Pomaganje Uzvišenog Allaha koje se spomin je u ajetima je metaforičkog značenja, jer kako je moguće da čovjek pomaže Allahu, dž.š.? Uzvišeni Allah nema potrebe za bilo čime. On je dovoljan Samom Sebi, neovisan je od svjetova.
U tefsirima stoji da „pomaganje Allah, dž.š“ znači, ustvari, pomaganje Njegove vjere. Dobro, kako se to onda pomaže Allahovoj dž.š., vjeri? Veliki mufessir ibn Džerir et-Taberi (umro 310/923) je dio ajeta: „O vjernici pomozite Allaha!“, protumačio jednim hadisom Allahovog Poslanika, s.av.s., u kome se spominje „i’lau kelimetillah“ – „uzdizanje Allahove dž.š., riječi, Objave“, tj. da to pomaganje Allaha dž.š., ustvari ima pomenuto značenje. (Taberi, Džami’u-l-usul, XII, 160)
Fahruddin Razi (umro 606/1210) je „pomaganje Allahu dž.š.“ protumačio kao pomaganje na sljedeća tri načina: a) pomaganje Allahove dž.š., vjere, b) pomaganje zajednice vjernika, c) pomaganje ispravnoj zajednici naspram one koja je zalutala.
Prokleti šejtan ulaže napor, trudi se da nametne nevjerstvo – kufr ljudima, da ih odvrati od imana. Pokušava da time pokori i pobjedi vjernike. No, Uzvišeni Allah želi da zajednica vjernika pobjedi, želi da istina prevlada. Tako, svako ko nastoji, ko ulaže trud i napor, da pomogne vjernike, da istina zavlada, on je taj koji „pomaže Uzvišenog Allaha“. (Razi, Mefatihu ‘l-gajb, XXIX, 48)
Ukratko, „pomaganje Uzvišenog Allaha“ koje se spominje na pet mjesta u Kur’anu Časnom, podrazumijeva nastojanje i ulaganje napora da se širi i uzvisuje Allahova dž.š., vjera te pomaganje vjernicima da budu pokorni Uzvišenom Allahu.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić
