricanju završetka poslanstva Pečatom poslanika, s.a.v.s.
 
Homeinijeve fetve
 
Tahrirul-vesile je djelo u kojem se nalaze Homeinijevi fikhski stavovi. Štampano je od strane Iranske ambasade u Damasku 1998. godine i u njemu se nalaze sljedeće fetve:
 
U poglavlju koje govori o stvarima koje kvare namaz stoji:
“ Druga stvar je tekfir, a to je stavljanje jedne ruke preko druge kao što to rade oni mimo nas (šija). Prema jačem mišljenju, taj čin kvari namaz ako smo ga počinili hotimično, a ne kvari ako smo to počinili nehotice, mada je i u tom slučaju bolje ponoviti namaz. Nema ništa loše da se to praktikuje u stanju tukje (prikrivanja).“ (1/166) 
 
U poglavlju o bračnim odnosima donosi nam nekoliko interesantnih fetvi:
„Prema jačem i poznatijem mišljenju dozvoljeno je općiti u analni otvor žene, mada je to jako pokuđeno. Bolje je to ne činiti, pogotovo ako se žena protivi tome. 
Nije dozvoljeno imati odnos sa ženom prije nego ona napuni devet godina, svejedno radilo se o trajnom ili privremenom braku. Što se tiče ostalih vrsta uživanja, kao što je strastveno dodirivanje, grljenje i naslađivanje stegnima (tefhiz), nema ništa loše u tome makar se radilo o dojenčetu“ ( 2/221)
„Dozvoljeno je stupiti u mut'a (privremeni) brak s bludnicom, mada je to pokuđeno, pogotovo ako se radi o prostitutki koja je poznata po tome. Ako stupi u brak s njom, neka je spriječi od činjenja razvrata.“ (1/265)
 
Ovo su samo neki od Homeinijevih nastranih stavova. Nakon što ih pročitamo, s pravom možemo sebi i drugima postaviti pitanje: Kakvu i koju vjeru obnavlja i oživljava Homeini?!
 
„Od nekih ljudi smo očekivali da će biti svjesni, ali se to nije desilo i oni nisu prepoznali opasnost homeinizma. Neki koje smo smatrali učenim su zakazali u ukazivanju na opasnost homeinizma i zbog toga je ummet bio gotovo izgubljen. Zato apeliramo na svjesne pojedince da otvore ljudima oči pred opasnostima homeinizma i tražimo od učenih da pokrenu svoja pera i jezike protiv homeinizma… Allahu moj, ja se pred Tobom odričem Homeinija i njegovih pristalica, svakog onog koji ih pomaže, podržava i za saveznike uzima!“ (Seid Havva)
 
Autor: Edin Dedić
 
 
Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top