Brže i bolje pamtimo uz pisanje: Koja je razlika između pisana i ‘kucane’ riječi?
Da nema hvatanja bilješki na predavanjima kada biste nešto zapisali rukom? Čini se da sve manje koristimo olovke i papir za pisanje, i zašto bismo kad imamo sve te aplikacije, notes ovdje notes tamo, pa na računaru, pa na mobilnom – ko još danas mora da piše rukom?!
Većina će se složiti da pisanje rukom nije ništa specijalno važno i da ne gubimo ništa ukoliko preferiramo „kucanu“ riječ, ali psiholozi i neurolozi koji su se ozbiljno bavili ovim pitanjem upozoravaju. „Starije generacije“, kojima pripadamo i mi sami, ipak i nisu u velikoj mjeri u opasnosti, dok se mlade generacije budućih đaka i kasnije studenata mogu naći u veoma neprijatnoj situaciji. Pitate se zašto je to tako. Odgovorite jednostavno na pitanje i zamislite se, kada ste vi dobili svoj prvi računar i mobilni telefon, da li ste prvo naučili raspored slova na tastaturi i kako da slijepo kucate poruke na vašem mobilnom telefonu, ili ste se prvo učili da slova pišete rukom i prepisivali ih iz bukvara?
Ako je vjerovati neurolozima, pisanje rukom aktivira područja u mozgu koja nam pomažu da učimo brže i bolje i da brže učimo da čitamo kada naučimo da pišemo rukom. Isto tako, pisanje rukom pomaže nam da naučimo kako da bolje generišemo ideje i zadržavamo informacije.
– Dok pišemo, automatski se aktivira jedinstveni neuronski krug. To je srž prepoznavanja načina izražavanja u svijetu pisane riječi, svojevrsno prepoznavanje mentalne simulacije koja se odvija u vašem mozgu, kaže Stanislas Dehaene, psiholog s Francuskog fakulteta (Collège de France) u Parizu.
Kako je ova tema privukla veliko interesovanje svjedoči sve veći broj istraživanja u svijetu, pa tako i studija sprovedena od strane Univerziteta u Indijani. Rezultati ove studije pokazali su da se u mozgu djece pri pisanju rukom aktiviraju tri područja – lijevi fuziformni girus, inferiorni frontalni girus i zadnji parijetalni korteks. To su ista područja koja se pokreću i kod odraslih koji uče da čitaju i pišu. Kod djece koja su kucala ili samo pratila slova, nije bilo nikakve aktivacije ovih područja.
Psiholog Karin James, koja je učestvovala u istraživanju, objašnjava da kada pišemo rukom, moramo planirati i izvršiti akciju kako bi na kraju isporučili konkretan rezultat u obliku slova i riječi. To je jedna od prvih demonstracija mozga koji se mijenja pod uticajem vježbanja.
Daljim istraživanjima je utvrđeno da osobe koje pišu rukom imaju sposobnost da produkuju više riječi i imaju više originalnih ideja od osoba koje se isključivo služe tastaturom.
