Brak i porodica

Dilema: Udati se za bogatog griješnika ili za siromaha vjernika?

Primjer 1: Djevojka se je prije braka rukovodila samo dunjalučkim kriterijima. Tražila je muža koji ima kuću, dobar posao i automobil. Htjela je da svi čuju kako se dobro udala i da njen mama i otac budu ponosni, a da joj prijateljice potajno zavide. O svom izabraniku je znala i da je prije nje spavao s više žena, da je sklon alkoholu i kocki. Od islama u životu ima samo ime. Sve je to zanemarila, misleći da će ga ona popraviti…

Pripremali su vjenčanje duže nego su se poznavali. U njihovom kraju to je bio događaj sezone. Došli su ljudi s raznih strana, svirka i muzika. Hiljade su maraka potrošili samo kako bi drugi ljudi čuli za njih. Nakon ulaska u brak, sve je išlo glatko neko vrijeme. No, onda se je počelo pokazivati njegovo pravo lice. Znala je da je i u braku nastavio posjećivati diskoteke i noćne klubove, ali je to krila od svojih. Kad je pokušala da mu nešto kaže, dobila je šamar. Bio je to prvi od mnogih. Iz mjesec u mjesec bivalo je gore. Dolazio bi kasno kući, a frustracije istresao na njoj. Tukao ju je i maltetirao, trošio zaradu na harame, pa se čak hvalisao da spava i s drugim ženama.

Ona je glumila pred svima sreću. Bojala se da ne naruši sliku koju je izradila kod ljudi. Dok je jednom tako ležala u krevetu, topeći jastuk suzama, sjetila se sebe kakva je prije bila. Pogledala je luksuz u kojem se nalazila, ali joj ni zidovi niti novac nisu mogli pomoći. Ubijale su je baš one stvari u kojima je tražila sreću. Postala je depresivna i samo sjenka od nekadašnje ljepotice. Strah od toga šta će joj drugi reći, sprječavao ju je da pobjegne. Radije je trpjela batine, nego sramotu. I sama je svjesna da će trpjeti i dalje, neka je pate i čereče, samo neka kod ljudi preživi ta slika o idiličnom braku i mužu iz snova. Svoje natečene oči ona može prekriti naočalama da ih niko ne vidi, ali koliko dugo može njena duša svoje rane kriti? I koliko je danas samo takvih žena koje iz dana u dan žive takvim životima?

Primjer 2.: Jedan siromašan vjernik je zaprosio jednu djevojku, ali ga je njen otac odbio jer nije imao dovoljno novca na bankovnom računu. Nakon toga je njen otac pristao da mu se kći uda za bogataša koji nije ni namaz obavljao i činio je najteže grijehe. Ljudi su ga upitali: „Kako si mogao da pristaneš da ti se kći uda za takvog insana?“ Odgovorio je: „Allah je Taj Koji upućuje, i On će mog zeta uputiti na Pravi put.“

Otac je radije je izabrao da njegova kći ima trospratnu kuću, nego čestitog muža. Dao ju je u ruke nekog koji sutra nju i njenu djecu može maltetirati i zlostavljati, ali nema veze, samo nek se narod divi imetku njegovog zeta… A njen otac je zaboravio da je Allah Onaj Koji može opskrbiti i obogatiti siromašnog vjernika. Er-Rezzak (Opskrbitelj) obećava u Kur’anu da će opskrbiti one koji stupe u brak, a siromašni su: „Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ Kur’an, En-Nur, 32

Kad bi vam došao neki uglednik i bogataš i garantovao vam pomoć oko pronalaska posla i rekao vam da je to njegova briga, uopće se ne biste brinuli više oko toga. Znali biste da imate nekoga na svojoj strani i da je vaše samo da se potrudite, a ostalo je riješeno. A zar se može riječ i obećanje ikog na dunjaluku porediti s obećanjem Allaha, Gospodara svih svijetova u čijoj su vlasti riznice nebesa i Zemlje? Zar u nekog insana i stvorenje smijemo imati veće povjerenje i pouzdanje nego u našeg Tvorca? Zar od nekog drugog roba očekujemo pomoć, a on ni sam sebi nije u stanju pomoći koliko ni trun jedan? Nažalost, mi živimo u vremenima u kojima su imetak i dunjalučki položaj vrijedniji od islama i lijepog ahlaka!

Živimo u vaktu kada neki roditelji misle da je NOVAC ključ sreće njihove djece…A zaboravljaju da je čestit muž ključ ulaska njihove kćeri u Džennet i da od toga nema većeg uspjeha…Zaboravljaju da su se udajom njihove kćeri za vjernika, pobrinuli da će o njoj neko voditi brigu u ime dragog Boga…Ako insan ima dobar odnos s Allahom, on će prema svojoj ženi biti dobar u ime Njega, poštovat će je, voljeti i brinuti se o njoj, ne tražeći ništa zauzvrat…

Piše: Nedim Botić
____________________________________________

Pitanje: Postoje 2 momka koja se interesuju za mene i imaju ozbiljne namjere. Moja mama nece ni da cuje za jednog od njih jer on nema fakultet i fizicki je radnik, a ja sam pri kraju svog studija. Momak je iz jako fine porodice i zivi u skladu sa islamskim propisima. Drugi je moj kolega sa fakulteta i mama misli da je on dobar za mene, jer ce me uvijek moci razumjeti. Medjutim on ne postuje vecinu islamskih propisa. Ja zelim za sebe vjernika jer sam i sama tako odgojena. Molim vas da mi date savjet kako da i mama prihvati ovog momka koji zivi u islamu.

Odgovor:

Veoma je tesko dati adekvatan savjet u situaciji kao sto je vasa. Ali je zato veoma lahko konstatovati da kada se radi o izboru između vjernika i onog kome je do vjere stalo kao do lanjskog snijega, da se prednost ima dati vjerniku. Zalosno je da vasi roditelji ne shvataju da jedini garant postivanja vasih prava i razumijevanja jeste vjera, jer je ona najbolji parametar vrednovanja ljudskih djela. Sve drugo je relativno. Dok na izbor supruge utiču ona četiri, u hadisu spomenuta faktora,: tjelesna ljepota, materijalni uslovi (bogatstvo), porijeklo i vjera, dotle su u izboru muza, prema hadisu, presudni vjera i moral: “Kada vam dođe neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, ozenite ga. A ako to ne učinite, pojavit će se smutnja i veliki nered na zemlji.” (Et-Tirmizi)

Koliko djevojaka gledaju na faktor vjere kao motiv koji ih treba navesti na udaju za određenog mladića? Koliko djevojaka prije udaje ispitaju proslost mladića za kojeg se udaju? Da li im je bitno radi li se o moralnoj ili nemoralnoj osobi? Sta je ustvari udajni kriterij kod većine djevojaka u Bosni i Hercegovini? Zaslijepljenost izgledom, sarmom, bogatstvom ne dozvoljava djevojki da vidi stvarnu ličnost koja se, na nesreću mnogih djevojaka, pokaze tek nakon udaje.

Mladić bez vjere sklon izlascima sa djevojkama i zabavi, ne moze biti dobar muz jer će to sutra u braku nastaviti raditi. Mladić sklon alkoholu ne moze biti dobar muz pa ma koliko bio fin i pazljiv, jer unosenjem alkohola u kuću, on unosi najveće zlo. Zlo nikada ne moze donijeti sreću. Mladić koji ne pada Allahu na sedzdu, ne moze biti dobar muz jer ne postuje islamske upute o postivanju zeninih prava. Kako će tek popstovati njena prava? Bogat mladić bez vjere će vam ponuditi sve u zivotu jer ima čim, ali vam ne moze pruziti dusevno zadovoljstvo jer ga ni sam nema. Bogatstvo je izazov koji danasnje muzeve, ukoliko nemaju unutrasnjeg čuvara, vodi u svijet kocke i zena. Ne vjerujem da postoji djevojka koja bi bila spremna na spoznaju da pored nje kao supruge, njezin muz ima i ljubavnicu sto je sasvim normalno u krugovima kojima su gornje spomenute stvari glavni kriteriji u odabiru muza.

Ako vam je Islam dao pravo da ne pristajete na udaju za onoga ko vam se ne sviđa, iskoristite to svoje pravo pa se udajte za onoga ko će vas učiniti srećnim. Ako ne znate same onda trazite pomoć svojih najblizih. U stara vremena izbor supruga i supruge često je bio prepusten roditeljima bračnih kandidata. Danas se on smatra prevaziđenim, zato sto mlade generacije imaju drugačija mjerila i ukuse od svojih očeva. U tim svojim mjerilima, standardima, kriterijima i ukusima oni grijese mnogo vise nego njihovi roditelji. Treba imati na umu da brak nije lična stvar pojedinca, već on duboko zadire u porodične odnose. Zbog toga je nuzno posebno pri izboru muza traziti pomoć roditelja..

Pristanak roditelja je propisan zbog slijedećeg:

– zastita djevojke koja zbog svog mladalačkog zanosa i neiskustva može posrnuti i zauvijek postati nesretnom,

– staratelj ili roditelj ima veću mogućnost uvida u stanje zaručnika. Kada bi se djevojki samoj prepustilo da trazi izabranika, mogućnost da pogriješi u izboru je veoma izvjesna,

– uvjetovanjem saglasnosti staratelja izbjegava se svaka mogućnost tajnosti braka. Islam poziva u obznanjivanje braka i zbog toga je propisao dozvolu staratelja, svjedoke, svadbu i veselje.

– vezivanje djevojke za određenog čovjeka ne tiče se samo djevojke već i njene uze i sire rodbine. Brak povezuje porodice. Zbog toga očevima i braći je stalo da porodica za koju se vece bude na visokom nivou morala i čestitosti. Sretan brak kćerke je ponos čitavoj porodici, a nesretan je sramota i teret.

U slučaju da su roditelji nevjernici ili ne dozvoljavaju da se djevojka uda za vjernika zbog njegove vjere, a tjeraju je da se uda za kafira, dozvoljeno je joj se udati i bez saglasnosti roditelja.

Na pitanje odgovorio mr. Senaid Zaimovic!

n-um.com

Povezani članci