Kolumne i intervjui

Dr. Sulejman Topoljak: Ko nekoga postavi na neki položaj, a zna da ima drugi sposobniji i kompetentniji od njega, prevario je Allaha i Poslanika

Dugogodišnji rad prof. dr. Sulejmana Topoljaka, prodekana Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću i predavača na predmetima; akaid, tefsir, savremena fikhska pitanja i intencije islamskog prava, kao i većine predmeta islamskog prava na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, rezultirao je novom knjigom, koja bi uskoro trebala izaći iz štampe. Knjiga je nastala kao rezultat višegodišnjeg istraživanja na polju ispravnog pristupa prilikom razumijevanja islamskih propisa, u vrijeme kada ih mnogi pokreti, skupine i učenja, pogrešno tumače.

Šta su intencije islamskog prava i čime se bavi nauka o intencijama?

Naime, radi se o nauci čije potiskivanje, devalviranje ili pogrešno razumijevanje, ostavlja teške i kobne posljedice na svakodnevni život i sudbinu ljudi. Šerijatske intencije su suština, bit, filozofija, a moglo bi se reći i sam islam kao sistem i stil života. Najveći dokaz da intencije impliciraju navedena značenja, jeste činjenica da klasični islamski pravnici nigdje nisu definirali i istakli definiciju ove nauke, a očito je iz njihovih diskusija, studija, prepiski i debata, da su je itekako poznavali i imali na umu u procesu svog idžtihada. To može značiti da su je smatrali općepoznatom stvari, koju nema potrebe posebno definirati i objašnjavati, kada je sama po sebi jasna, jer ono što je poznato nema potrebe za posebnom definicijom. Međutim, kada se šerijat polahko ali sigurno potiskivao iz života muslimana i kada su ga počeli mijenjati svjetovni zakoni, a posebno poslije izdavanja fetve o zatvaranju vrata idžtihada, ova nauka je totalno pala u nemilost tadašnjih učenjaka, postala nepoznata i onaj ko bi pokušao bilo šta da kaže o njoj ili postavi svoj idžtihad na nekom od njenih principa i načela, bio bi šikaniran, kako od političkog, tako i od vjerskog establišmenta. Ibn Tejmijje, Šatibi, Ševkani, Mevdudi, Abduhu, Ibn Rešid i drugi, najbolji su primjer za to. Međutim, ova nauka je preživjela sve to i ponovo se sve više proučava u islamskom svijetu. Kako je kod savremenih muslimana ova nauka bila nepoznata, tako su savremeni islamski pravnici imali potrebu da je definiraju, svaki na svoj način, ali sve te definicije se kreću oko njene biti i suštine tj. da su šerijatske intencije nauka koja se bavi ciljevima, značenjima, mudrostima i smislom šerijatskih propisa. Dakle, propisi i norme u šerijatu nisu svrha sami sebi, nego su samo sredstva putem kojih se realizuju šerijatske intencije/ciljevi radi kojih su i propisani. Iz navedene definicije vidimo da je osnovni cilj ove nauke, da kod šerijatskih propisa odgovori na pitanje: zašto i zbog čega?

Koliki je značaj nauke o intencijama islamskog prava, obzirom da su nakaradna tumačenja islama u posljednjih nekoliko decenija veoma aktualna?

Najbolji odgovor na ovo pitanje je dao sam njihov istinski reformator imam Šatibi, kada je govorio o uvjetima koje mora ispuniti mudžtehid. Za razliku od ostalih imama koji su navodili po deset, petnaest i više takvih uvjeta, on se ograničio samo na dva ili tačnije na jedan, jer drugi je samo sredstvo, putem kojeg se realizuje prvi. On smatra da mudžtehid samo mora poznavati šerijatske intencije i arapski jezik. Onaj koji istinski ne poznaje ovu nauku, nemoguće je da razumije pravilno islam, da pravilno idžtihadi i da pravilno izda fetvu. Možemo reći da su intencije kibla ili kompas svakom mudžtehidu i njihovo nepoznavanje, u stvari je lutanje i tumaranje po šerijatu. Sada se s pravom nameće pitanje; koliko danas, ovdje u našoj domovini i u islamskom svijetu, imamo onih koji su učili i naučili ovu nauku kod kompetentnih stručnjaka? Uvjeren sam da ih ima vrlo malo. Mnogi nikada nisu ni čuli za tu nauku, ne znaju ni njenu definiciju, predmet proučavanja, itd., a zauzimaju visoke vjerske položaje. Mnogi su čuli da je ta nauka danas trend, pa su samostalno nešto pročitali o njoj, nakaradno je razumjeli, neki su je učili kod nekompetentnih učenjaka, itd, i kako očekivati da, nakon svega toga, njihovo razumijevanje i znanje bude ispravno i u skladu s intencijom islama. Dakle, da bi se jedna nauka mogla pravilno razumjeti, shvatiti i primijeniti, neophodno je da se ona nauči kod onih, koji su je pravilno usvojili, jer onaj ko nešto ne posjeduje, ne može nikome ni dati. Mene je Allah počastio da sam ovu nauku apsolvirao kod čovjeka kojeg su s pravom zvali malim Šatibijem, Allah ga nagradio Džennetom. Učio sam je četiri godine pred prof. dr. Muhammedom Fethijem Durejnijem i to dvije godine na magistarskim studijama, i dvije godine na doktorskim.

 

U kojoj mjeri je u islamskim obrazovnim institucijama na području Bosne i Hercegovine, zatupljena nauka o intencijama i može li ona ponuditi adekvatna rješenja za sve učestaliji problem radikalizacije bošnjačke omladine od strane samoproglašenih islamskih “experata”?

Nažalost, moram priznati da, kada je u pitanju ova nauka u smislu njena proučavanja na našim obrazovnim institucijama, mi uveliko kasnimo. O razlozima kašnjenja moglo bi se nagađati, ali po meni je osnovni taj, što se na vrijeme nije shvatio značaj i važnost te nauke, nepostojanje kompetentnog kadra koji bi mogao preuzeti na sebe odgovornost podučavanja ove naučne discipline i činjenice da ona nije neki svjetski tj. zapadni brend. Mislim da smo mi na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, prvi koji smo uveli u plan i program ovu nauku, te se ona danas proučava kako na dodiplomskim, tako i na postdiplomskim studijama. Za pravilno shvaćanje i razumijevanje islama, osnovni uvjet je pravilno poznavanje ove nauke. Ako se ona pravilno razumije i shvati, logično je da će i idžtihad biti pravilan, da će se ljudima izdavati ispravne fetve, pa će pravilno živjeti i prakticirati islam, i obratno. Onaj koji nije upućen, niti je ikada čuo za ovu nauku, a kamo li da ju je izučavao i shvatio, nemoguće je da razumije i shvati islam. On će neminovno pogrešno shvatiti, primjenjivati i što je najgore, drugima tumačiti i tako odvesti na krivi put sebe i ostale, a posebno našu omladinu, a svaki krivi put je stranputica, ekstremnost i radikalizacija, tj. neispravnost. Samo je srednji put ispravan put, a to je upravo islam. On se ne može, na ispravan način, ostvariti bez poznavanja ove nauke, jer cilj objave Kur’ana i islama kao vjere, jeste upravo da bude srednji put u odnosu na ostale vjere. Nažalost, od poplave internet šejhova i nadri vaiza, prava ulema ne može doći do izražaja, na taj način se otvora mogućnost i prostor takvima da podučavaju, usmjeravaju, odgajaju i svojim nakaradnim tumačenjima truju narod, a na kraju od takvog znanja i njegove primjene, islam i naš narod ne dobivaju ništa osim medvjeđe usluge. Negdje sam pročitao da je jedne prilike neki učenik, imama Ahmeda odveo na predavanje nekog nadri vaiza. Na kraju je imam gorko zaplakao. Učenik sav ushićen, misleći da su suze imamove, plod dobrog vaza pa ga upita: „Je li te vaz ganuo učitelju?!“ – Ganulo me je devalviranje i ponižavanje nauke, a ne vaz. Otkad je to nauka postala predmetom dodvoravanja da je neko primi?! Eto zbog toga plačem.“

Koji su po Vama ključni razlozi pogrešnog pristupa islamu i njegovim propisima, što u konačnici vodi ka pogrešnim interpretacijama vjere od strane nedovoljno upućenih u ovu vrstu nauke?

Mislim da je glavni razlog pogrešnog shvaćanja i primjene vjere kod nas, a i u svijetu, vjerska nepismenost, posebno nepismenost o intencijama koja se reflektuje na sve vrste savremenog islamskog prava/fikha; poput fikha prioriteta, fikha stvarnosti, fikha preferiranja, itd., a što opet ostavlja katastrofalne posljedice na cjelokupni svakodnevni život. Mi danas umjesto da se borimo svim raspoloživim legalnim sredstvima da vratimo šerijatske propise i norme u naš svakodnevni život tj. da ih učinimo pozitivnim pravom, a ovdje prvenstveno mislim na personalno pravo, bračno i nasljedno, mi svu svoju energiju trošimo da dokažemo, kako je to nemoguće i kako to ne podržava pozitivno zakonodavstvo. Zatim, intencija svih intencija, bez koje nema reda, snage, sistema, jedinstva, povjerenja i ljubavi među muslimanima, jeste uvjet da se sposobna, a ne podobna osoba, postavi na funkciju za koju je kompetentna. Predlažem da se napravi istraživanje na tu temu, kako u državnim, tako i u vjerskim institucijama, da bi uvidjeli u kakvom se stanju trenutno nalazimo kao narod i kao nacija. Poslanik, a.s., je u tom smislu rekao: „Ko nekoga postavi na neki položaj, a zna da ima drugi sposobniji i kompetentniji od njega, prevario je Allaha i Poslanika.“ Ta intencija se u potpunosti ignorira, a sve dok se ona ne primjeni, ne vidim da će nam krenuti na bolje, kako na vjerskom tako i na političkom planu. I bijela kuga ugrožava naš biološki opstanak. Intencija života je dakle ugrožena, a sa njom i intencija vjere, potomstva, časti, itd., koliko se uradilo na tom planu i koja je strategija donesena da se toj pošasti stane u kraj, kako od strane političkih, tako i od strane vjerskih institucija? Zatim intencija zaštita vjere, života, časti, imovine, razuma itd., sve one se ne mogu realizovati bez jake države. Narod bez države je kao jetim/siroče. Koliko se borimo da tu intenciju realizujemo, uspostavimo i zaštitimo?! Moramo, na osnovu šerijatskih intencija, odgojiti originalne islamske generacije, koje će u svakom svom postupku i pothvatu na prvo mjesto staviti božji hatar, a sve ostale hatare podrediti njemu.

U pripremi je Vaša nova knjiga, možete li pojasniti o kakvom djelu se radi i koliki je njegov značaj?

Knjiga je nastala kao produkt moga dugogodišnjeg istraživanja i bavljenja ovom naučnom disciplinom. Njen sadržaj je koncipiran po planovima i programima predmeta „Šerijatske intencije“ koji se proučava na dodiplomskom studiju Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru i predmeta „Intencije islamskog prava“ koji se proučava na postdiplomskom studiju Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću. Mislim da sam u ovo djelo uvrstio sve najvažnije teme, koje su nužne da se ova disciplina shvati razumije i savlada. Čak mogu reći da će se ova knjiga biti jedinstvena po svojoj tematici, jer sam uvrstio neka poglavlja koja se ne mogu naći niti u jednom djelu ovakve vrste. Nadam se da će ova knjiga imati velik značaj, kako za studente i profesore naših obrazovnih institucija, tako i za sve one koji se žele upoznati s ovom šerijatskom disciplinom i pokušati islam shvatiti na ispravan način.

 

Razgovarao: Fahrudin Vojić

Akos.bA
 

Povezani članci

Back to top button