Djeca kućni pomagači: Kako pospremanje u predškolskoj dobi učiniti efikasnijim

 Treba li djecu uključivati u kućanske poslove? Koji su poslovi prigodni za djecu predškolske dobi? Kako motivirati dijete da (redovito) obavlja kućanske poslove? Trebaju li djeca za iste biti nagrađena?

Sudjelovanje u kućanskim poslovima djetetu daje osjećaj važnosti i vrijednosti u porodici, samim time što su određene dužnosti dodijeljene baš njemu. Iako u početku učenje djece o obavljanju kućanskih poslova znači više posla za roditelje, dugoročno gledajući, ono smanjuje roditeljski opseg posla, a pozitivno djeluje na djetetov razvoj. Preuzimanje sitnih kućanskih poslova pozitivno utječe na razvoj discipline, odgovornosti, radnih navika i samopouzdanja kod djece. Stjecanjem navedenih sposobnosti, vještina, navika i stavova o sudjelovanju u kućanskim poslovima, djeca postaju sposobnija i samostalnija te samim time spremnija za život koji je pred njima. Dakle, uključivanje djeteta u kućanske poslove izuzetno je važno i korisno.

Pritom je bitno napomenuti dvije stvari. Prvo, kućanski poslovi nikako ne bi smjeli biti toliko dugotrajni i/ili učestali da djetetu oduzimaju vrijeme za igru kao njegovu primarnu zadaću. Postavljanje visokih kriterija o besprijekorno urednoj kući i učestalo svakodnevno pospremanje nije potrebno. Djeca predškolske dobi ne mare za pospremanje jer to remeti njihov istraživački duh, a roditeljima, s druge strane, uzima kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom. Drugo, besmisleno je i neučinkovito tražiti od djeteta da obavlja određene kućanske poslove ukoliko ih ne obavljaju niti roditelji. Pozitivan stav roditelja prema kućanskim poslovima i obavljanje istih, poslužit će djetetu kao model i motivacija da ih i samo lakše usvoji i obavlja. Zanimljivo je napomenuti da djeca koja s ocem obavljaju kućanske poslove pokazuju više pozitivnih utjecaja, nego kad iste poslove obavljaju samo s majkom; imaju više prijatelja, manje su povučena i poslušnija su u školi od djece koja odrastaju u obiteljima s tradicionalnom podjelom na muško-ženske poslove.

Najviše oduševljenja za obavljanjem kućanskih poslova pokazuju djeca u dobi od dvije do tri godine, naročito ako im roditelji u tome pomažu. Poslovi koje su sposobni samostalno obaviti jednostavni su kućanski poslovi, poput nošenja smeća u kantu i prljavog rublja u za to predviđenu košaru te pospremanje igračaka u kutije za igračke. Nešto starija djeca, u dobi od četiri do pet godina, sposobna su naučiti i obaviti mnogo širi spektar kućanskih poslova, poput postavljanja pribora za jelo i raspremanja stola, pomaganja kod pripreme jednostavnijih jela, brisanja prašine, slaganja čistog rublja, zalijevanja cvijeća i sl. Godinu dana prije polaska u osnovnu školu, djeca postaju dovoljno samostalna da, uz sve navedene poslove, mogu obavljati i poslove čišćenja umivaonika nakon što samostalno obave osobnu higijenu, spremanja i slaganja odjeće u ormar, čišćenja podova metlicom itd. Iako samostalnija od mlađih predškolaraca, djeca u dobi od šest godina nisu toliko oduševljena pospremanjem i treba ih nešto više poticati i pratiti njihov rad.

Pritom je važno imati na umu da djeca nisu sposobna upamtiti i nositi se s velikim brojem kućanskih poslova. Osim što bi poslovi trebali biti raspoređeni unutar porodice, korisno je neke poslove raščlaniti u nekoliko koraka, kako bi dijete bolje shvatilo što i kojim redoslijedom treba raditi. Ukoliko ima više stvari koje treba obaviti, djetetu se to čini kao velik posao i osjeća se zbunjeno jer ne zna kako i otkuda krenuti. Isto tako, neophodno je dati djetetu kratke upute te pokazati mu, naročito u početku, kako se što radi. Kada su određeni poslovi povjereni djetetu, potrebno mu je pomoći voditi evidenciju o obavljenim poslovima. Na taj način manja je vjerojatnosti da će neki posao zaboraviti obaviti i, što je još važnije, dijete može pratiti svoju uspješnost, koja mu ujedno služi kao motivacija za daljnje obavljanje poslova.

Međutim, kada bi uvođenje discipline, u ovom slučaju prilikom obavljanja kućanskih poslova, bilo tako jednostavno, djeca bi bez pogovora slušala roditelje i svakodnevno pospremala. Velika odgovornost i dalje je na roditeljima. Za usvajanje vještina pospremanja i preuzimanja odgovornosti važna je dosljednost i pažnja roditelja.

Dakle, ukoliko je djetetu dodijeljen određeni kućanski posao, od njega se treba očekivati i da će ga svaki put, prema dogovoru, izvršiti. To bi značilo da posao neće obaviti roditelji jer se djetetu tada ne da ili da će ostati neobavljen sve dok se to djetetu ne bude dalo. Iako će za to u početku vjerojatno trebati više roditeljskog strpljenja, određivanjem vremenskog okvira kada se neki posao obavlja, s vremenom će djetetu to postati navika i više ga se neće morati podsjećati na njega. Npr. osim što dijete može naučiti svaki dan prije jela postaviti pribor za jelo na stol, pospremiti igračke prije spavanja i sl., subotom dopodne može biti vrijeme kada će ono brisati prašinu i/ili pospremati odjeću. Za neke poslove korisno je odrediti i vrijeme za pojedinu predviđenu aktivnost kako se ona ne bi odužila na cijeli dan ili čak i ne obavila. Tako npr., ukoliko želite da dijete brzo raspremi stol nakon ručka, možete reći: „Siguran/na sam da nećeš stići odnijeti prljavo suđe u sudoper dok ja nabrojim do deset.“ Zatim nešto sporije, prilagođavajući se djetetovu ritmu, brojite do deset i pohvalite dijete koje će vrlo vjerojatno to zaista i učiniti.

Roditeljska pažnja u obliku pohvale druga je važna stvar kojom se djetetu potvrđuje njegova sposobnost i daje motivacija za daljnje obavljanje. Pritom je potrebno pohvaliti tačno ono što je dijete dobro napravilo, dajući mu na taj način pozitivnu povratnu informaciju za daljnji rad. Prijetnje, naredbe i ucjene nikako nisu poželjne. Iako će ponekad kratkoročno dovesti do željenog rezultata (obavljenog kućanskog posla), dugoročno njima dijete neće steći naviku niti biti sposobno preuzeti odgovornost za svoje obaveze.

Osim što će djeci puno zanimljivije biti čistiti i pospremati ako to rade i njegova braća/sestre i roditelji, kućanske poslove će veselije obavljati ako ih shvate kao igru. Igra može biti kroz neki oblik natjecanja („Siguran/na sam da nećeš uspjeti pobrati papiriće s poda prije nego ja posložim odjeću u ormar!“) ili kroz zanimljiva pitanja („Gdje spava prljava majica?“). Pospremanje je zanimljivije i ako uključuje dječji pribor za rad. Tako će dijete s većim veseljem čistiti kuću ako ima svoju malu lopaticu i metlicu za čišćenje poda, dječju lopaticu za čišćenje snijega ili šaljive krpe za brisanje prašine. Vrlo je važno, općenito govoreći o kućanskim poslovima, napomenuti da će pospremanje biti uspješno samo kada svaka stvar ima svoje mjesto.

Ono što bi sva djeca već od najranije dobi trebala usvojiti pospremanje je vlastitih igračaka. Djeci je važno objasniti da je igračke potrebno pospremiti kako se ne bi izgubile ili uništile ako ostanu stajati na podu te kako je svima lakše kretati se po kući ako ne moraju paziti da ne stanu na razbacane igračke. Ipak, često se događa da djeca, uz silna objašnjavanja roditelja, obično nemaju potrebu da igračke razbacane po cijeloj sobi pospreme u za to predviđena mjesta. Kada vide haos koji trebaju pospremiti, ponekad niti ne znaju otkuda početi i kamo što staviti. Stoga je poželjno pomoći im, jasno reći što da kamo stave, navesti ih da pospremaju kroz igru. Isto kao i kod ostalih kućanskih poslova, važno je odrediti vrijeme za pospremanje, mjesto za pojedine igračke, biti dosljedan i pohvaliti dijete.

Pospremanje igračaka može postati pravo veselje ukoliko se obavlja uz pjesmice i zabavne metode. „Gdje spava autić?“, „Kanta za smeće jako je gladna i jedva čeka da je nahraniš papirićima!“, „Sigurno ne znaš gdje stoje sve ove sitne figurice?“, „Molim sve putnike (igračke) da se ukrcaju!“ – kaže kutija za igračke dok putuje sobom. Pustite vesele pjesmice i/ili brojalice tijekom pospremanja, smijte se, natječite s djetetom ko će više pospremiti. Ukoliko dijete ima previše igračaka, ponekad je korisno neke od njih maknuti i vratiti djetetu nakon nekog vremena. Osim što će tako dijete imati manje za pospremati, razveselit će im se kao da su nove kada mu ih nakon nekog vremena vratite.

Postavlja se pitanje treba li djetetu dati novac za obavljanje kućanskih poslova, bilo da se radi o plaćanju za svaki posao posebno ili kroz sedmični/mjesečni džeparac. Stručnjaci se uglavnom slažu kako za obavljanje kućanskih poslova dijete nije poželjno niti potrebno nagrađivati novcem. Tačnije, kućanske poslove dijete treba shvatiti kao obavezu te kao što niti ostali članovi porodice ne dobivaju novac za svoje kućanske obaveze, ne treba niti ono. Svako mora dati svoj doprinos u kući. Međutim, ukoliko dijete obavi neki dodatni posao, roditelji ga, ukoliko žele, mogu nagraditi npr. odlaskom na sladoled ili u kino.

Djeca su izvrsni mali pomagači, znatiželjni za učenjem novih vještina pospremanja i puni energije za obavljanje kućanskih poslova. Samo ih treba, na njima primjeren način, usmjeriti prema onome što od njih očekujemo i, što je još važnije, što želimo da usvoje. Pritom nije naglasak na čistom podu i pospremljenom krevetu već na usvajanju radnih navika i preuzimanju obaveza od malih nogu.

istrazime.com