Da li i u vašoj kući živi stranac?

Prije pedeset godina, moj otac je upoznao stranca koji je bio nov u našem malom gradu. Od samog početka, otac je bio fasciniran novajlijom i uskoro ga je pozvao da živi s našom porodicom. Stranac je brzo prihvaćen i od tada je s nama. Kako sam odrastao nikada nisam dovodio u pitanje njegovo mjesto u našoj porodici. U mom mladom mozgu, on je imao posebno mjesto. Moji roditelji su se dopunjavali u odgoju- mama me je naučila da razlikujem dobro i zlo, a otac da budem poslušan. Ali stranac… on je bio naš pripovjedač. On bi nas držao satima opčinjene svojim avanturama, misterijama i komedijama.

Ukoliko smo željeli da nešto znamo o politici, historiji ili nauci; on je uvijek znao odgovore o prošlosti; razumio je sadašnjost a čak se činilo da može predvidjeti budućnost. On je vodio moju porodicu na sva nogometna prvenstva. On me je znao nasmijati i rasplakati. Stranac nikada nije prestajao da priča, ali izgleda da to ocu nije smetalo. Ponekad bi mama tiho ustajala dok bi se mi međusobno ušutkivali kako bi slušali ono što je on imao da kaže, a ona bi otišla u kuhinju da bude na miru i u tišini. Pitam se sada da li je ikada molila Boga da stranac ode.

Otac je uveo u naš dom određena moralna pravila, ali stranac nikada nije osjetio obavezu da ih poštuje. Psovke, naprimjer, nisu bile dozvoljene u našoj kući. Ne samo od nas, nego i od naših prijatelja ili bilo kojeg posjetitelja. Naš dugogodišnji posjetilac, međutim, bi se provukao sa riječi od četiri slova koja je parala moje uši i dovodila do toga da se otac vrpolji, a majka crveni. Otac nije dozvoljavao pijenje alkohola. Ali stranac nas je redovno poticao da ga probamo. On je činio da cigarete izgledaju cool, cigare muževno a lule uspješno.

On je govorio slobodno (isuviše slobodno) o seksu. Njegovi komentari su ponekad bili javni, nekad sugestivni ali općenito neugodni.
Sada znam da su moji rani pojmovi o odnosima bili pod jakim utjecajem stranca. S vremena na vrijeme, on se protivio vrijednostima mojih roditelja, ali nikada nije dobio ukor. I nikada nisu tražili da ode.

Više od pedeset godina je prošlo otkako se stranac uselio u dom naše porodice, ali više nije tako fascinantan kako na početku. Ipak, ukoliko bi danas ušetali u dnevnu sobu mojih roditelja, još uvijek biste ga pronašli u čošku kako čeka da neko sluša njegov govor i gleda kako pokazuje svoje slike. Kategorički, on je uništio sve moralne vrijednosti, etiku, ljubav, vrijeme jedni za druge i sve druge dobre osobine koje smo imali u našoj porodici… dok je dodao vrlo malo pozitivnih stvari koje bismo svakako imali i bez njega.
Njegovo ime?

Jednostavno ga zovemo televizor.

IslamBosna.ba