Ajnštajn i Frojd – Zašto rat: Idealističke težnje formulisane u osvit nacizma
Krajem 1931. godine, Međunarodni institut za intelektualnu saradnju (International Institute of Intellectual Cooperation, IIIC), agencija u okviru Društva naroda, pozvala je Alberta Ajnštajna da počne prepisku sa drugim „predvodnikom intelektualne misli”. Od teme prepiske zahtjevalo se jedno: da bude od koristi zajedničkim interesima Društva naroda i intelektualnog života.
Iako su i Ajnštajn i Frojd bili prvaci u svojim poljima, dotad nisu imali značajnijih susreta; ono malo kontakta što su do ove razmjene ostvarili teško bi se moglo nazvati „susretom velikih umova”. Nakon jednog takvog susreta, Frojd je napisao: „Veseo je, pun sebe i dopadljiv. Razumije onoliko o psihologiji koliko i ja o fizici i imali smo vrlo prijatan razgovor.” Kasnije su razmjenili nekoliko pisama u kojima je, prema Frojdovim riječima, Ajnštajnovo „potpuno nerazumjevanje psihoanalize postalo očigledno.”
Sa svoje strane, Ajnštajn je pisao sinu: „Nadam se da si primio Frojdova predavanja iz Beča. Ja sam odavno pročitao većinu. Predavanja su mi ulila veliko poštovanje prema autoru, iako nisam bio potpuno ubjeđen u njegove teorije. Međutim, otad sam se uvjerio u njih uslijed nekih ličnih iskustava, bar kad je riječ o glavnim tezama.”
Frojd je ipak pristao na učešće u projektu kog će kasnije odbaciti kao „zamoran i sterilan”. Tako je Ajnštajn jula 1932. poslao početno pismo, u kome iznosi osnovnu problematiku:
Problem je u ovome: ima li ikakvog načina da se čovječanstvo oslobodi od prijetnje rata? Opće je poznato da je sa napretkom savremene nauke ovo pitanje poprimilo značenje života i smrti za nama poznatu civilizaciju; i pored svekolike ispoljene revnosti, svaki pokušaj njegovog rješenja završio se žalosnim neuspjehom.
U nastavku, postavljaju se još tri pitanja na koja će sagovornik odgovoriti u različitim stepenima digresije. Postavlja se pitanje moći manjine – „šačice ljudi” – da svojim ambicijama potčini većinu koja u ratu trpi najveće gubitke; i s time povezano – kako je moguće da sredstva manjine bude u ljudima zanos i spremnost da se žrtvuju. Možda najzanimljiviji dio prepiske dolazi kada Ajnštajn postavlja pitanje o kontrolisanju mentalne evolucije:
Da li je čovjekovu mentalnu evoluciju moguće tako kontrolisati da je učinimo dokazom protiv psihoze mržnje i razornosti? Ovdje uopšte ne mislim samo na takozvane nekulturne mase. Iskustvo pokazuje da je upravo takozvana „inteligencija” najspremnija da pruži te užasne kolektivne prijedloge,pošto intelektualac nema direktnog dodira sa životom u sirovom obliku, već ga sreće u najlakšem sintetičkom obliku – na štampanoj stranici.
Ovu postavku užasnog intelektualca Frojd prepoznaje i na nju odgovara, ali je par hiljada riječi kasnije i sam demonstrira:
Zašto se Vi i ja i tako mnogo drugih toliko bunimo protiv rata i zašto ga ne prihvatimo kao još jednu od mnogih mučnih životnih nedaća? Konačno, rat izgleda sasvim u skladu s prirodom, ima biološku osnovu i praktično je skoro neizbježan. Ne dopustite da Vas ovo moje pitanje užasne. U cilju istraživanja, možda je dozvoljeno da stavimo masku nadmene nepristrasnosti.
U kojoj mjeri su se Ajnštajn i Frojd pokrili takvom nadmenom nepristrasnošću? Svakako je zanimljivo vidjeti kako se obojica trude da ne podlegnu niti utopističkim težnjama, niti nihilističkom rameno slijeganju pred velikim zadatkom. Oba su pisma vrijedna, bar danas, za bolje razumjevanje njihovih autora. Ipak, sva stremljenja Društva naroda ka nekakvoj intelektualnoj misli nisu, rekli bismo, postigla očekivane rezultate; Ajnštajnovo „kako spriječiti rat?” nailazi na zaobilazno i neizrečeno – nikako.
„Drugi, posredni načini spriječavanja rata su nesumnjivo pristupačniji, ali oni ne obećavaju brz uspjeh. Ovdje se nerado prisjećamo slike mlinova koji melju tako sporo da bi ljudi mogli umrijeti pre nego što iz njih dobiju brašno”, piše Frojd u svom odgovoru; do 1933, kada je ova prepiska objavljena, Hitler je već stupio na vlast. Tako je „Zašto rat?” namjesto očekivanih velikih tiraža odštampan u svega 2,000 primjeraka u nemačkom, i jednako toliko u engleskom izdanju. Njegovo kasnije doštampavanje i pažnja nisu, ipak, dovoljni da nadomjeste gorčinu kojom su neumitno obojene sve pacifističke, idealističke težnje formulisane u osvit nacizma.
Cjjelokupni tekst prepiske možete preuzeti sa ovog linka u praktičnom pdf-u.
