Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Dr. Hariz Šarić za Akos.ba: Potrebno je pokretanje vakufa za pomoć starijim osobama

Dr. Hariz Šarić za Akos.ba: Potrebno je pokretanje vakufa za pomoć starijim osobama

U okviru devete manifestacije „Dani vakufa u Bosni i Hercegovini“ koju organizuje Vakufska direkcija realizovati će se naučni skup „Socijalni aspekti vakufa“ u Zenici u saradnji sa Islamskim pedagoškim fakultetom.

Jedan od učesnika na ovom skupu je i prof. dr. sc. Hariz Šarić sa Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli na temu „Značaj vakufa za razvoj sistema podrške osobama treće životne dobi“.

Ovo je povod da sa dr. Šarićem razgovaramo potencijalima i kapacitetima vakufa u riješavanju potreba osoba treće životne dobi.

Razgovarao: Voloder Sanadin

Akos.ba: S obzirom da živimo u društvu koje ubrzano stari zbog pada nataliteta i iseljavanja mladog stanovništva imaju li institucije i društvo u cjelini odgovor na izazov zbrinjavanja osoba treće životne dobi?

Hariz Šarić: Želio bih da se zahvalim portalu Akos.ba na interesovanju za ovom problematikom, ali i na naporu koji činite kako biste ponudili informaciju više i kako bi čitaoci mogli proširiti svoja znanja iz različitih oblasti.

Činjenica je da živimo u doba produženog životnog vijeka, što logično prati i činjenica da je svakog dana sve veći broj starih ljudi. Problem starenja stanovništva u cijelom svijetu prepoznaje se kao važna pojava, a tradicionalni načini njege i brige za starije osobe više nisu tako efikasni, pa je neophodno prilagođavanje društva nastalim demografskim promjenama. Promjene u dobnoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine prate dva paralelna trenda: povećanje udjela starih sa 65 i više godina i opadanje udjela mladih (0–14 godina). Iz usporedbe podataka o udjelu dobne grupe starije od 60 godina, vidljivo je da u ukupnom stanovništvu prema popisu 1971. godine bilo je 4,7% starih, a prema popisu 2013. godine je bilo 14,2%, što je trostruko više.

Poznato je da su rat i ratno stanje, pored ostalog, uništili i sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini, te da je uspostavljanje funkcionalnog sistema na cjelokupnom teritoriju, po modelu državnog ustrojstva veoma komplikovano.

Generacije starijih osoba u Bosni i Hercegovini danas žive u velikim oskudicama, izložene najvećem riziku od pada ispod granice siromaštva, mjerene prihodima. Tako se, prema istraživanjima UNDP-a (2014), svaka treća starija osoba u Bosni i Hercegovini može smatrati siromašnom. Siromaštvo ima svoje objektivne dimenzije, kao npr.: nedostatak sredstava, manjak mogućnosti za zadovoljavanje ljudskih potreba, lišavanje i nedostupnost usluga ili institucija, a isto tako i subjektivne dimenzije, poput osjećaja neslobode i sputanosti, nedostatka dostojanstva i samouvažavanja, postojanja specifičnih vrijednosti i obrazaca odnosa i ponašanja i sl.

Život u oskudici, koja pogađa vitalne, prirodne potrebe najstarije populacije, jednom riječju, većina starijih osoba u Bosni i Hercegovini živi “podljudski”, imaju osjećaj sužene životne perspektive i žrtve su generacijskih sukoba i totalnog obezvrjeđenja njihovog minulog rada umjesto da se osjećaju voljenima i još korisnima za društvo.

Ovo je dobrim dijelom i posljedica kulturološkog miljea koji je vladao na ovim prostorima, većina današnjih starijih osoba su rođeni prije, tokom i neposredno poslije drugog svjetskog rata kada je veoma mali broj osoba pohađao školu, naročito u ruralnim dijelovima, a to se pogotovo odnosilo na osobe ženskog spola.

Ako se nakratko osvrnemo na sadašnju situaciju, ustanovit ćemo da se u nekih naroda starost poštuje i vrjednuje. U Bosni i Hercegovini se cijeni treću životnu dob, smatra da je najbolje rješenje bilo da starije osobe ostanu sa svojom porodicom.

Iz svega navedenog se vidi da je potreba starih osoba u Bosni i Hercegovini za socijalnom brigom i uslugama neophodna, a ona se provodi uglavnom kroz sistem socijalne zaštite.

Međutim, Bosna i Hercegovina nema nadležnosti niti pravni okvir za ujednačenu socijalnu zaštitu na cijeloj teritoriji, jer se isključiva nadležnost za ovu oblast nalazi na nivou entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Oblast socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini reguliše se sa dva zakona na entitetskom nivou, a u Federaciji Bosne i Hercegovine još i deset zakona na kantonalnom nivou, a pri tome zakoni na entitetskom nivou regulišu ova pitanja na različite načine.

Staračka domaćinstva postaju ranjiva grupa, koja iziskuje više pažnje u kreiranju programa podrške porodici i poštovanje značajnih razlika ekonomske prirode, ali i kulturoloških, etničkih i drugih specifičnosti. Također, stari su sve češće žrtve prevara, opšte proširenih ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, „zelenaških“ kredita, a uskoro i takozvanih posmrtnih kredita. Svakodnevna je pojava da vidimo starije osobe kako prosjače a teške bolesti i tjelesne patnje su česti razlozi za samoubistvo. Na drugoj strani je zabrinjavajući broj starih koji igraju igre na sreću, kladi se i kocka. Na trećoj su oni koji ovisnički gledaju serijalne i rijaliti programe i sl.
Pored razvijene institucionalne zaštite starih u koju spadaju: centri za socijalni rad, ustanove za smještaj korisnika, ustanove za dnevni boravak i pomoć u kući, zdravstvene ustanove i službe i humanitarne organizacije, značajan oblik podrške dostojanstvenom starenju predstavljaju i vaninstitucionalni vidovi podrške starima.

Vaninstitucionalni oblici pružaju socijalnu integraciju starih, razvijaju međusobnu solidarnost i samopomoć u prirodnoj sredini starih, koji ne mijenjajući svoj dom i lokalnu sredinu uz pomoć i podršku žive kvalitetnije. Za razliku od ovakvih modela podrške u prirodnom okruženju, obuhvat institucionalnim uslovima društvene pomoći starijima opravdani su kada su njihove potrebe za zbrinjavanjem takve da se ne mogu zadovoljiti u lokalnoj zajednici (starenje ili liječenje, zdravstvena njega) i tada u takvim uslovima provode veći dio dana u dužem periodu. Pored usluga materijalne prirode (novčana pomoć ili potrebna materijalna dobra – lijekovi, zimnica, odjeća, obuća) savremeni vaninstitucionalni oblici podrške zasnivaju se na direktnim uslugama podrške socijalne i zdravstvene zaštite u vidu pomoći u kući i organizaciji socijalnog života (klubovi za stare).

Akos.ba: Medžlis islamske zajednice Mostar gradi starački dom u čemu je do sada usamljen primjer unutar Islamske zajednice. Ima li pomaka na ovom polju?

Hariz Šarić: Evidentan je nedostatak ustanova i organizacija koje se bave problematikom vezanom za starije osobe, a takođe i nedostatak stručnih kadrova u institucijama koje se bave pitanjima vezanim za ovu populaciju. U budućnosti će biti potrebno osnovati veći broj ustanova i organizacija koje će pomoći starijim osobama da se upoznaju sa svojim pravima i načinom na koji ista mogu ostvariti, zatim ustanova za smještaj i brigu o osobama treće životne dobi, ustanova i organizacija za pomoć i brigu u kući, klubova za starije osobe u kojima bi isti provodili slobodno vrijeme i širili svoje socijalne veze i sl.

Iz ovoga se može zaključiti ne samo da je poželjno nego i potreba osnivanje vakufa za pomoć starijim osobama. Kao pozitivan ali, nažalost, usamljeni primjer unutar Islamske zajednice je Medžlis islamske zajednice Mostar koji gradi Rehabilitacioni Centar (dom) za stara i iznemogla lica Podveležje, s ciljem da se pomogne starijim osobama, osobama koje su ostale same i nemaju brigu, da ovaj dom bude njihov novi dom i lijepo mjesto gdje će provesti svoje posljednje dane.

U vakufskim objektima bi bila moguća i usluga dnevnog boravka tj. usluga dnevne njege i nadzora koja olakšava porodici korisnika svakodnevnu njegu, pa na taj način omogućavao duži boravak u kućnim uslovima i prolongirao odlazak u instituciju. Pored njege i nadzora, dnevni boravak pruža i mogućnost socijalne interakcije i druge programe.
Usluge u vakufima bi mogle nadomjestiti pomoć koja se korisniku pruža u kućnim uslovima. One bi obuhvatale uslugu lične njege (pomoć u osnovnim dnevnim aktivnostima) i uslugu pomoći u kućnim poslovima (podrška u instrumentalnim aktivnostima) kao i pomoć u iskazivanju svoje vjere ili uvjerenja poučavanjem, prakticiranjem i življenjem vjere.

Akos.ba: Vakufi su u islamskoj civilizaciji bili proaktivni instrument za pomaganje ugroženih skupina u društvu. Kakvi su potencijali i kapaciteti institucije vakufa danas u BiH u izgradnji objekata i ustanova koje će se brinuti o ovoj ugroženoj i zapostavljenoj populaciji u BiH?

Hariz Šarić: Božiji Poslanik, s.a.v.s.: “Poštivanje starca iz moga ummeta je poštivanje mene” (Kenzu-l-‘ummal, 6013.).

Vakuf je sredstvo za napredak u ekonomskom, kulturnom, društvenom i civilizacijskom pogledu nekog društva.  Vakufi bi mogli biti dio socijalne mreže kao strukture koja omogućava podršku mjerenu funkcionalnim sadržajem socijalnih odnosa i koja obuhvata resurse ili pomoć obezbijeđenu jednoj individui, dakle i staroj osobi.

Socijalna podrška starim osobama u vakufima za podršku starima bi se mogla mjeriti na nekoliko različitih načina. Najprije, ona se može mjeriti sa aspekta funkcije. Emotivna podrška je ponuda empatije i brige, nježnosti, ljubavi, povjerenja, prihvatanja, intimnosti i podsticaja ili njege. To je toplina i sigurnost koju obezbjeđuje izvor socijalne podrške. Pružanje emotivne podrške pojedinac ojseća i može da je valorizuje, kao osjećaj da je poštovan ili uvažen. Materijalna (opipljiva) podrška ostvaruje se kroz pružanje (dobijanje) finansijske pomoći, materijalnih dobara, odnosno usluga. Često se naziva i instrumentalna podrška, a obuhvata konkretne, neposredne načine kojima ljudi pomažu drugima. Informaciona podrška je davanje savjeta, usmjerenja, sugestija ili korisnih informacija nekome. Ovaj tip podrške pomaže i osposobljava druge da sami riješe svoj problem. Podrška kroz druženje je vrsta podrške koja daje nekome osjećaj društvene pripadnosti (pa se tako i naziva). Ova funkcija se može posmatrati kroz uključivanje ili učešće u zajedničkim društvenim aktivnostima.

U vakufima bi se starim osobama mogle davati sljedeće usluge: zdravstvena njega, usluga lične njege, pomoć u instrumentalnim dnevnim aktivnostima i druge usluge socijalne zaštite. Usluge zdravstvene ili sestrinske njege pružalo bi medicinsko, paramedicinsko i sestrinsko osoblje. Ove usluge podrazumijevaju previjanje rana, prevenciju i liječenje dekubitisa, davanje lijekova, umanjenje bolova, praćenje zdravstvenog stanja i slično. Usluge lične njege podrazumijevaju pomoć u osnovnim dnevnim aktivnostima, kao što su hranjenje, kupanje, oblačenje, odlazak u toalet.

Usluge podrške u instrumentalnim dnevnim aktivnostima podrazumijevaju kupovinu, pranje veša, kuhanje i sređivanje kuće-stana, upravljanje finansijama, telefoniranje i slično. Ove usluge se obično vezuju za usluge dugotrajne njege u kućnim uslovima, ali su prisutne i u institucionalnim uslovima. Ostale usluge socijalne zaštite prije svega podrazumijevaju podršku učešću u društvenim aktivnostima, druženju, itd.

Uloga vakufa u obezbjeđenju dugotrajne njege starijih može se identifikovati u sferi finansiranja, regulacije, ali i direktnog pružanja usluga. Mreže vakufa mogu da budu univerzalne ili usmjerene na siromašne stare osobe, obezbjeđujući naknade u novcu i/ili u vidu usluga i sl.

Osnivanjem vakufa u omogućilo bi se poboljšanje kvalitete starenja, kvalitete života i zadovoljstvo životom ljudi treće životne dobi. Zato je neophodno javno i stalno zagovarati povezanu, smislenu i afirmativnu priču o vakufima i vakifima u Bosni i Hercegovini. Treba, iskoristiti relativno povoljnu klimu i naklonjenost vakufima i njihovoj djelatnosti u društva i državi BiH i afirmisati osnivanje vakufa u oblasti brige za stare osobe.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top