Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Dječak Ali nije bio sam u vatri

Dječak Ali nije bio sam u vatri

Ali Dawabsheh je ime koje će ući u historiju. On je palestinski dječak kojeg je izraelska ekstremistička banda spalila do smrti u strašnom zločinu počinjenom 31. jula, 2015. godine u selu Duma, koje se nalazi u blizini Neblusa na Zapadnoj obali.

Piše: Hossam Shaker

Iza ovog gnusnog čina stoji izraelska banda kojoj je meta stanovništvo palestinskog sela, a napadi se rade pod plaštom odluke o zabrani ilegalne gradnje koju je donijela izraelska Vlada. Tokom posljednjih nekoliko godina ove bande su počinile desetine sabotaža, paljenja i terorističkih kampanja u kojima su porušene džamije, crkve i groblja. Nema sumnje da je paljenje palestinskih porodica na spavanju, vrlo je opasan akt u ovom kriminalnom pristupu, akt koji je košta života bebe po imenu Ali, a umalo i života njegovih roditelja i starijeg brata.  Taj zločin je počinjen tačno godinu dana nakon užasnog čina počinjenog protiv dijeteta Muhammeda Abu Khedeira, kojeg je živa spalila ekstremistička izraelska banda u šumi u Jeruzalemu. Ovo sugerira da oružane izraelske bande sada imaju novi pristup.

Međunarodna zajednica je osudila oba ova slučaja, ali je sasvim novi razvoj situacije da je Vlada Benjamina Natanjahua, spaljivanje Ali Dawabsheha okarakterisala kao teroristički čin. Iako je riječ o zanimljivom diskurzivnom razvoju situacije, to izaziva duboka pitanja u pogledu o moralne odlučnosti izraelske vlade ka sigurnosti djece i beba.

Slažemo se s izraelskom Vladom oko toga da je ubistvo palestinskog dijeteta (ili bilo koje drugog dijeteta) na ovakav način teroristički akt, ali također bismo predložili da se isti opis koristi za označavanje sličnog čina u kojem je ubijeno desetine djece i beba koje su bile spaljene, ali se ti akti malo razlikuju po prirodi čina i identiteta ubojica. Koristilo se savremeno oružje i streljivo a ne šibice, dok je sam akt izveden kao masovno paljenje u pojasu Gaze tokom ljeta 2014. godine, po nalogu visokih dužnosnika izraelske vojske, a nije bio nemilosrdni čin pojedinaca.

Zamislimo poruku koja proističe iz akta izraelskog sažaljevanja onih koji su počinili ovaj zadnji zločin: “Nemojte spaljivati ​​bebe i djecu. To nije vaš posao. To je posao naše vojske i snaga koji će bez prestanka obavljati svoju dužnost. Dužnost naših institucija je da koristi tone eksploziva, a ne primitivne šibice.”

Gotovo da ovako izgleda službena izraelska logika. Kao da je problem u ovim bezobzirnim bandama jer su prekoračili granice postavljene za njih – fizički zlostavljajući Palestince i sijekući njihova stabla. Ono što su ove bande učinile ovaj put slično je onom što je uradila izraelska vojska kada je ubila palestinsku djecu. Možda su se trebali pridružiti vojsci kako bi izvršili zadatak s vojnom preciznošću, i pod nadzorom i uputama visokih dužnosnika.

Za razliku od svog odnosa i stava nakon zločina u Dumi, izraelska Vlada obično ne osuđuje napade koje svakodnevno provode skupine stanovnika na Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu. To je zbog činjenice da im je implicitno dopušteno izvršiti “izračunate” napade na palestinska sela koja su okružena izraelskim naseljima. Zbog toga im je dopušteno mučiti stanovnike ovih sela u po bijela dana i pred očima izraelske vojske, uključujući paljenje polja i voćnih stabala, te oduzimanje velikih poljoprivrednih zemljišta kako bi proširili svoju teritoriju.

Međutim, nesmotreni pojedinci u bandama otišli su predaleko u hladnokrvnim ubistvima kada su počinili akt ubistva bebe Alija. To uveliko utiče na imidž Izraela u svijetu, koji ne može zamisliti da Izrael spaljiva djecu do smrti.

Dokumenti su potvrdili da je izraelski vojni napad rezultirao požarima u kojima je gorio velik broj palestinske djece, sve dok njihova tijela nisu postala ugljenisana. Postoje brojne fotografije putem kojih su dokumentovani ovi, zaista šokantni, slučajevi. Razlika između ova dva slučaja je da izraelska vojska posjeduje specijalizirani tim za medije i odnose s javnošću koji javnosti plasira informacije na gotovo 28 jezika i ima nevjerojatnu sposobnost da opravda sve svoje akte. Ova privilegija nije predviđena za tzv. “bande usmjerene protiv Palestinaca” (bande kojima se tolerira netolerancije) koje svoje zločine čine bez imalo interesovanja kako svjetska javnost gleda na to.

Službena izraelska  osuda ubistva Ali Dawabsheha je prazna i besmislena sve dok izraelska vojska opravdava ubistva druge palestinske djece. To je pokušaj izbjegavanja odgovornosti i prebacivanje krivnje na skupinu pojedinaca, umjesto na državu koja na prvo mjesto stavlja scenarij za takvo nasilje. Ova osuda ne uključuje podršku izraelske vlade za oružane doseljenike i njihove ekstremističke skupine koje se kreću oko Zapadne obale pod zaštitom izraelske vojske i pustoše palestinska sela, provodeći djela zastrašivanja.

Ne mogu se poreći činjenice koje ukazuju da bi stranka odgovorna za ove akte, ustvari trebala biti sukcesivna izraelska vlada, uključujući i njezine vrhovne autoritete, vojsku i obavještajne službe, jer su razvijali situaciju naseljavanja (židova), podržavali i naoružavali ekstremističke doseljenike i dopustili im da napadaju palestinska sela i domove, kao i da teroriziraju palestinske porodice i djecu.

Može li iko povjerovati u to da izraelske institucije, vojska i obavještajne službe ne mogu procesuirati one koji su počinili te napade, koji su se tokom posljednjih godina povećali? Istina je da su službena izraelska ograničenja, vojska i nepravedan odnos obavještajne službe usredotočeni gotovo isključivo na Palestince. U međuvremenu, izraelske institucije su zaokupljene sastavljanjem novih zakona koji će nametnuti strožije kazne za one koji bacaju kamenje na izraelske vojne ciljeve. Ovo je jedno od lica apartheida.

Istina koja se iza krije iza svega što se događa, jeste da je nastanak nasilni i ekstremistički izraelski bandi, prirodni produkt kulture okupacije, rasne superiornosti, politike naseljavanja i nepoštivanja palestinskih prava – pa čak i uskraćivanja postojanja palestinskog naroda – koja prožima Izrael. Zločini bandi usmjerenih protiv Palestinaca su se povećali u svjetlu djelovanja trenutne izraelske Vlade predvođenje Benjaminom Natanjahuom, koja je ekstremnija od prethodne vlade. Neki od sadašnjih vladinih dužnosnika nikada nisu oklijevali proslaviti slijepo nasilje nad Palestincima.

Oni koji su počinili te zločine odrasli su u okruženju naselja koje Izrael gradi i apsorbirali ideologiju rasizma i mržnje u svojim školama, nastavnim programima i izraelskim medijima. Naučili su kako nositi oružje i pucati na ljude bez imalo griže savjesti. Ovo sugerira da izraelske vlasti štite i podržavaju ove bande, koje nastavljaju činiti te napade i ugrožavati sigurnost palestinskih građana u njihovim selima i komšiluku.

Smrt bebe Alija nije došla sama od sebe i pala s neba, već je ukazala na realnost izraelske okupacije koja potiče mržnju prema Palestincima, te ih dehumanizira i promoviše “smrt arapima”.

Izvor: middleeastmonitor.com

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top