Dr. Arnautalić za Akos.ba: Mi druge domovine nemamo osim BiH

Dr.sc. Mirsad Arnautalić je rođen 1980. godine u Brčkom, a sa stalnim prebivalištem u Orašju. Osnovnu školu završava u Orašju, a potom, medresu (danas Islamsku gimnaziju) u Zagrebu. Nakon završene srednje škole, diplomirana  Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, gdje magistrira i doktorira i time u 35. godini završava svoje formalno obrazovanje.

Po završetku studija, vraća se u rodno mjesto gdje se zaposlio kao profesor islamske vjeronauke. Pored posla u školi, angažira se u Agenciji za certificiranje halal kvalitete u Tuzli, gdje je u početku bio auditor agencije, potom konsultant za halal kvalitetu, a sada i stručni saradnik i ekspert. Također je angažiran kao saradnik na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću.

Učestvovao je na više simpozija, naučnih skupova, seminara, okruglih stolova, promocija itd. kako u zemlji, tako i u drugim zemljama. Izdao je i priredio nekoliko knjiga, a bio je koautor, urednik, tehnički urednik i korektor na više knjiga i publikacija. Objavio je više stučnih radova, posebno na temu halal hrane i kulture islamske ishrane, u domaćoj periodici, časopisima, novinama, godišnjacima i web portalima. Oženjen je i trenutno ima dva sina.

Sa dr. Arnautalićem razgovaramo u povodu Dana državnosti.

Razgovarao: Voloder Sanadin

Akos.ba: Koliko i kako žive Bošnjaci u Orašju, odnosno u Posavskom kantonu?

Arnautalić: Posavski kanton, ili Kanton broj 2 čine svega tri općine i to Orašje, Domaljevac-Šamac i Odžak i jedan je od namanjih kantona u Federaciji BiH. Bošnjaka u Orašju ima oko 2000, dok u Odžaku je broj nešto malo veći. Mogli bismo kazati da većina svijeta ovdje živi skoro pa isto, ne bi mogli praviti neku veliku razliku. Statistički gledano Orašje je jedan od dva najskuplja grada u Federaciji BiH, (Sarajevo je drugi), jer smo na granici države sa EU i to nam podiže cijene, ali ne bi se posebno moglo naglasiti da diže i standard. Poslije poplava koje su se desile 2014. godine veliki broj je napustio ovo područje, tako da je ostalo dosta starije populacije i onih koji imaju osiguranu egzistenciju. Na žalost, ne treba nikoga osuđivati što je otišao, jer svako ima planove i želi bolji život, a znamo da situacija u BiH nije povoljna. Mogli bismo zaključiti da život Bošnjaka kao i drugih naroda na ovome području nije „bajkovit“, ali svako ima svoju nafaku, pa tako i oni koji su ostali.

Akos.ba: Orašje odnosno Posavski kanton je simbol harmonije i suživota Bošnjak i Hrvata koje u pitanje nije došlo ni tokom rata. Kako se obilježava 25. novembar i 1. mart kod vas?

Arnautalić: Mislim da je ovaj dio Bosanske Posavine, za koji možemo ponosno kazati, da je ostao neosvojen u protekloj agresiji na BiH, jedini pravi primjer suživota u BiH. Ovo je jedina teritorija gdje nikada nije bio sukoba između dva naroda, i koji su zajedno branili svoje domove od istog agresora. Zaista bismo napravili grešku, kada bismo kazali da ovdje postoji neka netrepeljivot među narodima. Džamija koja je bila nekoliko puta direktno pogođena u protekloj agresiji, bila je sanira uvijek isti dan od komšija katolika, Hrvata., bez čije pomoći to se ne bi moglo sanirati. Ezan koji nije nikada prestao da se uči javno, pet puta dnevno, pa ni u ratu, to najbolje svjedoči, jer bi se i komšije Hrvati, zapitali u čemu je problem ako se ne bi čuo ezan. Mi ne znamo za pojam „dvije škole pod jednim krovom“, i kod nas hvala Bogu, nikada „nije pala“ krv među komšijama. Ako možda nekada i bude nekih nesuglasica kroz neke poslove ili nešto drugo, to se nikada nije odrazilo na cjelokupnu situaciju ili među narod. Mi nemamo problema sa vakufskom imovinom, infrastrukturom, kulturnim dešavanjima, obilježavanjem bilo kojeg datuma, bajrama i drugih svečanosti.

Upravo nam se bliži 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine i taj dan je neradni dan za sve institucije i on će se obilježiti u skladu sa mogućnostima, kao i do sada. Upriličit će se polaganje cvijeća u gradskom parku i kratko obraćanje, ali taj dan će biti obilježen. Također, i svaki 1.mart se obilježi na neki od prigodnih načina.

Akos.ba: Područje vašeg djelovanja je i halal ekonomija, odnosno saradnik ste Agencije za certificiranje halal kvalitete u BiH. Kako podići svjest Bošnjaka o nužnosti kupovine domaćih i halal proizvoda?

Arnautalić: Ja bih prvenstveno istakao potrebu da mi razvijemo svijest o kupovini domaćih proizvoda, pa onda razvijati i svijest o kupovini halal proizvoda. One koje zanima i traže halal proizvode, sigurno će ih naći, jer su oni svjesni da konzumiranjem takvih proizvoda ispunjavaju svoju vjersku obavezu.

Činjenica je da mi ne možemo zadovoljiti sve potrebe našeg tržišta svojom proizvodnjom. Donekle bi mogli sa voćem i povrćem, dijelom sa žitaricama, posebno vodom i mnogim drugim proizvodima, ali to sve skupa nije dovoljno.

„U nekim segmentima možemo proizvesti dovoljno domaćeg, ali u nekim jednostavno mi to nismo u mogućnosti. Ovo ne treba shvatiti kao obeshrabrujuću činjenicu, nego treba uložiti sve moguće resurse, snage, napore, kapacitete, znanje, da proizvedemo našeg domaćeg proizvoda što više možemo, plasiramo na domaže tržište, ali i to ponudimo stranom tržištu koje ima jako puno prostora. Mislim da je bespotrebno više ponavljati da bez kupovine domaćih proizvoda, mi nećemo ojačati našu ekonomiji, čak šta više, mi je slabimo konstatnim uvozima i odlivom kapitala u druge zemlje. Znamo da bez jake ekonomije ne može biti bolje ni samim građanima, ali raduje nas činjenican da u toj našoj ekonimiji  halal industrija bilježi konstantni rast, kako na domaćem, (tako i na svjetskom nivou), i da je tu sada riječ o stotinama firmi, preko 7-8 hiljada certificiranih proizvoda kao i broj od peko 8 hiljada uposlenih u industriji koja proizvodi halal proizvode.

Kao što se još jednom potvrdilo u vremenu krize i bilo kakvih problema, ostajemo prepušeni sami sebi i to nam treba biti pokazatelj da dugoročni planovi trebaju ići u pravcu domaće proizvodnje.

Akos.ba: Vaša poruka čitaocima portala Akos.ba u povodu Dana državnosti?

Arnautalić: Teško je kazati neku poruku, jer su poruke sve već odavno kazane. Poruka koju ja sam sebi ponavljam, jer mi je to stalno ponavljao i moj rahmetli otac, jeste ta da mi druge države, zemlje, domovine, nemamo, osim Bosne i Hercegovine. Zato sam i ja odlučio, iako se nikada ne zna, da se vratim na granicu i ostanem u ovom dijelu Bosne, u Orašju i mislim da sam jedini visokoobrazovani iz svoje gerenacije koji sam to uradio. Jasno je svima nama da situacija, nije sjajna, kako ekonomska, politička, međuljudska, ali trebamo shvatiti da, kao što nam niko nije dao slobodu, državu, i kao što nas niko nije drugi odbranio, osim nas samih, tako nam niko drugi neće ni urediti državu.

Ako nešto ne valja, onda to mijenjajmo, jer najlaške je biti negdje u kraju i kritikovati sve oko sebe, ali ne biti spreman da se naruši neki svoj konformizam, da se nekome ne zamjeri, posvađa, naljuti, itd. Stvari treba mijenjati iznutra, treba se uključiti, svako prema svojim mogućnosti, uložiti neki trud, ali za to treba malo i odricanja. Mnoga carstva se nisu raspala iz nekih posebnih razloga, nego iz unutrašnjih podjela i odvajanja, za koje na kraju niko nije imao snage da sam izdrži. Tako i mi ovdje trebamo znati da svaki sukob, odvajanje, prekid dijaloga i netraženje rješenja neće nas odvesti daleko, a mnogi narodi bi dali puno više od nas da imaju svoju domovinu, zemlju, državu.

Bit ćeš uvijek prkosna, slobodna i ponosna – Zemljo moja. Sretan Dan državnosti.

Akos.ba