Čuda Allahovog stvaranja: Da li i biljke osjećaju bol?

Kada povrijedite životinju, pogotovo sisara, njena grimasa i ponašanje jasno vam pokazuju da pati. To nije slučaj sa biljkama, iako – možda će vas to začuditi – neki ljudi brinu o tome kada jedu povrće, a brinu i o dobrobiti svoje sobne biljke.

Biljke, čini se, ne strahuju zato što ćete ih ubiti i pojesti, ili bar mi to ne primjećujemo. Ali, da li je zaista tako?

Preduslov za osjećanje bola je posjedovanje centralnog nervnog sistema. Međutim, biljke nemaju nerve i mozak. Da li to znači da one ne osjećaju bol?

Kada dodirnete biljku nedirak (Mimosa pudica), ona će momentalno skupiti svoje listove pokušavajući da se spasi od napada predatora. Ova lijepa biljka sa roze cvetovima i sitnim duguljastim listićima štiti se tako što otpušta hemikaliju koja pokreće brzu reakciju: voda se povlači iz ćelija peteljke pa lišće djeluje kao da je uvehlo.

Pod anestezijom

Kada su naučnici isprskali ovu biljku etrom, koji je jak anestetik, i prekrili je staklenim zvonom, ona se vrlo brzo umrtvila. Nakon sat vremena više nije reagovala na dodir skupljanjem listića. Etar na ljude inače djeluje tako što nervnim ćelijama onemogući slanje signala. Ali biljka nema nerve pa je pitanje zašto je onda isto reagovala na etar.

Profesor Edgar Vagner sa Univerziteta u Frajburgu eksperimentiše sa elektricitetom. Dugo se smatralo da biljke ne emituju električne signale, ali je profesor Vagner pokazao kako oni prolaze kroz biljku. Biljka se povezuje elektrodama i signal koji emituje se prati na kompjuteru. Kada je profesor Vagner prinijeo upaljač lišću i upalio ga, povrijeđena biljka počela je da šalje signal i on se pojavio na kompjuteru. Mada on mnogo sporije putuje nego kod ljudi, postojanje električnog signala kod biljaka definitivno je dokazano. Upravo taj signal tjera biljku Mimosa pudica da savije listiće kada joj prijeti opasnost.

Iako biljke nemaju nerve poput ljudi, istraživači sa Državnog univerziteta u Mičigenu, SAD, otkrili su da ipak posjeduju nekakav rudimentarni nervni sistem koji im omogućava da osjete bol, prenosi Nationalgeographic.

Reklo bi se i da biljkama nije baš svejedno da li ćete ih povrijediti i pojesti ili ne.

Priprema za napad

Ne čekaju ni sve biljke napad nespremne. Sjetite se da neke imaju bodlje, druge ispuštaju neprijatne mirise ili smrtonosne otrove. Svi organizmi, pa i biljke, čine sve što je u njihovoj moći da izbjegnu uništenje.

Neke biljke, kada ih iščupaju iz zemlje ili isjeku, jednako se bore da prežive baš kao i domaća životinja koja je namjerena za klanje, iako je to za nas manje očigledno. Neke vrste pokreću mehanizam odbrane tako što otpuštaju hemikalije koje dalje pokreću lančanu reakciju: upozoravaju okolne biljke na predatora pa i one same pokreću mehanizam odbrane ili u nekim slučajevima mame predatore. Uporedo sa tim počinju sa obnovom povrijeđenog tkiva.

“Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.” (El-Isra, 44)

“Zar ne znaš da se i onī na nebesima i onī na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju.” (El-Hadždž, 18)

Akos.ba