O obrazovanju i odgoju

Dijete vas maltretira? Ovo su greške (povodi) koje vjerovatno pravite

Da li vaše dijete koje vodi glavnu riječ u kući i imate li osjećaj da ste žrtva stalnog maltretiranja? Psiholog Šon Grover objašanjava koje tri vrste roditeljskog ponašanja su glavni krivci za ovakav odnos:

Predaja
Ne treba biti baš svaku bitku, ali vaše popuštanje njihovom stalnom isprobavanju granica pretvara djecu u siledžije koje zahtjevaju da se svaki njihov zahtjev ispuni. Nikada ne popuštajte dječijim zahtjevima, jer tako nagrađujete agresivno ponašanje. Svaki put kada popustite pred dječjim maltretiranjem, šaljete im jednu poruku – nasilje deluje. Slijedeći put kada vaša reakcija isfrustrira dijete, ono će pribjeći nasilju kako bi dobilo šta želi – jer ste ga naučili da ćete se predati ako bude dovoljno agresivno.

Uzvraćanje
Kada vas djeca maltretiraju, teško je oduprijeti se iskušenju i ne uzvratiti istom mjerom. Ako na njihovo agresivno ponašanje reagujete preoštrom kaznom, izvojevaćete pirovu pobjedu. Postigli ste stanje u kome postoje pobejdnik i gubitnik, jedna strana je sretna a druga ne. Dijete koje je stalno kažnjavano može postati prkosno i još agresivnije.

Pregovaranje
Vaše dijete ima napad bijesa i vi pokušavate da ga razumijete i stavite se u njegovu poziciju. Ubrzo, počinjete da mu dajete za pravo i spremni ste da se nagodite i djelimično udovoljite njegovom zahtjevu.

Međutim, zapitajte se da li je pametno popuštati i hoće li dijete uopšte biti zadovoljno nagodbom ili će na pruženi prst zahtjevati cijelu ruku?

Ako je dijete agresivno u svojim zahtjevima, zaboravite na kompromise. Sa siledžijama se ne pregovara, jer tako ulazite u sukob bez kraja i konca. Možda se niste predali i sasvim popustili, ali ste i u ovom slučaju nagradili nasilno ponašanje. Ohrabreno postignutim rezultatom, dijete će i slijedeći put postati agresivno kako bi izvojevalo neku nagodbu.

Štaviše, djeca će početi da misle da se oko svega može pregovarati, pa ćete se vrlo brzo naći u situaciji da plaćate ćerki za nameštanje kreveta ili nagrađujete sina za urađen domaći zadatak.

Dobro ponašanje nikada ne sme biti predmet nagodbi, jer je lično postignuće već samo po sebi nagrada, i dijete tako gradi zdravo samopouzdanje. U suprotnom će ostati nezrelo i zavisno od tuđih podsticaja.

Šta onda možete preduzeti u slučajevima maltretiranja?

Smirite situaciju
Uzdržite se od impulsivne reakcije koja će samo raspiriti sukob. Ne urlajte i ne gubite kontrolu nad sobom, već zadržite svoj stav vođstva. Prekinite raspravu i svima dajte priliku da se smire. Napustite prostoriju ili prošetajte u miru. Tek kada ste povratili prisebnost, razmislite o slijedećim koracima u riješavanju situacije.

Uvažite dječija osećanja
Nikada nećete pogriješiti ako djetetu uvažite osjećanja.

“Znam da si bijesan, i ja sam”
“Vidim da si ljuta, daj mi 10 minuta da na miru razmislim o ovome.”
“Hajde da prvo nešto pojedemo, oboma će nam biti bolje.”
Djeca će bolje reagovati ako uvažite njihova osjećanja i počeće da se smiruju. Tada se otvara mogućnost za mnogo zreliji razgovor kroz koji ćete bolje razumjeti otkud djetetu nasilno ponašanje.

Ne zaboravite da je vaša dužnost da djetetu pružite ono što mu je potrebno a ne ono što želi. A sposobnost uspješne komunikacije u stanju frustriranosti je upravo ono čemu treba da naučite dijete. Ako pupuštate, kažnjavate ili pregovarate, vi uskraćujete djetetu priliku da nauči da se izbori sa frustracijom.

Jasno naglasite da nasilje nikad ne pali:

“Neću ti odgovoriti sve dok ne prestaneš da vičeš na mene.”
“Nasiljem nećeš dobiti ono što želiš.”
“Možeš ti i bolje od ovoga, suviše si pametan da bi se ponašao kao siledžija.”

Pohvalite napredak
Jednom kada ste postigli dogovor, držite se njega. Ne dozvolite da vas dijete pritiskanjem natjera da napravite ustupke. Pohvalite poboljšanje u djetetovoj komunikaciji:

“Cijenim to što sada lijepo razgovaraš sa mnom.”
“Odlično ti ide, ponašaš se mnogo zrelije.”
Hvaljenjem dječijih vrlina podstičete im samopouzdanje i činite da zrelo ponašanje za njih bude mnogo korisnije nego siledžijstvo.

Piše: Jovana Papan

detinjarije.com

Povezani članci

Back to top button