Da biste bili iskreni vjernici morate se međusobno voljeti

Vjera i ljubav

„Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete iskreno vjerovali, a iskreno vjerovati nećete sve dok ne budete voljeli jedni druge.“ (Hadis)

Ljubav – staza ka sreći

Ljubav je od neprocjenjive koristi za ostvarivanje sreće. Nju ne treba poistovjećivati sa zadovoljstvom jer čovjek može biti zadovoljan i pomiren nečim, a opet da to ne voli.

Ljubav je duh postojanja, eliksir srca i vrelo smiraja za čovječanstvo.

Baš kao što zakon gravitacije čuva Zemlju od naleta drugih planeta, tako i zakon gravitacije štiti ljude od sukoba. Da nema gravitacije, u svemiru bi nastao haos, planete bi se sudarale, lomile i nestajale. Da nije ljubavi ljudska zajednica bi iščezla u nemilosrdnim sukobima i nasilju. To je sama suština ljubavi koju su ljudi kroz sva vremena prepoznavali. Stara izreka kaže: „Ako ljubav zavlada, ljudi nikad neće trebati zakone i pravdu.“

Svaki vjernik poznaje tajnu postojanja. Tako on voli Allaha, koji život daje i jedini je izvor stvaranja, sigurnosti, sreće i opskrbe.

„…Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak.“ (El-Mulk, 3.)

Vjernik voli Allaha kao jednu savršenost. Božija savršenost se ogleda u svemu što čovjek vidi i zna, ali i u onome što ne zna i što će tek saznati. U okrilju islama vjernik ima veliku ljubav prema prirodi jer je ona Božije djelo.

 „I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.“ (El-Hidžr, 21.)

U svemiru je sve stvoreno sa svrhom i namjenom. Ne postoji ništa što je prepušteno slučaju i samom sebi. Poslanik, s.a.v.s., najviše je volio Allaha i to je uvijek iskazivao. Ta ljubav se odnosila čak i na brda. Naime, Muhammed, a.s., iskazao je ljubav prema jednom običnom brdu, koje su drugi vjerovatno smatrali lošim predznakom jer je bilo mjesto poraza. To je brdo Uhud. Buhari prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da je kazao: „Jednom sam s Poslanikom išao na Hajber da mu pomognem. Kad smo se vraćali ukazalo se  Uhud i Poslanik, s.a.v.s., reče: „Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo.“

Kao što voli prirodu, vjernik voli i život. Ne smatra da je to zlo i nesreća koju su prouzrokovali njegovi roditelji i ne doživljava ga kao mučno breme kojeg se treba riješiti. Naprotiv, vjernik život shvata kao misiju koju treba izvršiti i blagodat na kojoj treba biti veoma zahvalan. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najbolji je čovjek onaj kojem je darovan dug život u kojem stalno čini dobra djela.“ (Ahmed i Tirmizi)

„Niko ne treba željeti smrt, jer ako čini dobro, on može učiniti još više, a ako griješi, može se pokajati za svoje grijehe.“ (Ahmed i Buhari)

Vjernik voli sve ljude jer zna da su svi oni Allahove sluge i njegova braća. Svi su oni sinovi Ademovi i među njima postoji srodstvo, veza i svi oni imaju zajednički cilj.

„O ljudi, Allahova je prijetnja, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i  smatrajte. On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri.“ (Fatir, 5-6.)

Zajednički cilj svima nama jeste vječni život i radost. S druge strane, najveći dušmanin jeste šejtan koji nas želi spriječiti u ostvarivanju tog uzvišenog cilja.

„I jedan od dokaza Njegovih stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnosti jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju.“ (Er-Rum, 22.)

„Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim.“(El-En’am, 38.)

Dakle, u islamu nema mjesta za rasnu superiornost, vjerski fanatizam, nasilje, animozitete, lične zavisti. Naprotiv, islam je u potpunosti za ljubav i bratstvo svih ljudi.

Izvor: Stazama sreće i spokoja

Autor: Jusuf Karadavi

Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić