Bizarna lista: Kako Danska diskriminira svoje muslimane

Bizarna nova lista za kategorizaciju muslimana na osnovu njihove zemlje porijekla je u fokusu kritičara koji ovo nazivaju pokušajem dalje diskriminacije zajednice.

Prije dvije godine, bivši ministar za imigraciju i integraciju Danske Mattias Tesfaye želio je otkriti postoji li veza između toga odakle ljudi dolaze i kako se pojavljuju u statistici kriminala i zapošljavanja.

To je dovelo do toga da je Tesfaye nadgledao kreiranje nove i neobične statističke mjere, MENAPT: Bliski istok, Sjeverna Afrika, Pakistan i Turska, koja se razlikuje od klasifikacije u odnosu za nezapadne zemlje koju već koristi Statistika Danske – centralno tijelo koje prikuplja, obrađuje i objavljuje statistiku o danskom društvu.

MENAPT je produžetak postojećeg kontroverznog termina MENA (Bliski istok i Sjeverna Afrika), evropski konstrukt koji okuplja nacije od desetina miliona u grupama za svoje potrebe vanjske politike.

Termin MENA se također smatra kolonijalnim naslijeđem, budući da je Ured Britanske Indije prvi skovao termin „Bliski istok“ 1850-ih, a koji je kasnije popularizirao Alfred Thayer Mahan, proslavljeni zagovornik američke pomorske moći.

Dr. Etee Bahadur napisao je u OpIndia da nomenklatura “Bliski istok” pomalo podsjeća na eurocentrizam. „Na kraju krajeva, region se može nazvati „Bliskim istokom“ samo kada se gleda iz Evrope.”

Ako se posmatra geografski, područje koje spada u regiju „Bliskog istoka“ zapravo bi bilo duž zapadne periferije Azije.

Dakle, ono što je novo na danskoj listi je da cilja na nekoliko odabranih zemalja i to samo na one s pretežno muslimanskom populacijom – spisak zemalja koje nikada ranije nisu bile svrstane u istu grupu. Na primjer, Izrael ne uspijeva pronaći mjesto na danskoj listi, kao ni Eritreja i Etiopija iako su geografski smješteni između Egipta, Somalije i Džibutija. Izrael, Eritreja i Etiopija nisu pretežno muslimanske zemlje, za razliku od Egipta, Somalije i Džibutija.

Iako je lista uvedena 2020. godine, od tada je postala važan dio političke retorike zemlje. Štaviše, novi propisi o državljanstvu koji su stupili na snagu prošle godine naznačili su da će kandidati iz zemalja MENAPT-a biti ocijenjeni odvojeno od svojih kolega na nezapadnoj listi.

Kritičari MENAPT-a vide ovo kao pokušaj koji bi mogao dovesti do dalje diskriminacije muslimana koji žive u Danskoj, a posebno onih koji pripadaju zemljama na listi.

Dr. Amani Hassani, sociologinja koja piše o antimuslimanskom rasizmu, kaže da je zabrinuta da će kategorija MENAPT postati dio evaluacije zahtjeva za državljanstvo.

“Neki političari koji su dio odbora za odobravanje državljanstva proteklih godina priznali su da glasaju protiv kandidata koji potječu iz muslimanskih zemalja”, kazala je za TRT World.

“Ako političari dobiju jasan statistički alat za razlikovanje muslimanskih podnositelja zahtjeva od drugih ne-zapadnih kandidata, moći će odbiti sve zahtjeve za državljanstvo od muslimana uz malo nadzora.”

U 2021. godini, izvještaj koji je objavio Danski institut za ljudska prava otkrio je da 35 posto svih potomaka migranata nije posjedovalo dansko državljanstvo, od kojih su mnogi muslimani i rođeni su u Danskoj, što je ometalo njihove izglede da budu ravnopravni poput svojih danskih vršnjaka.

Hassani je Dankinja, rođena i odrasla u ovoj državi nakon što su se njeni djed i nena ovdje doselili kao ekonomski migranti kasnih 1960-ih.

Sa punoljetnošću, u godinama nakon 11. septembra, Hassani kaže da je bila dovoljno stara da doživi promjenu u političkom i medijskom diskursu o muslimanima u Danskoj početkom 2000-ih, i kako se od tada progresivno pogoršavao.

Sa porastom antimuslimanske, ksenofobične i antiimigracione politike u Danskoj, Hassani se zainteresirala za proučavanje napetosti između Danske koja se predstavlja kao progresivno post-rasno društvo i stvarnih iskustava muslimana u svakodnevnom životu.

“Danska je slična mnogim drugim zemljama u Evropi u pogledu svoje rastuće islamofobije. Važno je razumjeti kako je islamofobija – kao i druge vrste rasizma – način održavanja dinamike rasne moći unutar društva. Postoji interes da se muslimani predstavljaju kao suštinski “drugi” u odnosu na opću dansku populaciju, za koju se pretpostavlja da je bijela i nemuslimanska. Ova vrsta političke retorike se dotiče svakodnevne interakcije unutar stanovništva. Zapadne nacije su se historijski okrenule protiv islama i muslimana kako bi definirale vlastite ‘liberalne vrijednosti’. To nije samo način esencijalizacije danskih vrijednosti kako bi se isključili alternativni izrazi danskog, već je to često i proces koji je visoko rasanizovan – naše liberalne vrijednosti naspram njihovih neliberalnih vrijednosti. Ne iznenađuje onda da su danske vrijednosti predstavljene u suprotnosti s muslimanskim. Muslimanske vrijednosti su predstavljene kao antidemokratske, nazadne i nejednake, dok su danske vrijednosti demokratske, progresivne i ravnopravne. Muslimanske vrijednosti su stoga predstavljene kao inherentno anti-danske vrijednosti”, zaključuje dr. Hassani.(stav.ba)

akos.ba