Dr. Duranović za Akos.ba: Odnos prema Danu državnosti ne cijeni se samo 25. novembra

Dr. Amir Duranović je profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Područje njegovog istraživanja je moderna historija Bosne i Hercegovine i Balkana.

U povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine i 25 godina od Genocida i kraja agresije na našu domovinu razgovoramo sa dr. Duranovićem.

Razgovarao: Voloder Sanadin

Akos.ba: Autor ste naučne studije „Debate about personality as a factor in modern Bosnian History“, u kojoj tematizirate historiografski način predstavljanja trojice lidera koji su obilježili bosanskohercegovačku i bošnjačku politiku u 20. stoljeću. Koje vrijednosti iz djelovanja Spahe, Bijedića i Izetbegovića su nam potrebne 25 godina nakon Deytona, odnosno Genocida i kraja rata?

Duranović: Drago mi je da ste izdvojili rad pod naslovom „Deate About Personality As A Factor In Modern Bosnian History“ za početak razgovora povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Više je razloga za moje zadovoljsto, prije svega, zbog činjenice da sam taj rad napisao i objavio na engleskom jeziku, nadajući se reakcijama šire stručne javnosti, ali sam primijetio da je bosanskohercegovačka javnost, stručna i ona koja to nije, pozitivno cijenila i još uvijek cijeni taj rad. Moja je intencija bila prezentirati šta se to, na primjerima odabranih političkih biografija koje su pisali druge kolege historičari, može saznati o stanju savremene bosanskohercegovačke historiografije, njenim pravcima i interesima te metodološkim dometima koje trenutno ima, a u vezi s pitanjima iz savremene historije, kojom se istraživački bavim. Šire od navedenog, interes javnosti je otišao i u pravcu koji jeste bio krajnji cilj moga rada, a to je upoređivanje M. Spahe, Dž. Bijedića i A. Izetbegovića kroz historiografsku prizmu.

U godini u kojoj se obilježava 25 godina potpisivanja Daytonskog sporazuma, bilo bi veoma važno naglasiti neke segmente djelatnosti navedene trojice državnika. Recimo, dobro bi bilo danas razumijevati politiku i spremnost na kompromis na način kako je to radio Mehmed Spaho, omogućavati međunarodno povezivanje i nastojati integrirati Bosnu i Hercegovinu kako je to činio Džemal Bijedić te shvatati slojevitosti naših identiteta na način kako je shvatao Alija Izetbegović. Naravno, oni su živjeli i radili u različitim društveno-političkim kontekstima u užem i širem smislu, ideološki su bili drugačije profilirani, ali su posvećenost svom matičnom prostoru iz kojeg su potekli, Bosni i Hercegovini, iskazivali jednakom energijom. Među njima je, dakako, bilo i velikih razlika, i mislim da bi, u kontekstu odgovora na Vaše pitanje, svima nama danas bilo važno znati razumjeti i prihvatiti te razlike. S obzirom na iskazani interes za ovaj rad, drago mi je da mogu najaviti kako će uskoro biti dostupan čitaocima i na bosanskom jeziku.

Akos.ba: U Vašoj doktorskoj disertaciji ste istraživali značaj Islamske zajednice u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Ovih dana se obilježava 50 godina Preporoda. Kako približiti javnosti danas važnost Preporda, Takvima, Glasnika u vrijeme prošlog sistema?

Duranović: Tema kojom sam se bavio istražujući i pišući doktorsku disertaciju bila je usmjerena na identificiranje i historiografsko elaboriranje ključnih pitanja u odnosima između Islamske zajednice i socijalističke Jugoslavije od sredine 1950-ih do sredine 1970-ih godina. Tema je bila izazovna, vrijedna istraživačke pažnje i nadam se da će, kada ubrzo bude dostpuna kao knjiga koja će govoriti o Islamskoj zajednici u socijalizmu, biti interesantna i široj publici. U decenijama koje sam istraživao, pokrenuti su veliki i značajni projekti čiji rezultati i značaj se vide i danas, a neki se vide tek danas. Spomenuli ste 50 godina pokretanja lista Preporod, glasila koje je u pravom smislu riječi bio medijski projekat čiju vrijednost treba cijeniti kako u kontekstu vremena u kojem je nastao, tako i danas kada su medijski kapaciteti Islamske zajednice znatno ojačani pokretanjem i razvojem Media centra IZ. Teško bi to bilo ostvariti da nije bilo medija koje ste u pitanju naveli. Svaki od navedenih je imao svoju uređivačku politiku, ciljnu grupu i jedinstven cilj – predstavljanje islama, muslimana i Islamske zajednice na način koji je najbolji za tu zajednicu u vremenu i prostoru u kojem djeluje, odnosno, u kojem je djelovala. No, da bi valjano odgovorili na pitanje koje ste postavili, bilo bi najbolje podijeliti iskustva čitanja navedenih medija ili predstaviti današnje institucije Islamske zajednice kroz prizmu njihova nastanka.

Pokretanje Preporoda ili razgovoru o njegovom pokretanju trajali su godinama, od sredine šezdesetih godina. Udareni su čvrsti temelji, urednik je bio markantna i jedna od intelektualno najizraslijih osoba koju je Islamska zajednica imala. Rezultat toga je list koji i danas traje. Takvim i Glasnik, kao drugi oblici komuniciranja su konceptualno drugačiji, ali suštinski odražavaju, po mom viđenju, ideju koju islamski nauk zagovara: tačnost i preciznost u odnosu prema vremenu, glasnost/javnost u radu. Principi su to, dakle, s kojim bi se ponosile i mnogo razvijenije zajednice i organizacije od Islamske zajednice. U tome ja vidim vrijednosti i kvalitet Islamske zajednice koji nadilaze jednu ili dvije generacije muslimana. S druge strane, u vremenu koje sam istraživao pokrenuti su projekti koji su završeni u godinama kojima mi svjedočimo. Npr. skoro je otvorena džamija u Ljubljani, Slovenija, a prve ideje za njenu izgradnju datiraju upravo iz tog vremena. Pokazuje to da je današnja generacija lidera u Islamskoj zajednici dostojna svojih časnih prethodnika, ali i da Islamska zajednica u kontinuitetu radi i razvija se. Ovo su samo neka od pitanja koja sam istraživao, a brojna druga, naročito intelektualni kapaciteti autora i kvaliteta tekstova objavljivanih u medijima Islamske zajednice pokazuje koliko je Islamska zajednica velika i značajna institucija u životu muslimana i Bosne i Hercegovine.

Akos.ba: Vaša poruka čitateljima portala Akos.ba u povodu Dana državnosti?

Duranović: Dan državnosti, po mom sudu, danas najbolje možemo cijeniti i cijenimo našim odnosom prema državi Bosni i Hercegovini u svakom smislu ove tvrdnje. Kao državni praznik, treba biti obilježen, ali ne smijemo previše praznovati jer je prioritet da radimo, a ne da praznujemo.

S obzirom da živimo u vremenu u kojem pojedine politike i njihovi nosioci osporavaju Bosnu i Hercegovinu, njene institucije i simbole, naš odnos prema državi, njenim institucijama i simbolima mora biti drugačiji. Nije dostatno histerično insistirati na poštovanju slova zakona ove države na jednom primjeru, a na drugom imati indiferentan odnos. Odnos prema Danu državnosti ne cijeni se samo 25. novembra, nego svakoga dana u kojem se nismo ogriješili o pozitivne zakonske propise Bosne i Hercegovine. Drugim riječima kazano, šta nam znači istaknuta zastava i grb na reveru povodom 25. novembra ako nam je nepotpuna porezna prijava na kraju fiskalne godine, ili je nikako nema. Kakva će biti Bosna i Hercegovina ne zavisi samo od obilježavanja datuma bitnih za njen državno-pravni identitet, nego od našeg odnosa prema politikama koje Bosnu i Hercegovinu trebaju učiniti dovoljno prostranom za sve njene građane.

Akos.ba