Dr. Yusuf el-Qaradawi: Mjesto istikameta – ustrajnosti je u srcu

Istikamet

„Oni koji govore: "Naš Gospodar je Allah!" – i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju!“ (El-Ahkaf,13)  „Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome –dolaze meleki: "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!“ (Fussilet,30)

Značenje istikameta

Svaki dan, u svakom namazu, na svakom rekjatu, muslimani uče i ponavljaju ajet iz prve kur’anske sure: „Uputi nas na put koji je mustekim. (A koji je to put?) To je put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne (put) onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!“ (El-Fatiha, 5,6,7)  Istikamet je jedini način da stignemo do puta koji je mustekim, a samo put koji je mustekim vodi do Allahova zadovoljstva i nagrade, odnosno  do sreće i zadovoljstva na oba svijeta kao konačnog cilja! Bolje ćemo razumjeti značenje istikameta ako pogledamo u značenja koja su mu suprotna. To su: iskrivljenost, uvijenost, nastranost. Za čovjeka kažemo da je mustekim – ispravan, dosljedan sebi, ustrajan, a  suprotan njemu je čovjek munharif – nastran, nedosljedan, koji odudara od vjerom propisanih normi ponašanja.

Allah Uzvišeni voli istikamet pa čak i za Sebe kaže: „Gospodar moj je zaista na putu koji je mustekim!“ (u Korkutovom prevodu značenja Kur’ana na bosanski jezik stoji: „Gospodar moj zaista postupa pravedno!“ (Hud,56) 

Na pravom i ispravnom (mustekim) putu, stoji Iblis, l.a., ali s ciljem da one koji hode njim skrene s tog puta na svoj put čiji je konačni završetak u džehennemskoj vatri. Ovu sliku je na najbolji način predstavio Allahov poslanik, s.a.v.s., poučavajuči svoje ashabe vjeri bez modernih nastavnih pomagala poput laptopa, table, krede, grafoskopa….. poučavao ih je priručnim sredstvima; štapom i pijeskom pustinjskim! Uzeo je štap u svoju ruku i u pijesku povukao pravu liniju rekavši: „Ovo je Allahov pravi (mustekim) put!“ A zatim je u pijesku nacrtao sa strana ove prave linije nekoliko iskrivljenih i rekao: „A ovo su šejtanovi putevi i na početku svakog ovog puta stoji šejtan navračajući ljude da idu njime!“ Zatim je proučio: „I doista, ovo je pravi (mustekim) put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova!“ (El-En’am,153)

Šta je istikamet? Istikamet je ustrajnost i odlučnost potrebna da bi se čovjek održao na pravom (mustekim) putu kojim nam Allah Uzvišeni naređuje da hodimo. Kako prepoznati pravi (mustekim) put  kao takav da bi išli njime? Pravi (mustekim) put je samo onaj koji vodi ka Allahu Uzvišenom a na njega nam je ukazao i opisao nam ga Njegov poslanik Muhammed, s.a.v.s.!  „A Ti (Muhammede), zaista, upućuješ na pravi (mustekim) put, na put Allahov!“ (Eš-Šura,52,53)

Pravi put se naziva Allahovim putem jer vodi k Njemu i Njegovoj nagradi, a naziva se i putem onih kojima je Allah Uzvišeni milost Svoju darovao, jer su oni ti koji njime hode! To su oni kojima je Allah Uzvišeni ukazao Svoju milost, dao im čvrsto uvjerenje, oni kojima je omilio činjenje dobra, oni koji i druge ljude pozivaju da ih u tome svemu slijede. To su oni koji su nabrojani u ajetu: „Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!“ (En-Nisa,69)  

Pravi (mustekim) put je Allahov, Poslanikov, s.a.v.s., i onih kojima je Allah Uzvišeni Svoju milost ukazao (vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi).

Naravno, čovjek mora određeni trud uložiti kako bi se priključio i održao na pravom (mustekim) putu! Stoga Allah Uzvišeni kao nagradu za taj trud i zalaganje kaže: „Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome (istekamu) –dolaze meleki: "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!“ (Fussilet,30) To je ono što meleki govore onima koji ostanu pri tome, ustraju, ostanu čvrsti i odlučni uprkos primamljivim izazovima koje šejtan koristi kako bi ih na svoj put skrenuo.

Allah Uzvišeni naređuje Svome poslaniku, s.a.v.s.: „Zato ti pozivaj i budi ustrajan (istekim), onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim.“ (Eš-Šura,15) 

„Ti idi pravim putem (istekim), kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite!“ (Hud,112)

Obijesni ne budite – ne prelazite granice koje vam je Allah Uzvišeni odredio. Zato je Allahov poslanik, s.a.v.s. upozoravao svoje ashabe da ne čine ono što su činili i čine kršćani kada je u pitanju Isa, a.s. smatrajući ga božanstvom. „Recite (za mene), govorio im je, Allahov rob i Allahov poslanik!“ Neki ljudi su došli do Allahova poslanika, s.a.v.s., govoreći mu: ti si naš sejjid (gospodin), i sin našeg sejjida! Na to im je rekao: „Ja sam Allahov rob i poslanik!“  Pravi sejjid je samo Allah Uvišeni!

„Reci: vjerujem u Allaha i ustraj u tome“

Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi je tražio od Allahova poslanika, s.a.v.s., da mu kaže nešto o islamu nakon čega više neće morati nikoga upitati pa mu je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao poznate riječi: „Reci: vjerujem u Allaha i (istekim) ustraj u tome!“ Pogledajte kako je Poslanik, s.a.v.s., u svega nekoliko riječi izrekao veliko značenje što je bila jedna od njegovih odlika. U ovom kratkom hadisu se krije temelj i značenje vjere islama a to je ispravna akida – ispravno vjerovanje. Vjerujem u Allaha, On je moj gospodar, vjerujem da je sve samo On stvorio, da samo On svime vlada i upravlja. To je značenje hadisa „Amentu billahi“ ili u drugom rivajetu „Rabbijellahu“ – moj gospodar je Allah!

Jedan čovjek iz faraonove svite je tražio dozvolu od faraona da ubije Musaa, a.s., na što je jedan od prisutnih, a bio je vjernik koji je krio svoju vjeru, rekao: „Zar da ubijete čovjeka zato što govori: Rabbijellah, gospodar moj je Allah!“ (Gafir,28) Zar zbog jedne riječi da ubijete čovjeka! Zar zbog jedne riječi protjerujete i izgonite ljude iz njihovih kuća i njihove zemlje: „Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: Rabbunallah – Gospodar naš je Allah!“ (El-Hadždž,40)  

Amentu billah, Rabbijellah – nakon ovih velikih riječi dolazi istikamet – ustrajnost, dosljednost, volja i odlučnost da se ostane pri onome što smo rekli i tako postigne konačni cilj.

Istikamet i ahlak

Mjesto istikameta je u srcu: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen bit!“ (Eš-Šuara,87,88) Čisto srce  je ispravno srce u kojem nema protivrječnosti baš kao u Kur’anu Časnom: „U Kur’anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrječnosti!“ (Ez-Zumer,28)  Tako i srce mora biti ispravno, zdravo, bez protivrječnosti i kontradiktornosti. Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže: „Iman čovjekov neće biti ispravan ( لا يستقيم) sve dok mu srce ne bude ispravno a srce neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravno govorio!”

Sve počinje od jezika, od izgovorene riječi. Jezik je uzrok mnogih problema sa kojima se čovjek suočava u životu a jedan od največih je svakako brisanje ili poništavanje dobrih djela koje čovjek učini ali ih jezikom svojim pokvari. Bilježi se da je Alija, r.a., rekao: „Loše djelo koje si počinio pa se zbog njega kaješ je kod Allaha bolje od dobrog djela kojim  se (drugima) hvališ!“  

Grijeh koji se počini srcem ili jezikom je daleko teži od grijeha koji se počini tijelom! Dokaz za to je primjer Adema, a.s. i Iblisa, l.a.. Grijeh Ademov je bio grijeh tijelom jer se približio drvetu kojem se nije smio približiti. Iblisov grijeh je bio grijeh i srca i jezika. Odbio je naredbu, uzoholio se i rekao da je bolji od Adema i zato se Iblis nije nikada pokajao za svoj grijeh i kao takav je proklet. S druge strane, Adem, a.s., odmah čini tevbu, kaje se, čim je vidio da je pogriješio i prekoračio Allahovu granicu koju nije smio preči. Ovime nam se otkriva još jedno značenje istikameta a to je ustrajnost u čuvanju od grijeha, od svega što nam se zabranjuje.  Vjernik mora biti ustrajan i ispravan u svojim djelima, riječima, mislima, odlukama, namjerama ili nijjetima što je posebno važno jer Allah Uzvišeni neće primiti nijedno djelo bez prethodnog ispravnog nijjeta. Primjer prvog čovjeka, Adema, a.s., njegovog prekršaja i kajanja, je dokaz da svi ljudi u sebi imaju od Allaha urođenu sklonost ka onom što je ispravno. Čak i oni koji griješe i čine loša djela, osjećaju neispravnost svojih postupaka i to je ta sklonost ka ispravnom (mustekim) koja postoji u svakom od nas. Međutim, onima koji ustraju u činjenju loših djela i griješenju, Allah Uzvišeni kao kaznu za to dadne da ono što čine vide kao ispravno: „Kada im se kaže: "Ne remetite red na zemlji!" – odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju!“ (El-Bekare,11,12) Najgori stepen i najteži oblik griješenjai neposlušnosti do kojeg čovjek može stiči je da zlo koje čini smatra ispravnim.

Istikamet, ustrajnost podrazumijeva stalnu borbu i ulaganje truda kako bi ostali na putu koji vodi ka Allahu Uzvišenom i zato Allahov poslanik, s.a.v.s., vjernika u teškim vremenima i iskušenjima poredi sa onim koji vjeru svoju čuva poput malo žeravice na dlanu; ako je drži u ruci prži ga ,a ako je ispusti ugasit će se!  Onaj ko se bude pridržavao vjere i ustraje u teškim vremenima  i iskušenjima, Allahov poslanik, s.a.v.s., za njega kaže da će imati nagradu pedesetorice onih koji su živjeli u vrijeme Allahova poslanika, s.a.v.s.! Ovaj hadis je izrečen pred kraj misije islama, pred smrt Allahova poslanika, s.a.v.s., i odnosi se na pedesetoricu ljudi iz tog perioda a ne onih prvih ashaba.

Kako postiči istikamet

Prvi pomagač čovjeku je naravno Allah Uzvišeni: „Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!“ (El-Fatiha,5)  Čovjek je dužan od Allaha Uzvišenog pomoć tražiti i samo na Njega se oslanjati. Nakon  toga što Allah Uzvišeni ukaže Svoju milost čovjeku i pomogne ga, do izražaja dolazi čovjekova volja i ispravnost njegove namjere zbog koje je i tražio Allahovu pomoć. Ako je bio iskren, ostaće dosljedan sebi i ustrajan na putu koji mu je Allah Uzvišeni ukazao. Sljedeći faktor u postizanju istikameta je društvo. Iskren prijatelj je vrlo važan pomagač i stoga je čovjek dužan da bira društvo i prijatelje. Svakako je daleko lakše biti ustrajan i ispravan u dobrom društvu i sa prijateljem vjernikom nego u lošem društvu i u nevjerničkom okruženju. Čovjek je dužan tragati za onim ljudima u čijem će društvu on i njegova vjera biti sigurni. Važan faktor u postizanju i očuvanju istikameta je činjenje dobrih djela. Ovdje do izražaja dolazi planiranje i iskorištavanje vremena na najbolji mogući način i to posebno kada je u pitanju tzv. slobodno vrijeme. Pravilo je da ako se ti ne zabaviš nečim u čemu je hajr, dobro, onda će te šejtan zabaviti i zaposliti onim od čega nemaš nikakve koristi ili od toga imaš samo grijeh. Zato, vjernik i nema slobodno vrijeme jer je uvijek u pokornosti Allahu Uzvišenom pa čak i kad ništa ne radi!

Posljedice istikameta

Istikamet – ustrajnost na pravom putu – se svakako manifestuje i u svakodnevnom čovjekovom životu kroz brojne  pozitivne posljedice:

„ A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili.“ (El-Džinn,16)

Istikamet je osnova prijatnog i udobnog života: „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život.“ (En-Nahl,97)

Istikamet je izvor bereketa i obilja: „A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali.“ (El-A’raf,96)

„Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dat.“ (Nuh,10-12) 

„A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurni bismo ih uveli u džennetske bašče uživanja. Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih.“ (El-Maide,65,66)

Dr. Yusuf el-Qaradawi u ciklusu „Šerijat i život“ katarske televizije El-Džezira, emitovano 12.12.2010.g.

Preveo i priredio: Omer Sikira

Akos.bA