Anksioznost, stres, nemir i tjeskoba kao bolesti modernog doba
Lica govore hiljadu riječi. Tijelo pokreće životna energija. Gledam lica, razmišljam , analiziram i pomislim kako smo zapali u jednu veliku letargiju kojoj čini mi se kraja nema. Tonemo sve dublje i dublje. Pitamo li se gdje nas sve to zaista vodi?! Ishodu koji je poguban za nas, naše tijelo, um , pokretačku energiju ili ishodu koji ipak stojički možemo pobijediti uz dobru podršku okoline, naše percepcije da život sam po sebi nudi izazove i da je to upravo jedan izazov i na kraju izbavljenje iz okova stresa koji utječe na sve komponente od kojih je satkan život.
Ne zaboravimo, mi smo život. Harmonizaciju je teško steći. Kada ravnoteža biva narušena na jednom segmentu, naše misli krenu niz brdo. Pada sve. Ruši jedno po jedno stablo koje smo kreirali, razvijali, njegovali , tajili. No, ipak smatram da nije tako sve sivo. Bivam često okružena ljudima koji su pod jakim aktivnim stresom, paničnim napadima iz kojih teško izlaze, ljudima s morima problema . Svi misle isto . Život je stao i povratka nema. Život teče i teći će stalno. Mi smo energija. Bića koja su energetski povezana sa svim svojim stečenim i urođenim osobina. Divnim karakteristima koje trebamo njegovati sve dok egzistiramo u kosmosu.
Svi nosimo prirodne potencijale koje samo trebamo istražiti, proučiti, prepoznati i život će postati mnogo bolji. Prvenstveno za vas , a onda i za okolinu. Društvo nameće forme. Društvo stavlja okove na slobodu koja je unutar samih nas. Društvo često aktivira upravo ono što kvari prave vrijednosti , a njeguje one sitne, prodane , nimalo vrijedne momente. Povedeni jednom tenzijom u sebi koja kulminira u datom trenutku , eto nama probema. Postajemo ljuti, bijesni, stresni, neshvaćeni, isfrustrirani i on se niže. Plete i plete svoju mrežu. Nakon izvjesnog vremena nađemo se u košmaru , mreži uhvaćenoj iz kojeg povratka nema. Svi tako pomislimo. Tada dolazi hronični stres, zatim česta tenzija gdje tijelo vibrira pod negativnim emocijama i počinje borba, prirodna borba za sreću. Mnogi odustanu. Manjina njih nađe mikro svijet i vrati se svom biću. Onoj čistoći i ljepoti unutar sebe u kojoj stvara najsavršenije vizije i pronalazi zadovoljstva. Znam, nije lako danas boriti se s istim. Veoma je teško uskladiti želje, htijenja, emocije, navike i dobiti jedan savršeni krug kome svi težimo.
Ipak, promjena čuči u nama! Kada duboko zarovimo u sve svoje kutove ličnosti počinjemo da proučavamo sebe. Ko smo, šta smo, šta volimo, šta ne volimo. Zapitamo se kakve smo to osobe. Da li smo zaista uvijek u pravu i nedozvoljavamo svom egu da kaže : oprosti, izvini. Da, često smo takvi, jer nismo slobodni. Ne volimo sebe! Prije svega je tu ključ. Voljeti i upoznati sebe je ključ uspjeha! Ključ koji sva vrata otvara. U tom putovanju do svih vrata naučit ćemo štošta, izgraditi svoje vještine, svoje otrove eliminirati, motivirati sebe i druge, pomoći drugima, prešutjeti besmislene stvari, selektirati ljude, odabrati dobre partnere i uspjeti naći mir. Mir je u nama! Oaza kojoj se uvijek možemo vraćati kad god to poželimo jer sve ostalo nije bitno. Biti čovjek, biti plemenit, imati ljudskost nema cijenu. Kada pronađete sebe, pronašli ste i druge. Život će nam svima biti mnogo lakši. Mnogo smireniji. Imat ćemo vremena za smijeh, druženje, one nužne injekcije koje život čine sjajnim. Od srca svima želim da upoznaju sebe.. Promjena neka krene..
Za Akos.bA piše: Alma Mahmutović
Akos.bA
