Daj srcu njegovo pravo – pravo da procvjeta

بسم الله الرحمن الرحيم
Tako Mi Sunca
i svjetla njegova,
i Mjeseca kada ga prati,
i dana kada ga vidljivim učini,
i noći kada ga zakloni,
i neba
i Onoga koji ga sazda,
i Zemlje
i Onoga koji je ravnom učini,
i duše
i Onoga koji je stvori
pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,
uspjeće samo onaj ko je očisti,
a propast će onaj ko je isprlja! (Eš-Šems, 1-10)

Koliko smo dana proveli razmišljajući o stanju u koje smo doveli naša srca i koliko smo noći preplakali doveći Allahu da nam sačuva srca od korova i trnja koje će onemogućiti cvijeću da iz njih izrasta? Neko bi možda htio reći da i ruže imaju trnje, ali, prije nego progovori neka se zapita: zar nije to trnje jedina mahana koja je pri ruži? Ako to trnje ne volimo ni u tuđim baščama zar da ga uzgajamo u jedinoj svojoj bašči koju istinski imamo – u svojim grudima?

Počupajmo korov iz svojih srca rukama kojim iskreno grlimo prijatelja, desnom rukom koja udjeljuje dok lijeva ne zna ni kako lijepo ni koliko mnogo, obadvijema koje uzdignute stoje i svjedoče prošaptanim dovama. Promijenimo zemlju svome srcu. Ono tlo koje je naviklo na grubost nježnost neće osjetiti ni prihvatiti. Neka zemlja bude iskren nijjet da se krene ispočetka, da se pohrli Allahovim propisima i Njegovom zadovoljstvu. A kada sadiš – sadi ono što je u ustima Resulullaha nicalo, neka su najljepši salavati na njega. Onda, počni bašču svojih grudi održavati. Zalijevaj je zikrom, ako se pojavi korov otklanjaj ga odmah istigfarom i red u njoj održavaj takvalukom.

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bogobojaznost je ovdje, bogobojaznost ne ovdje, bogobojaznost je ovdje.” (Muslim, 2564) svaki put pokazujući rukom na srce. Allahov Poslanik nije govorio drugo do istinu! Bogobojaznost je u srcima. Ali, ne u svim srcima, već samo u onim koja se grče od straha kada se sjete da će sa svojim djelima stati ispred Uzvišenog Gospodara Sudnjeg dana, u kojem će samo On po svojoj savršenoj pravdi suditi, a Allah ni prema nevjerniku nepravedan nije.

Onaj ko očisti svoju unutrašnjost neka se zauvijek preda iskrenosti. Nije dobro djelo pokazivanje ljudima koliko daješ, koliko znaš i koliko praktikuješ od znjanja, dobro ti je ono djelo koje uradiš isključivo radi svoga Gospodara, da bi On njime bio zadovoljan. Zato, brinimo o nijjetu. Ispitajmo dobro sebe prije nego otpočnemo djelovati. Odlučimo se da nećemo više raditi za oči ljudi već samo za svoj Ahiret, da nam cilj ne bude više divljenje ljudi. Zašto da divljenje ljudi tražimo? Zar zadovoljstvo Gospodara nama nije naš najviši cilj?

Ljudi će često tražiti od tebe da neiskren budeš, čak i da lažno posvjedočiš. A ti, da li ćeš dozvoliti da te odnese sa Allahovog puta svaki vjetrić koji te dodirne? Nemoj. Nemoj mu dozvoliti ni da te poljulja, i , vremenom ga, inšallah, nećeš ni primjećivati. Duboko pusti koren ona biljka koja raste na jednom mjestu, u početku bude nježna i za nju su velike i najmanje opasnosti, ali, kada ona prebrodi sva četiri godišnja doba, vjetrovi koji dolaze mogu samo njihati njene krošnje ali ne mogu poljuljati njeno stablo. Dok ona biljka koja stalno mijenja mjesto, ona uvijek preživljava. Taman joj lišće na jedom mjestu ozeleni, vjetrovi je odnesu negdje zapadno gdje ona zemlji tuđoj podmeće svoje korenje i poklanja svoje mrtve, suhe listove. Allah od tebe uvijek traži iskrenost, i ne prihvata vjerovanje osim iskrenog vjerovanja niti djelo osim iskrenog djela.

Dovi Allahu da tvoje srce učini iskrenim i Njemu, subhaneh, pokornim. Poniženje je u pokornosti ljudima, šejtanu i strastima a dostojanstvo je u pokornosti Allahu, a muslimanu jedino dostojanstvo priliči.

Piše: Fatima Balić

Akos.ba