Allah će na visoke stepene uzdignuti čestite i revnosne muallime
… Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. Allah dobro zna ono što radite. Kur’an (58:11)
Dragi mu’allime,
Tebi ne treba naglašavati značaj tvoje misije. Znanje koje si ti usvojio i koje prenosiš drugima, u ovom slučaju najmlađima, uzvišeno je i plemenito znanje, ‘ilm. Uzvišeno i plemenito kao i Izvor sa kojeg je poteklo. ‘Ilm pretpostavlja da iza svega što nauči, čovjek vidi dalje. Prema Časnom Kur’anu, ‘Ilm se daje; ‘Ilm je Allahov dar: Stvoritelju, Skrbniče i Uzdržavatelju moj, povećaj mi ‘Ilm! (Kur’an, 20:114). On daruje znanje kome hoće, a onaj kome je znanje darovano darovan je blagom neizmjrnim (Kur’an, 2:269).
Znanje koje čovjek, tragom poznatog hadisa, ”pronađe”, prema islamskom učenju, koristi se u ime Allaha dž.š. A neće ga koristiti u ime Allaha dž.š. ako se iza svega što naučimo ne pomišlja na ‘Alima, Onog koji sve zna i koji daje znanje, i ako Mu se ne zahvaljuje na tom daru. Jer bez ‘Ilma čovjek živi u tmini.
Kada su Allahova Poslanika – Allah ga blagoslovio i mir mu podario! – upitali za izraz ”otvoriti” i njegovo značenje u riječima Uzvišenog: Koga Allah želi da uputi, On otvori njegovu dušu za islam, rekao je: ”To je svjetlost koju Uzvišeni Allah ubacuje u srce.”
”A šta je znak toga?” – upitali su potom.
Poslanik je odgovorio:
”Odvraćanje od boravišta ispraznosti i obraćanje boravištu vječnosti.”
O tome je još rekao Resulullah a.s.:
”Uzvišeni Allah stvorio je stvorenja u tmini, a onda ih je obasuo svojom svjetlošću”.
Ta svjetlost se pojavljuje i razotkriva samo potpunim vjerovanjem.
A prema jednom ajetu, šejtan odvodi ljude sa svjetla u tminu, a Allah dž.š. izvodi iz tmine na svjetlo.
I ma koliko čovjek naučio, ma koliko pronicao u procese u prirodi i društvu, ma koliko saznavao o dva beskraja: onom u svemiru i onom u sebi, ako čovjekovo znanje nije u ime Boga, ono će donijeti samo štetu, zloupotrijebiće se do neslućenih granica. Dvadeseti vijek o tome upečatljivo govori. Na njegovom zalasku čovjek zaključuje: Nije opasnost čovjeku u onome što ne zna, već u onome što je već saznao! A to je tako zato što je eksplozija znanja u svijetu kojega označavamo Zapadom zloupotrijebljena, nije izvršena u ime Uzvišenog Boga.
Ebu Ubejda, poznati ashab Resulullahov a.s. kaže: ”Nikada nisam razmatrao ni jednu stvar a da Allah nije bio bliže meni nego ta stvar.”
Ti ćeš, dragi mu’allime, svoje učenike podučavati takvom znanju. Poznato ti je da znanje u islamu nije samo sebi svrha, tj. da je čovjek koji ne živi prema onome što zna također neznalica, džahil. Muhammed a.s. je govorio da ne želi sljedbenika koji je pobožan a nije ”učevan”, i obrnuto: onog koji zna a ne drži se propisa uzvišenog islama.
Ovako uzvišen cilj traži izuzetnu ljubav prema islamskom učenju i izuzetnu upornost i požrtvovanost na tom putu. Bez te ljubavi i tog požrtvovanja ne mogu se postići značajniji rezultati. Na kraju, poznato ti je da ti slijediš put nebrojenih poslanika, alejhimu-s-selam, koji su čovječanstvo (na)učili mudrosti.
U svojoj misiji oni su iskušali sve patnje i radosti podučavanja, i žrtvovali su, u ime Allaha, sve što su imali, ponekad čak i život, o čemu Kur’an govori. Njih čeka Džennet! I Džennet čeka sve nastavljače njihova puta, kojih ima u svakom zemanu i koje Allah dž.š. uvijek šalje po zemljinoj planeti.
O njima Muhammed a.s. kaže: ”Zbog njih vi dobijate kišu, zbog njih vi dobijate opskrbu, a od njih su bili Ashabu Kehf, Drugovi iz Pećine.” Imam Gazali kaže da su oni stubovi Zemlje.
Ne osjećaš li sreću što si jedan od njih?
Izvor: ”RISALA MU’ALLIMU”
Autor: Omer Štulanović
Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić
