Bosanski ćilim – ono na čemu nam druge zemlje zavide

Za Bosnu i Hercegovinu, zemlju sa jednom od najbogatijih prošlosti od svih evropskih zemalja, države čijoj tradiciji, kulturi i umjetnosti mogu pozavidjeti mnoge evropske vodeće zemlje, najstarija kraljevstva i carevine, nemoguće je spomenuti a da se ne oda počast jednom od njenih simbola po kom je naša domovina nadaleko prepoznatljiva – tradicionalnom bosanskom ćilimu.

Za definiranje ovog termina bilo bi, kako se to u narodnom žargonizmu kaže ”grehota” reći kako je to vrsta tepiha ili ćilima. Naravno da je to poseban komad garniture starih bosanskih kuća, međutim ovakav dio bogatstva bosanskohercegovačkog naroda zaslužuje ljepšu definiciju, onu ispunjenu emocijama, osjećajima, i lijepim epitetima kao što je i sam, jer zasigurno odudara od običnog namještaja te ostalih dijelova kućog kompleksa.

SIMBOL BOSNE I SVEGA ŠTO ONA JEST

Bosanski ćilim je nacionalno blago Bosne i Hercegovine i njenih Bošnjaka (jer u doba početka proizvodnje bosanskih ćilima današnja 3 konstruktivna naroda su se izjašnjavali kao Bošnjaci islamske, katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti sve do kraja 19. stoljeća kada počinje djevolati srpsko – hrvatska propaganda) čije prve znakove postojanja nalazimo još u vrijeme Bosanskog kraljevstva, dakle prije dolaska Osmanlija.

Poznato je da su Bošnjani imali ogromnu autonomiju u svim aspektima: počevši od vlastite države Bosne, svoje bogumilske vjere koja je bila odvojena od rimske katoličke crkve, pa sve do svojih stećaka i drugih simbola, pa tako i svojih autohtonih ćilima. Prije pojave islama kao religije na ovim prostorima bosanski ćilimi su se sastojali od nekoliko boja, a najzastupačnija je bila crvena. Glavni motivi ukrasa bili su razni geometrijski oblici, a prepoznatljiva ornamenta bosanskih bogumila je podsjećala na kornjaču, u narodu šara poznata kao ”kruščica”.

Nakon pada Bosne pod Osmansku vlast, islam je donio orijentalne elemente bosanskohercegovačkoj kulturi, te se počinju izrađivati serdžade i postekije za obavljanje molitve, čiji su uzorci često na sebi imali utkane džamijske kupole, polumjesece itd. Ali izvorni bosanski ćilim nikada neće promjeniti svoju autentičnost i izvornost, tako da će prepoznatljiva boja i dalje ostati crvena, a simboli starih Bošnjana bosanske crkve spojit će se sa islamsko – orijentalnim elementima te bogatsvo samog ćilima u tom trenutku postaje neprocjenjivo.

Dolaskom Austro – Ugarske monarhije, a zatim i Kraljevine Jugoslavije tradicija tkanja bosankih ćilima polahko se gubi. Austrougari su u Sarajevu osnovali bečku tvrtku “Philipp Hans et Söhne” 1889.godine koja je bila prva tvornica ćilima, tako da industrijski pogon mašina zamjenjuje ručne radove bosanskih žena.

U SFR Jugoslaviji bosanski ćilim će doživjeti svoje najteže periode. Pod parolom bratstva i jedinstva, i politike koja je nastojala ga uguši sve ono što je islamsko, autohtono – bosanskog porijekla, te radi oduzimanja autoriteta i nezavisnosti bosanskih muslimana, i njihovi ćilimi bivaju odstranjeni od pažnje, a čak se počinju proizvoditi ćilimi za koje je kazano da su bosanski, ali oni to nisu.

Propaganda je pravila ćilime koji su na sebi imali uzorke raznih cvjetova, što je pogrešno. Izbacivši bosanske motive sa stećaka, i one islamske kulture, to nije ništa drugo do običan tepih koji je rađen na isti način kao bosanski. To je bio proces koji je postepeno izbacivao sve ono što pripada Bosni i njenom narodu, pa tako u njenoj kulturi i tradiciji, ali na jedan lukav i vješt način ”zamazivanja očiju” tadašnjem stanovništvu.

Danas, ovaj zanat skoro da je izumro, što se da zaključiti iz više razloga:

1. Rijetke su kuće koje posjeduju izvorne bosanske ćilime, jer moderan dizajn dnevnog boravka izbacuje ovakve tipove ćilima.
2. Dok je nekad svaka bosanska džamija i tekija imala u sebi mnoštvo bosanskih ćilima, danas njih zamjenjuju kojekakvi etisoni i tepisi koji su jednobojni.
3. Bosanski ćilimi truhnu i bivaju izjedani od strane crva, a vakufi mnogih muslimana koji su položili u vjerske objekte ovaj tip ćilima su sklonjeni i prepušteni su zubu vremena.

To je simbol Bosne i Hercegovine, dobrih Bošnjana – bogumila, bosanskih muslimana i specifičnog bosansko – hercegovačkog orijentalizma, simbol opstanka motiva Bosne za vrijeme okupacije mnogih velikih sila u čijem sastavu je bila. To je nacionalno, društveno, historijsko, kulturno, vjersko, umjetničko i državno blago ove zemlje koju nijedna duga nema.

Bosna i Hercegovina je JEDINA evropska zemlja koja ima svoj, bosanski ćilim, kao osobni vid primijenjene, narodne i tradicijske likovnosti.

Pogledaj ćilim naš bosanski

Priča priču Bosne

Crvena boja prosuta po njemu- krv je iz ratova koji Bosnu poharaše

Šarolika rijeka njegova – pa to šarolikost naroda naših je

Različiti a spojeni, jedinstvo daju

Kao što ezan zvonu crkvenom nikada ovdje smetao nije.

Za Akos.ba piše: Tarik Kohnić