Drina u venama: Sjećanje na rahmetli Esada Ohranovića (1995-2015.)
Piše: Hikmet Karčić
U noći između 21. i 22. 08. 1995. g., iz Zenice je poletio helikopter u kojem su bili Esad Ohranović, predsjednik Izvršnog odbora Okruga Goražde, Ismet Osmanović, predsjednik Ratnog predsjedništva općine Rogatica, Selver Sijerčić, načelnik tehničke službe 81. divizije Armije RBiH, Nermin Šenderović, oficir Generalštaba Armije BiH, Kemal Hrvo, pomoćnik komandanta za bezbjednost 802. lahke brigade i Rasim Mašić, zamjenik komandira čete Vojne policije 81. divizije Armije RBiH. Helikopterom su upravljala dvojica ukrajinskih pilota. Prilikom spuštanja helikoptera na lokalitetu Bare kod Prače došlo je do eksplozije, usljed čega su poginuli svi putnici i članovi posade.
Nakon zauzimanja Srebrenice i Žepe 1995. g., Vojska RS pokrenula je žestoku ofanzivu na Goražde. Konačno zauzimanje ove enklave bio bi težak udarac BiH, a značio bi potpuni nestanak Bošnjaka na Drini. Esad Ohranović, kao predsjednik IO Okruga Goražde sedmicama je putovao po zapadnoj Evropi prikupljajući logistiku za odbranu Goražda i razgovarajući sa bošnjačkim izbjeglicama iz Gornjeg Podrinja. Dolazak logistike u Goražde se dugo očekivao, jer je Armija BiH bila u oskudici sa materijalno-tehničkim sredstvima za odbranu grada.
Inače, Esad Ohranović rođen je 1953. g. u Višegradu. Početkom agresije na BiH Esad Ohranović bio je na čelu Izvršnog odbora Skupštine Opštine Višegrad. Nakon okupacije Višegrada od strane JNA, učestvuje u neuspjelim pregovorima sa generalom Dragoljubom Ojdanićem. Njegova porodična kuća u Crnči je u prvim danima agresije opljačkana i dignuta u zrak od strane lokalnih srpskih komšija. Poslije ulaska JNA u Višegrad, te neuspjelih pregovora i pokušaja zarobljavanja od strane generala Ojdanića, Ohranović sa porodicom napušta BiH, ali se vraća u Goražde i biva izabran za predsjednika IO Okruga Goražde. Ostao je na ovoj poziciji sve do pogibije. Krajem 1995. g. posthumno je odlikovan ratnim priznanjem “Srebreni štit”.
U intervju za “Ljiljan”, 10. 05. 1995. g. Ohranović je kazao: „Drina posebno mnogo znači nama Podrinjcima, jer ona teče našim venama. Bez nje mi ne bismo umjeli živjeti. Bez Drine neće biti ni Bosne. Uostalom, to je pokazao početak agresije na našu domovinu. Da smo svi ustali na odbranu dok je agresor vršio genocid u Bijeljini, sigurno bi i neprijatelj okupirao manje. Jer, ovo je borba i za vlastiti opstanak, ali i za slobodu Bosne i Hercegovine.“
Nažalost, Esad Ohranović, ali i ostali poginuli u padu helikoptera, brzo su zaboravljeni. Sjećanja na poginule polahko blijede. Svode se na obilježavanje godišnjica i držanje govora. Na mjestu pada helikoptera podignuto je skromno spomen-obilježje. Svakog 22. augusta porodice poginulih i saborci posjete ovaj lokalitet i učenjem Jasina sjete se poginulih prvaka. Tako će i biti dok su oni živi. Obzirom da su u padu helikoptera živote izgubili tadašnji prvaci ratnog Okruga Goražde, grad Goražde i Bosansko-podrinjski kanton su s ciljem njegovanja sjećanja na te ljude morali uraditi puno više od podizanja spomenika usred šume. Ovi goraždanski prvaci zaslužili su spomen-obilježje i u samom gradu. Hoće li se ispraviti “krive Drine” dvije decenije nakon njihove pogibije, ostaje da vidimo. Do tada, 22. august biće u Goraždu običan dan, kojeg će se sjećati samo porodice poginulih i rijetki saborci, kojih svake godine ima sve manje.
preporod.com
