Kako islam rješava bračne probleme?

Islam je oduvijek bio izvor propisa i zakona koji uređuju sve detalje našeg svakodnevnog života, uključujući porodična pitanja i bračne probleme.

Polazeći od toga, Allah Uzvišeni je propisao brak da bude zasnovan na ljubavi, milosti i međusobnom poštovanju između supružnika, što kasnije ima veliki utjecaj na izgradnju stabilnog života i povezivanje njihovih srca. Islamska vjera nije zanemarila ni situacije u kojima dolazi do problema među supružnicima, pa nam je naredila toleranciju i prelaženje preko grešaka. Uzvišeni kaže:

 وَلَا تَنسَوُا الْفَضْلَ بَيْنَكُمْ
„I ne zaboravite međusobnu dobrotu među sobom.“
(Sura El-Bekare, 237)

Allah Uzvišeni nam je, radi izgradnje stabilnog porodičnog života, propisao niz obaveza prema porodici: mužu je dao odgovornost starateljstva i izdržavanja porodice, a supruzi naredio pokornost mužu i poštovanje prema njemu. Tako ona njemu postaje smiraj, a on njoj oslonac, pa među njima traje ljubav i bliskost čak i kada dođe do prolaznih nesuglasica koje ne remete mir njihovog života. To je zato što su slijedili upute naše plemenite islamske vjere u izgradnji života čiji su temelji ljubav, milost i razumijevanje — da mu ona bude radost oka, a on njoj najbolji životni saputnik.

U slučaju kada zajednički život postane nemoguć i kada nesuglasice zavladaju njihovim životom zbog nemara jednog ili oba supružnika, Allah je propisao razvod.

Među problemima zbog kojih zajednički život postaje nemoguć jesu: mužovo neizdržavanje porodice i njegovo namjerno izbjegavanje obaveze izdržavanja supruge i djece, kako mu je Allah naredio; zatim vrijeđanje i fizičko nasilje koje remeti bračni mir i ruši ljubav među supružnicima; kao i neposlušnost supruge prema mužu ili napuštanje bračne postelje od strane jednog od supružnika bez opravdanog razloga. Sve to ostavlja duboke posljedice i gradi zidove psihološke udaljenosti i hladnoće među njima.

Također, razlog može biti i izdaja povjerenja od strane jednog supružnika prema drugom — bilo kroz zabranjene razgovore i komunikaciju, bilo kroz bračnu nevjeru — što nastavak bračnog života čini izuzetno teškim. Zato nam je Allah Uzvišeni naredio da uklonimo sve uzroke izdaje i udaljavanja među supružnicima.

Ako zajednički život postane nemoguć zbog bilo kojeg od navedenih razloga, muž je dužan da se razvede na lijep način, bez zloupotrebe svog prava na razvod, te da se potrudi da okončanje braka bude uz poštovanje i dostojanstvo, uvažavajući godine zajedničkog života i svetost veze koja je među njima postojala.

Zbog toga je Allah Uzvišeni propisao više faza kojima bi supružnici trebali pribjeći prije nego što razvod uzmu kao posljednje rješenje. To uključuje razgovor između supružnika, traženje pomoći od stručnih i mudrih ljudi specijaliziranih za bračne probleme i porodično savjetovanje, ili uključivanje neutralne osobe iz njegove i njene porodice. Sve ove metode predstavljaju zaštitu od upadanja u zamku razvoda i raspada porodice.

Čak i kada do razvoda ipak dođe — ne dao Allah — razvod je propisan u tri izgovora, kako bi supružnicima bila ostavljena mogućnost povratka i preispitivanja odluke. Razvod je također vezan za određene uvjete: da se desi u periodu čistoće u kojem muž nije imao odnos sa suprugom, a ako je trudna, čeka se dok ne rodi. Sve ove mjere predstavljaju poziv na smirenost i promišljenost, posebno ako jedan ili oba supružnika nisu dovoljno svjesni posljedica razvoda i opasnosti koje on nosi za rasipanje porodice i razaranje društva, budući da je porodica njegovo osnovno tkivo i temelj.

Ako ipak dođe do razvoda nakon svih prethodnih pokušaja pomirenja, islam je propisao niz prava i obaveza kako djeca ne bi postala žrtve te odluke. Otac je obavezan da izdržava djecu i osigura im smještaj, hranu i piće, a majci je naređeno i posebno naglašeno poštivanje prava oca da viđa svoju djecu i održava kontakt s njima, kako bi porodične veze ostale čvrste i rodbinske veze očuvane i snažne.

Prijevod i obrada: akos.ba