Dječak sa praznom saksijom

– Dobro bi bilo da u našoj zemlji nađem neko vrijedno, iskreno i pošteno djete, da odraste pored mene i naslijedi me.5

I kralj odluči da prema svojim željama pronađe djete koje bi ga naslijedilo. Da bi to ostvario, naredio je da se u cijeloj kraljevini svakom djetetu pokloni sjeme nekog cvijeta, pa ko od djece odgoji najljepši cvijet, naslijediće ga na prestolju.

Uskoro su u cijeloj kraljevini sva djeca počela da gaje cvijeće od dobijenog sjemena. I zaista, uz dobre savjete i pomoć, mnoga dijeca su u svojim posudama odgajila cvijeće najraznoraznijih vrsta, boja i mirisa.

Kao i sva druga djeca i mali dečak Suir se potrudio da njegovo cvijeće poraste. Ali… prošlo je deset dana, prošao je mjesec, nabavio je najbolju zemlju, najbolje đubrivo, redovno zalivao i iznosio na sunce, sklanjao od vjetra i kiše. Pričao mu je najljepše priče i trudio se na sve načine, ali od zakopanog sjemena u saksiji nije ništa poraslo.

Konačno, došao je dan kada je trebalo da sva djeca pokažu kralju svoje cvijeće. I djeca iz kraljevstva su pohitala ka dvoru noseći posude sa predivnim cvijećem koje su prethodnih mjeseci uzgajali.

U velikoj bašti dvora kralj je sa pratiocima išao od jednog do drugog djeteta razgledajući sta su uspjeli da urade. Bilo je tu najraznovrsnijeg i najmirisnijeg cvijeća. Na kraju je stigao do malog Suira.

– A gde je tebi cvijet? – upitao je kralj. Suir je kroz plač ispričao da se trudio, da je sve pokušao – ali iz sjemena nije ništa niklo. Kralj ga je zagrlio i glasno, da svi čuju, rekao:

– Evo mog iskrenog i poštenog nasljednika!

– Zašto on? Pa on je donio praznu saksiju! – povikali su sa svih strana.

– Zato što sam svima podjelio skuhano sjeme! A iz takvog sjemena nije moglo ništa da nikne!- mirno je odgovorio kralj.

Korejska narodna priča