Budi kao munara — bijel i uspravan
Svjedoci smo svakodnevnih problema koji se dešavaju u svim sferama naših života: porodica, posao, škola, fakultet itd. Svjedočimo mitu i korupciji, nepotizmu, lažima, licemjerstvu, svemu onome što predstavljaja univerzalno zlo, pa tako i ubistva, samoubistva, razni zločini. Živimo u vremenu kada mladi ljudi dižu ruku na sebe, a niko osim njihovih najbližih ne mari za to, preko vijesti samo preletimo prstom ili mišem od računara, na trenutak se zamislimo i nastavimo kao da ništa bilo nije.
Političari, velika većina njih, ne mare za probleme običnog čovjeka, ne boje se Boga na kojeg se pozivaju, ne vjeruju u ono što piše u njihovim knjigama, ne grize ih savjest niti imaju noćne more, a narod šuti i trpi, dokad, pitanje je…
Šta da običan čovjek uradi u svijetu koji je prepun zla?
Šta da uradi jedan građanin Bosne i Hercegovine ma koje nacije ili vjere bio? Koristeći poređenje sa munarom, nadajući se da se nemuslimani neće naći uvrijeđeni dobijamo praktičan primjer građevine koja uprkos vjetrovima, kiši, snijegu i gradu stoji prava, bijela i uspravna.
Dakle, čovjek, u kojoj god situaciji da se nađe dužan je postupiti u skladu sa moralnim načelima kojima se vodi kroz život. Ukoliko je to jedna od religija, čovjek će postupiti ispravno, ukoliko je to etika kao naučna disciplina, opet će postupiti ispravno jer i jedno i drugo nude rješenja koja drugima neće učiniti nažao.
Da bi se promijenilo stanje u našem društvu mi moramo početi mijenjati sebe, pa u vezi sa tim ima jedna izreka poznatog njemačkog književnika Hermanna Hessea: “Jučer sam bio pametan pa sam pokušao promijeniti svijet, danas sam mudar pa ću promijeniti sebe.”
Krenimo od sebe, vrlo je jednostavno. Radimo svoje zadatke najbolje što možemo, poštujmo tuđu struku i nemojmo se miješati u ono za što nismo kompetentni. Prestanimo davati mito policiji, doktorima, profesorima, dozvolimo da nas vode učeni, a ne podobni, pa ćemo imati bolje sutra, za razliku od ovoga danas.
Nikad nije kasno da se čovjek počne mijenjati, čak i ako je doživio duboku starost ne zna ko će njegovu promjenu vidjeti i izvući iz nje nešto dobro.
Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza
