Bez države sve je ništa, a s državom i ništa je sve!

Piše: Adnan Samardžić

Bez dobronamjerne kritike nije moguć napredak iako da li je kritika dobronamjerna ili ne više nekako ovisi o tome kako će biti prihvaćena od onih kojima je upućena ali kako god, nijjet je pao, pera se osušila od onog što će biti. Primjećujem da ste, a nadam se trenutno, slabi s aktivnostima, mnoga dešavanja su oko vas a nikako da skrećete pažnju na njih prvo vi sami sebi pa onda na ljude oko sebe pa makar nekim uobičajenim ispraznim folklorom, jer je to izgleda najviše što u ovom trenutku možemo ponuditi. Ili se to ipak predsjednik mjesne zajednice ne može izabrati a da se ne posvađa pola sela?
Koja to ustanova treba da upozorava na sve veće podjele među muslimanima? Čiji to studenti treba da upozoravaju i djeluju preventivno na sve patološke pojave u društvu? A rade li? I koliko?

Je li to iako se računamo akademskim građanima ne znamo šta nam je cilj u životu? Koja nam je uloga u društvu? Šta nam je činiti?
Pod ciljem ne mislim na stan, kuću ili auto niti pod ulogom da sutra budem otac ili mati i sl. odnosno želje koje manje-više svaki čovjek ponaosob ima. Mislim na cilj i ulogu u društvu kao jednom Bošnjaku, kao pripadniku jedne etničke zajednice? Ili smo sebi za sudbinu uzeli Njemačku pa nas i ne boli, ne interesuje niti narod niti država? Ako je tako biste li se mjenjali za jednog Roma, ili pak voljeli status Sirijskog izbjeglice? Obojici je zajedničko da nemaju državu pa kako ih gdje dočekaju negdje na nivou životinja a negdje ipak malo ljudskije. Uništio svoju državu sad došao da uništi i moju.

Boli li me stanje moga naroda u RS-u koji živi pod aparthejdom gdje im se negira identitet, jezik i ono malo što ih radi svaki dan neko otkaz dobije? Ili samo nek je kruha i nek ne puca!

Kapituliramo li to bez i da pokušamo?
Za Krajišnike je (bilo) karekteristično da ništa nisu predali bez borbe ili su i to priče iz prošlosti o danima naše slave.

„Bez države sve je ništa, a s državom i ništa je sve.“ Petar Kočić

Akos.ba