Da li su i poslanici imali “porodičnih problema”

Mnogi od nas se bore s porodičnim odnosima. Ponekad se možete osjećati izrazito usamljeni. Ali čak i u najtežim vremenima zapamtite- da su čak i poslanici imali porodičnih problema.

I bez obzira na njihove borbe, oni su nastavili na Allahovom putu, znajući da je On s njima i da nisu sami- kao što i mi to moramo znati tokom naših borbi.
Možda ste zabrinuti za svoju djecu, možda vas rivalstvo među svojom djecom plaši. Ponekad, njihovi odnosi mogu vas toliko rastužiti da se pitate u čemu ste kao roditelj pogriješili.

Ali niste usamljeni. Zamislite bol Adema i Have kada su saznali da je jedan njihov sin ubio njihovog drugog sina.

I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj. “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike. (El-Ma’ide, 27-30)

Kako mislite da su se osjećali naši voljeni prvi roditelji? Kakva je bila njihova reakcija- ne kao dvoje ljudi koji su bili u Džennetu- već kao roditelji sina kojeg su izgubili jer ga je ubio njihov drugi sin? Niste usamljeni u strahu za svoju djecu niti u svojoj tuzi zbog njih.
A šta je sa onima čija su se djeca odmetnula od islama? Šta je sa onima među vama koji provode noći plačući, moleći Allaha da ih uputi ka Njemu. Koliko puta ste se upitali šta ste pogrešno rekli dok su odrastali, gdje je krenulo po zlu, gdje ste pogriješili dok ste ih odgajali? Da li ste bili preoštri? Preblagi? Koliko puta ste poželjeli da vratite vrijeme i pokušate ponovo?
Ali razmislite o Nuhu, a.s.. Nuh je bio među našim najvećim poslanicima, on je pozivao svoj narod i svoju porodicu duže nego što iko od nas može zamisliti da živi. I kao poslanik on je pozivao svog sina:

I on reče: “Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je.” I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima! (Hud, 42-43)

Kada je njegov sin odbio, tvrdeći da će ga planine spasiti od vode, zamislite kakvu je bol u srcu osjećao Nuh, a.s.. On nije samo pozivao kao poslanik, već i kao roditelj sina koji će se uskoro udaviti, kao roditelj djeteta koji zna svoju poruku u potpunosti, onoga za kojeg se nadao da će prihvatiti njegovu ličnu obavezu, poziv i misiju pozivanja Bogu… i onda je gledao kao talas dolazi između njih i kako se njegov sin utapa.

Niste usamljeni u osjećaju dok gledate kako se vaša djeca utapaju bez svjetla upute. Niste usamljeni u strahu za njih, u vašim željama da ih vidite kako Mu se vraćaju. Zamislite Nuha i njegovu bol. On je bio Allahov poslanik, a čak i najboljim među najboljima djeca okreću glave.

A ponekad, možda imate problema sa roditeljima. Ukoliko ste konvertiti ili ste se vratili Allahu, a vaši roditelji nemaju znanje o Njemu, možda želite da im pomognete da vide ljepotu Istine. Možda tokom noći žarko dovite za njih ili pokušavate da ih ubijedite u Njegovo postojanje i potrebu da slijede Njegovu uputu tokom dana. Umjesto da vaše poruke naiđu na dobrodošlicu, oni su time frustrirani, uznemireni i nervozni. Oni vas mogu optužiti da ste ekstremni ili vam je mozak ispran ili da ste pod utjecajem drugih, a njihovo mišljenje o vama vas boli.
Ali zamislite Ibrahima, a.s.:

Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: “O oče moj, zašto se klanjaš onome koji nit čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi;* zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti; o oče moj, na klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug”- otac njegov je rekao: “Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!” “Mir tebi!” – reče Ibrahim. “Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Merjem, 41-48)

Ponekad se možda osjećate da ste u vatri zbog poteškoća u vezi s vašim roditeljima. Međutim, Ibrahim je bukvalno bačen u vatru! I zbog njegovog nepokolebljivog vjerovanja u Allaha, Allah je učinio vatru hladnom za njega (sura el-Enbija, 66-70). Slično tome, Allah može ohladiti vatre u vašem životu.

Da li ste ikada imali problem sa sa svojom braćom i sestrama? Razmislite o sinovima Jakuba. Jusuf ne samo da je doživio rivalstvo od braće već su skovali i fizičku zavjeru protiv njega.

Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite – otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti”- jedan od njih reče: “Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzeće ga kakva karavana.” (Jusuf, 9-10)

Jusufa su braća bacila u bunar! A to se dogodilo odmah nakon što su odlučili da ga izravno ne ubiju. Na kraju, oni su shvatili svoju grešku. Ali Jusuf je morao da prevaziđe ne samo bol maltretiranja od svoje braće, već i što su ga potpuno napustili. Jakub je puno godina držao u bol gubitka u svom srcu, plač ga je doveo do slijepila. (Jusuf, 84) Poslanici su bili najbolji ljudi, najbliži Allahu, a ipak su doživjeli isti bol koj mi doživljavamo kada su u pitanju naši najmiliji.
Kada se borite kao samohrani roditelj, razmislite o Merjem. Zamislite njen porođaj, sama u pustinji, frustrirana, uplašena, zabrinuta, doživljavajući fizičku i emocionalnu bol. Ali, ne samo da joj je Allah otvorio vrata, On je počastio također sa sinom poslanikom (Merjem, 16-34). Kroz njene poteškoće nesumnjivo da su mnogi prošli. Ali zamislite ogromnu čast i darove kojima je On počastio kroz dijete. Vi, također, kao samohrana majka ili otac, dajte sve najbolje od sebe kako biste odgojili svoju djecu kao bogobojazne osobe sa jakim osjećajem za moral i karakter, i, inšaAllah, bit ćete, također, poštovani i blagoslovljeni kroz svoju djecu.

A šta je s onima koji prolaze kroz poteškoće u bračnim vezama? Koliko puta ste poželjeli da se možete povjeriti bračnom drugu, vjerovati im, osjećati se sigurno i voljeno uz njih? Zamislite Luta. Njegova supruga ne smo da mu nije vjerovala, već ga je i izdala. Zbog svojih djela ona je ostavljena kada se Lutova porodica spasila uništenja. (Hud, 81)
I zamislite Asiju. Njen suprug je bio definicija kućnog nasilnika gladnog moći. A ipak je ona bila sigurna da će kod Allaha pronaći utočište.

Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučnja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog! (Et-Tahrim, 11)
Postoji veliki broj primjera nevjerovatnih pojedinaca koji su prolazili kroz duboke boli zbog voljenih osoba- baš kao što se to i vama dešava. Kada prolazite kroz bol u odnosima, nemojte misliti da ste usamljeni. Potražite terapiju i podršku. I shvatite da su čak i najbolji od onih koji su došli prije nas doživljavali nevjerovatnu bol u odnosima i to bi trebalo da nam pruži ljubav i utjehu.
Na kraju dana, baš kao što su i oni zatražili utočište kod Jedinog koji nikada ne razočarava, mi to moramo, također, uraditi. Jedino u Njemu imamo obećanje trajne veze koja nas nikada neće razočarati. Poenkad, možda nećemo razumjeti mudrost koja se krije iza iskušenja u našem životu ili boli koju doživljavamo u odnosima sa ljudima. Ali moramo znati da nismo sami. Baš kao što je On uvjeravao Musu i Haruna, On također i nas uvjerava:

“Ne bojte se!” – reče On – “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim. (Ta-ha, 46)

Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba