Bošnjaci u Hrvatskoj tonu u asimilaciju
Gledajući televiziju i čitajući dnevne tiskovine često se može čuti i pročitati za Srbe u Hrvatskoj, Hrvate u Srbiji, Srbe u BiH, Hrvate u BiH, ali gotovo nikada ili jako rijetko, za Bošnjake u Hrvatskoj. Više je razloga zašto je tome tako, ali tri su elementarna:
- Inertnost i neefikasnost bošnjačkih institucija u RH
- Politika vlasti
- Medijska antibošnjačka propaganda
Inertnost i neefikasnost bošnjačkih institucija u RH
Kao što to obično biva, čovjek je najveći neprijatelj samome sebi. Slično je i s Bošnjacima u RH, godine nerada ili lošeg rada, promašene strategije i privatizacije Udruga i drugih institucija dolaze na naplatu. Danas, ne postoji politička institucija ili pojedinac koji mogu rješavati ključna pitanja za Bošnjake u RH kao što su implementacija bosanskog jezika u osnovne i srednje škole, status branitelja koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, preimenovanje iz Musliman u Bošnjak, raspodjela financijskih sredstava za Udruge koje se financiraju putem državnog proračuna itd. Nažalost, predugo traje politika kojoj je glavni cilj sjedanje u fotelju. Previše vremena rukovodstva bošnjačkih institucija u Hrvatskoj su potrošila na zauzimanje pozicija, ne znajući da posao ne završava dolaženjem na poziciju, već baš suprotno, tek počinje! Iz tog razloga, očito je da dolazi do smjene generacija, jer ljudi bivaju zasićeni praznim obećanjima i promašenim politikama. Smjena generacija je poželjna i pozitivna, ali postavlja se pitanje kako iznjedriti kvalitetne pojedince kada vlada sve veća nezainteresiranost za bošnjačko pitanje u RH koja za rezultat ima pojačanu asimilaciju. Mladi Bošnjaci sve manje nastupaju na folklornim smotrama, čitaju bosansku književnost, zanimaju se za stanje u domovini te sve brže gube svoj temeljni identitet. Postavlja se pitanje, kome je to u cilju?
Politika vlasti
Vlasti u RH veoma često ističu dobro uređeno stanje nacionalnih i vjerskih manjina. Doista, uspoređujući čak i s mnogim razvijenim državama Europske Unije, Hrvatska je poprilično mnogo prava dala na korištenje svojim nacionalnim manjinama. Ipak, ne treba zaboraviti da je temeljni razlog bio i taj što je međunarodna zajednica uvjetovala priznanje Hrvatske s uređenjem pitanja nacionalnih manjina. Tada je to bilo aktualno zbog velike srpske manjine, za koju se strahovalo da će nakon rata biti potlačena. U cijelom tom sustavu koji ima za cilj integrirati i promovirati prava nacionalnih manjina ima poprilično mnogo nelogičnosti. Prije svega, u izbornom zakonu. Trenutno u Hrvatskom Saboru postoji 8 zastupnika manjina. Kriteriji raspodjele mandata je poprilično nejasan i nelogičan. Svoga predstavnika imaju Mađari, kojih prema posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj ima 14 048, imaju ga i Talijani, kojih ima 17 807, pa imaju ga čak i Slovaci i Česi, kojih zajedno ima 14 394. Ali nemaju ga i Bošnjaci, kojih ima 31 479 i koji time čine drugu nacionalnu manjinu po brojnosti. Vlasti će vam reći da to nije točno, da Bošnjake predstavlja zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj, koja ujedno predstavlja i albansku, makedonsku, slovensku i crnogorsku nacionalnu manjinu. To je točno, ali ne treba biti nerealan i očekivati da će gospođa Lekaj-Prljaskaj zastupati bošnjačke stavove i rješavati ključna pitanja, posebno ona vezana za BiH. U svome dosadašnjem radu, poprilično je korektna i ne ostavlja dojam da zanemaruje Bošnjake. Problem leži u nejasnoj raspodjeli, kako je moguće da nacionalne manjine kojih ima duplo manje imaju svoga predstavnika, a manjina koje ima duplo više dijeli predstavnika sa još 4 manjine? Vlasti u Hrvatskoj često bošnjačku nacionalnu manjinu poistovjećuju s muslimanima, što rezultira guranjem Bošnjaka na margine. Danas u Hrvatskoj više od 7500 ljudi se izjašnjava Muslimanima. Oni ne mogu glasati u XII. izbornoj jedinici, i naravno ne računaju se kao dio bošnjačke nacionalne manjine.
Medijska antibošnjačka propaganda
Plodno tlo za pojačanu asimilaciju stvaraju mediji, koji veoma često iznose antibošnjačke i islamofobne stavove. Posebno je to izraženo u posljednje vrijeme kada se aktualiziralo pitanje izgradnje Pelješkog mosta, prava Hrvata u BiH te brojna druga neriješena bilateralna pitanja dviju susjednih država. U propagandi takve vrste prednjači Večernji list, koji se posebno okomio na rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića. U posljednjih nekoliko brojeva razvila se i rasprava u političkom tjedniku Globus koju predvodi profesorica Mirjana Kasapović. Profesorica smatra kako su prava Hrvata u BiH ugrožena, i da Turska preko Njemačke pokušava stvoriti državu u kojoj će Bošnjaci politički dominirati. Nakon reakcije Džemaludina Latića, profesorica Kasapović još žešće napada, ovaj put povezujući i Osmansko carstvo, pitanje Cipra i mnoge druge, samo njoj znane besmislice. Da bi napad bio potpun, javlja se i Boris Havel, čovjek koji je u nekoliko navrata usporedio islam sa fašizmom, napadajući Latića. Sve to za produkt ima osjećaj nemoći i straha kod Bošnjaka u RH, koji bivaju opterećeni odnosima između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Iz toga razloga, rađe biraju šutnju, iako mogu reći istinu.
Prva skupina uzročnika problema se ne mora plašiti da želimo njihove položaje i degustaciju povlastica. Ne, samo želimo projekte i programe koji imaju za cilj obrazovati i educirati našu manjinu te je integrirati u svakom segmentu društva. Druga skupina ne mora misliti da želimo njeno društvo i toplu riječ, ne želimo niti sredstva niti povlastice, želimo samo pošten i iskren odnos zasnovan na historijskim činjenicama. Posljednja skupina uzročnika problema ne mora misliti da želimo sudjelovati u njihovim emisijama i intervjuima, želimo samo objektivno i istinito izvještavanje i pisanje, koje su sami odabrali stupajući u svoju profesiju.
Za kraj, vjerujem da u Hrvatskoj postoje Bošnjaci koje brine njihov status i koji su se spremni boriti za opstanak svoje manjine. Nadam se da će ih izneseno dodatno ohrabriti i motivirati na još ustrajniji rad i zalaganje. Jer baš kako Alija Izetbegović reče: „Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem“.
Piše: Armin Hadžić
Akos.ba
