Bratstvo koje se ne završava komentarom: Dovi i za one koje ne poznaješ
Iskrena briga povezuje nas s ljudima čija imena prvi put čujemo.
Kada naiđeš na vijest o smrti, bolesti ili nevolji nekog muslimana, pokreni svoj jezik dovom za njega prije nego što ostaviš pisani komentar ili posegneš za uobičajenim izrazom žalosti.
Bolesniku ili umrlom potrebnija je dova koju ćeš uputiti između sebe i svoga Gospodara nego što je tvome prijatelju potrebno da pročita izraz tvojih iskrenih ili odglumljenih osjećaja.
A šta ti znaš… Možda je Allah dao da ta vijest stigne do tebe upravo da bi se tvoje usne pokrenule dovom za tog čovjeka. Pa da mu se smiluje ako je umro ili da ga izliječi ako je bolestan. Što je više onih koji dove, bliže je i uslišanje.
Poznajem prijatelja koji redovno udjeljuje sadaku za bolesnike koje ne poznaje i klanja dženazu umrlima s kojima nije ni u kakvom srodstvu. A onda kaže: „Zar islam nije veza koja njegove pripadnike čini rodbinom?!“
Pomjerimo zato svoje bratstvo od puke učtivosti prema istinskoj dobroti. Između njih nije velika udaljenost: potrebno je da srce pokrene iskrena namjera i samilost prema ljudima pritisnutim nevoljom.
akos.ba
