Bošnjačka mati
Došla sam u njenu kuću kao gost a osjećala sam se kao njeno ćeljade Primila me objeručke, zagrlila, poljubila, pitala me kako sam, kako su mi babo, mati, a onaj njen osmijeh, ehhh… nema ga takvog na dunjaluku, gledaš u njega a vidiš džennet. Osmijeh pun topline, radosti, i ponajviše iskrenosti. I da ti je najteže taj osmijeh te obeseli, nekako te ispuni, pa i da si najgori čovjek na njen osmijeh nećes ostati ravnodušan, ali tako ti je bolan kod Bošnjačke majke, kod majke muslimanke. Nije ni kod nje sve potamam, ali njena usta neprestano zbore elhamdulillah, ona ti ne mora ništa ni reći, djela su njene riječi, ti topli zagrljaji kojih se i sada sjećam, te oči pune radosti kao da joj njena kći dolazi, a osmijeh, riznica džennetska.
Pomogla mi je onda kada mi je bilo najteže, utješila me riječima punim toplime, optimizma, nade da će biti bolje. Oni razgovori uz kahvu, kako kod Bošnjaka ide, nikada se neće zaboraviti. O svakom temi ona nešto može reći, kao kćer svoju će te posavjetovati, učinit će to tako tiho, mirno, ali te ćeš riječi dugo pamtiti, nekako uvijek uspijeva u srž pogoditi. Zauvijek ću se sjećati njenih riječi i onoga ispijanja kahve. Jednostavno u zraku se osjećala sreća. Nema takve ljepote nigdje na dunjaluku nego u kućama našim, nigdje nema da si u gostima a da si kao svoj na svome, jer jednostavno Bošnjačka majka je majka svakome.
Njoj bolan i ne treba škola, život ju je naučio više nego što će i mene i tebe fakultet. Doktorat je za nju šala, toliko je iskušenja prošla, suza prolila, toliko je puta pala, ali se digla i pobijedila.
Ni tvrđava jaka nije kao Bošnjačka mati, i to će svaka Bošnjakinja i pokazati. Iskušenja bezbroj a ona se smije, Bogu zahvaljuje. Nikada je nećeš namrgođenu vidjeti, a tek suzu, pa samo suzu radosnicu u njenom oku možes zapaziti. Ali vjeruj mi i ona plače, plače bolan i od mene i od tebe jače, ali ona plače u mrkloj tmini noći, plače jer zna da joj samo Gospodar može pomoći, Njemu se moli, od njega pomoć traži, i opet se moli za sve ljude a od ljudi ne moli, neće ona sebi to dopustiti jer ona ima Gospodara svoga, Milostivoga.
Ona nikoga ne mrzi, u njenom srcu nema mjesta za to, ali zaboraviti ne može, ne može zaboraviti da su joj ubili ono što je devet mjeseci ispod srca nosila, ono za što bi i život dala, ali to nećemo zaboraviti ni mi, novi naraštaji.
Eto, to ti je Bošnjačka mati.
Za Akos.ba piše: Alma Kubura
