BiH ni do 2024. neće biti očišćena od NUS-a: Mine ugrožavaju pola miliona ljudi
Nakon završetka ratnih dejstava prva procjena o veličini sumnjive, opasne površine kada su u pitanju mine u BiH iznosila je 4.200 kvadratnih kilometara. Trenutno sumnjiva površina iznosi 1.145 kvadratnih kilometara što iznosi oko 2,3 procenta u odnosu na ukupnu površinu BiH Minske nesreće u Bosni i Hercegovini više od dvije decenije nakon rata dešavaju se iz godine u godinu. U prvim mjesecima 2016. godine na području BiH dogodile su se dvije deminerske nesreće u kojima su smrtno stradala dvojica deminera, a dvojica su povrijeđena.
Više od pola miliona građana Bosne i Hercegovine i nakon više od 20 godina ugroženo je od mina, a deminiranje ide prilično sporo tako da bi BiH od mina mogla biti očišćena tek 2024. godine, potvrdio je za Anadolu Agency (AA) službenik u Sektoru za operacije Centra za uklanjanje mina u BiH (BH MAC) Goran Ždrale.
Nakon završetka ratnih dejstava, prva procjena o veličini sumnjive, opasne površine kada su u pitanju mine u BiH iznosila je 4.200 kilometara. Trenutno u sumnjivu površinu spada 1.145 kilometara, što iznosi oko 2,3 procenata u odnosu na ukupnu površinu BiH.
– Očišćeno više od 3.000 kvadratnih kilometara
“Iz tih podataka se može zaključiti da je u ovom 20-godišnjem periodu urađen veliki posao gdje je očišćena sumnjiva površina od 3.050 kilometara”, istakao je Ždrale.
U operacijama deminiranja do sada pronađeno je više od 60.000 protivpješadijskih mina, blizu 10.000 protivtenkovskih i velike količine eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata. Pretpostavlja se da se na trenutnoj površini sumnjive površine, na 1.145 kilometara, nalazi još 84.000 mina.
Nakon završetka rata i početkom programa protivminskog djelovanja u BiH, fokus je bio na rješavanju minske situacije u urbanim mjestima gdje je velika koncentracija stanovništva.
“U tome se zaista i uspjelo. Ono što je sada u fokusu jesu uglavnom nepristupačni tereni, u stručnoj terminologiji zvana treća kategorija od ukupne sumnjive površine gdje više od 60 posto ima status namjene kao šumsko zemljište, a oko 25 posto poljoprivreda. Zatim, do 15 posto se može reći da su to lokacije koje imaju svakodnevnu upotrebu”, istakao je Ždrale.
Krajem 2015. godine rađena je procjena ugroženosti stanovništva na osnovu koje je, prema nezvaničnim podacima popisa iz 2013, ugroženo više od pola miliona stanovnika BiH.
“Dobili smo podatke da mi imamo 1.398 ugroženih zajednica, od čega 111 visokougroženih, a u kojima živi oko 545.000 ljudi. Znači, još oko 15 posto ljudi je u direktnoj opasnosti kada je taj segment u pitanju”, pojasnio je Ždrale.
Javnosti je poznato da su opštine sa najviše visokougroženih zajednica u BiH svakako Velika Kladuša, Sanski Most, Zavidovići, Doboj, Petrovo, Teslić, Maglaj, Usora, Travnik kada je u pitanju kasetna municija kao i Ribnik, Gornji Vakuf, Uskoplje, Olovo.
Proljeće kao i svake godine do sada donosi nove probleme, smrtne slučaje ali i ranjavanja.
“Nažalost, i ova godina je počela neslavno kada su u pitanju žrtve mina. Imamo registrovane dvije deminerske nesreće gdje su dva deminera smrtno stradala, a dva povrijeđena. Nadamo se da će u nastavku ove kalendarske godine svijest i deminera i građana biti na još većem nivou”, istakao je Ždrale, dodavši da oni jedino još mogu da pojačaju upozorenja kada su u pitanju mine.
U 2015. godini bila je jedna minska nesreća gdje je poginula jedna osoba. Riječ je o stočaru na planini Raduši na području opštine Gornji Vakuf-Uskoplje.
“Prethodnih godina je u prosjeku bilo godišnje oko 15 žrtava i uglavnom u kasno proljeće i ranoj jeseni. Naime, kada je povećana aktivnost odnosno frekvencija stanovništva u sumnjivim i opasnim površinama koje su označene ali usljed egzistencijalnih potreba, prikupljanja sekundarnih sirovina, nelegalnog izvlačenja šume imali smo oko 15 žrtava godišnje”, naglasio je Ždrale.
U poslijeratnim godinama, od 1996. do danas, od posljedica mina i drugih zaostalih eksplozivnih sredstava stradalo 1.739 osoba, od čega 606 smrtno.
“Kada su u pitanju demineri, po našoj evidenciji imamo 120 stradalih od čega 49 smrtno”, pojasnio je Ždrale.
Deminiranje samo po sebi predstavlja veoma spor i skup proces. Ždrale je naglasio da to nije samo odlika BiH nego i svih zemalja svijeta.
“Rezultati su ostvareni u skladu sa dostupnosti finansijskih sredstava. Mi smo krajem 2015. godine uradili analizu do sada urađenog kada je u pitanju implementacija Strategije 2009.-2019. godina. Pokazano je da se, u domenu redukcije sumnjive i opasne površine, svake godine oslobodi između 70 i 80 kilometara. U tim operacijama godišnje se pronađe se oko 2.000 protivpješadijskih i protivtenkovskih mina i oko 2.000 eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata”, istakao je Ždrale.
– Realizacija strategije kasni 3,5 godina
U periodu od 2002. do 2013. godina u BiH je u deminiranje uloženo oko 450 miliona konvertibilnih maraka (KM), a za završetak procesa potrebno je još 600 miliona.
Ždrale je napomenuo da je strategijom predviđeno da BiH od mina bude očišćena do 2019. godine, međutim, pretpostavka je da će deminiranje u BiH trajati i do 2024.
“Trenutno kasnimo, vremenski rečeno, 3,5 godine sa realizacijom Strategije. BiH nema poseban budžet za protivminsko djelovanje kao Hrvatska koja godišnjim budžetom izdvaja samo za deminiranje određena sredstva što pospješuje i ubrzava proces”, pojasnio je Ždrale.
U BiH djeluje oko 20 do 30 akreditovanih organizacija koje direktno rade operacije humanitarnog deminiranja. Dakle, na terenu se nalazi oko 1.000 deminera. Iz BHMAC-a su još jednom uputili apel građanima da poštuju oznake s kojima su označena minska polja, da se ne dovode u direktnu opasnost i na taj način sebi sačuvaju život.
Akos.ba
Portal Akos.ba pratite putem aplikacija za Android i Facebook.
