Djeca ulice: ‘Moramo prositi da nas ne bi tukli’
Na balkanskim ulicama deseci djece mole za novac, a pravu pomoć im pružaju centri poput ‘Zemlje djece u BiH’.
Piše: Ibrahim Sofić
„Moramo prositi da bi imali šta da jedemo, da nas ne bi tukli.“
Tako svoj život opisuje jedno dijete koje ispružene ruke prati prolaznike na ulici jednog bosanskohercegovačkog grada. To nije slučaj samo ovog djeteta, već velikog broja druge djece u cijeloj regiji.
Mnogima su oni simpatični, dok sjede na trotoaru, možda razvlače staru, dječju harmoniku i pjevaju na sav glas. Ili pak, idu od stola do stola u ljetnim baštama, kafićima, mole: “Daj čiko 20 feningi”, dok ih konobar ili neko drugi ne otjera.
Neki se odluče da im ponešto i udjele, no često su u dilemi.
„Šta ću“, kaže jedna Sarajka i nastavlja:
„Znam da ta marka ili koliko već ko da, ne ostaje tom djetetu, al’ sve se nadam da će možda uspjeti, krišom, pojesti nešto, dok svom gazdi ne preda ‘pazar’. Tuga je to velika, a čovjek ne može bit’ pametan. Ako mu daš – znaš da si dao drugom, a ako ne daš – Boga te strah i sve misliš ‘Ma možda i jest njemu’.“
Opširnije na portalu Al Jazeere:
