Burkini od dizajnerske inovacije do simbola islamofobije

Kada je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća jedna bosanska nana otišla u posjetu svojoj kćerci u Rijeku, nije se mogla čudom načuditi u kakvoj bijedi i siromaštvu živi tamošnje stanovništvo. Piše: Hamza Ridžal/Stav

“Nemaju para za odjeće. Jedva skupe nešto malo da pokriju onu stvar, avret, da izvinite. Svi hodaju haman goli, neuzubillah”, pripovijedala je nana komšinicama koje, kao komentar, samo uzdahnuše. “Jednoj sam kevi davala da obuče moju bluzu, al’ ne htjede. Valjda je stid uzet sadaku”, prisjećala se nana koja je čitav život provela u bosanskim brdima boreći se za opstanak i Božiju milost.

Njen svijet nije podrazumijevao mogućnost da neko šeta razgolićen, a da to nije zbog krajnjeg siromaštva i bijede. Razloge za takav stav treba tražiti u nedostatku mora, vremenskim prilikama i, prije svega, kulturnom identitetu. Vjerovatno su i nane na Azurnoj obali zbunjene kada u po bijela dana na plaži vide ženu odjevenu od glave do pete.

Opširnije na portalu magazina Stav.