Dok se mi raspravljamo o nebitnim stvarima muslimani u Palestini krvare
Imati svoju domovinu koja je uz to slobodna, danas je postala velika privilegija u zemljama sa muslimanskom većinom. Mnogobrojni su primjeri kako narodi širom svijeta žude za osnovnim ljudskim pravom, slobodom. Nažalost, muslimani su nikad razjedinjeniji, a rezultat toga je slabljenje ummeta i cjelokupnog stanja muslimana u svijetu. Posljednji primjer majoriziranja i ugnjetavanja muslimana svakako je kontinuirano tlačenje koje trpe naša braća u Palestini. Da stvar bude još gora, okupatorska vojska tzv. Izraela ne bira svoje žrtve, što nam dokazuju napadi na treće po značaju muslimansko sveto mjesto Kuds.
Al-Aqsa simbol stradanja Palestine
Okupatoru nije dovoljno što još od Belforove deklaracije 1917. sistematski nastoji da uništi državu Palestinu i njen narod, već također godinama unazad želi kroz skrnavljenje islamskih vjerskih svetinja da dodatno natjera narod Palestine na odlazak iz svoje vijekovne zemlje. Terorizam koji tzv. Izrael vrši nad Palestinom, njenim narodom i svetinjama jasan je znak da zločinci neće odustati od svog cilja, a to je protjerivanje i zadnjeg Palestinca sa svete zemlje. Novim napadima na vjernike tokom obavljanja namaza u haremu Al-Aqsa džamije dokaz je da okupator ne želi ostaviti na miru, narod koji mu je prije mnogo godina nesebično pružio utočište. Agresivna politika čelnika tzv. Izraela prema vjernicima u Palestini govori nam da oni neće birati sredstva do svog konačnog cilja. Također, zabrane da u Al-Aqsa džamiju ne smiju ući mlađi od 50 godina, jasno opisuje situaciju i stanje naroda Palestine, koja bespomoćno čeka na konkretnu pomoć uspavanih arapskih komšija godinama unazad. Izraelski aparthejd provodi se pred očima cijelog svijeta, posebno muslimanskog koji je opterećen raznim besmislicama, te međusobnim rivalstvima o čemu nam najbolje govori i posljednja kriza među arapskim zemljama. Posmatrajući kako Izrael skrnavi sveta mjesta, svi oni koji mogu nešto uraditi, a stoje po strani, postaju saučesnici u sistematskim zločinima. Al-Aqsa je sigurno simbol stradanja i nepravde koja se kontinuirano dešava muslimanima u Palestini, a snaga i otpor naroda Palestine dokaz je da muslimani neće lako odustati od svoje svetinje bez obzira na posljedice.
Mir i sloboda su nepoznanica za narod Palestine
Dok mi uživamo u mnogobrojnim blagodatima nesvjesni da ih imamo, onako siti, slobodni i zadovoljni, često smo skloni raznim besmislenim međusobnim raspravama, posebno kada je riječ o nekoj eventualno spornoj temi u islamu. Spremni smo da svu svoju energiju usmjerimo na raspravu i zastupanje svoga stava, sretni u onome što propagiramo, a bez da neko od toga ima neke konkretne koristi. Često imamo rješenje za sva pitanja današnjice, ali nemamo ono najvažnije rješenje, kako srediti sebe i svoj život. Umjesto da nam kontinuirano ubijanje i progon Palestinaca bude opomena, da ima onih muslimana koji ne mogu slobodno obaviti dnevni namaz, te sa prijateljima sjesti na kahvi poslije džume. Nama koji slobodno šetamo svojim gradovima u kojima svakodnevno možemo bez problema upražnjavati vjerske aktivnosti mora biti jasno da ummetu nećemo pomoći tako što svoje vrijeme usmjeravamo na besmislice, već konkretnim stvarima. Ako nismo u mogućnosti na drugi način, dovoljno je da se svoje braće u Palestini svakodnevno sjetimo dovama, da pričamo i opominjemo stanjem naroda u Palestini svakog onog koji nije svjestan kakva je blagodat sloboda, koju mi u Bosni i Hercegovini hvala Bogu imamo, dok je ona za našu braću u Palestini nešto za čime mnoge generacije žude, provodeći svoj život pod okupacijom.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
