Adis ef. Hebibović, imam u Glavatičevu kod Konjica: Naučio sam da se isplati boriti za život
Dolasku mjeseca ramazana ove godine posebno se raduje mladi imam Adis ef. Hebibović (25) u povratničkom konjičkom selu Glavatičevu
Dolasku mjeseca ramazana ove godine posebno se raduje mladi imam Adis ef. Hebibović (25) u povratničkom konjičkom selu Glavatičevu.
Adis je nakon ranije teške operacije koja je trajala punih 12 sati u turskoj klinici Adžibadem (Acibadem) ponovo dobio šansu za normalan život, predan i istrajan rad u svom rodnom selu. Posljednji vikend pred početak mjeseca posta dopisnik Anadolu Agency (AA) zatekao ga je u užurbanim pripremama.
Pred podne-namaz desetak mladih studenata, učenika srednjih i osnovnih škola: Lejla, Merima Irfan, Nermin, Mujo, Dženita, Adna, Fatima Nedžad, Semir, Amira i Emira dovršavalo je čišćenje džamije kako bi Adis ef. na vrijeme stigao u udaljeni zaselak obići povratnike.
„Ovaj ramazan za mene je sigurno jedan od najljepših u životu. Desile su mi se mnoge stvari o kojima nisam mogao ni sanjati. Dobio sam novu priliku za život. Izborio sam se sa teškom bolešću. Bolest je bila opasna po život, dobroćudni tumor mozga. Hvala Allahu. Čini mi se da je to sasvim riješeno. Nedavno sam dobio i sina, kojem sam u znak zahvalnosti doktoru Zaferu Berkmanu, koji me je operisao dao njegovo ime. Ovaj ramazan je sigurno duhovna prekretnica za mene, imam još veći elan i još veću zahvalnost prema Uzvišenom Allahu. Naučio sam da se s Božijom pomoći isplati boriti za one univerzalne vrijednosti koje nam islam nudi i da treba s punim strpljenjem prihvatati sve izazove “, kazao je Hebibović.
Povratnički džemat Glavatičevo broji oko 200 domaćinstava sa 14 sela i zaselaka. Najviše ih živi nedaleko od džamije. Pored drugih izazova života suočeni su i sa problemom školovanja djece. Prevoza za srednjoškolce nema već godinu dana tako da su djeca prinuđena stanovati u Konjicu, a nerijetko se zbog toga i njihovi roditelji odsele iz rodnog sela, koje je u ratu spaljeno i koje su s velikom nadom obnavljali. Neki su morali prodati i imanja. Uprkos tome oko 40 djece još uvijek živi u ovom mjestu.
„Pored duhovne pripreme za ramazan se treba pripremiti u svakom drugom smislu, očistiti džamiju, mezarja, srediti kuće, puteve“, priča nam Adis. Prisjetio se da je prošlog ramazana, prije već je saznao za bolest već bio pokrenuo vedra omladinska druženja, prije iftara i poslije, prije sehura i tokom dana. Pohvalio je aktivizam mladih s kojima se druži i s kojima nerijetko provodi vrijeme. Džematski odbor već mjesec dana provodi akcije čišćenja i uređenja harema, mezarluka i u onim najudaljenijim zaseocima. Uz to u četiri harema izgradili su hair česme, jednu gasulhanu.
Tokom ramazana, za Anadolu Agency (AA) priča Adis ef. planirano je nekoliko svečanih programa, obavezna omladinska druženja, iftari i zajednički sehuri. U džematu se renovira i malonogometni stadion na kojem mladi vole provoditi vrijeme do iftara.
„ U zadnje vrijeme se život polahko vraća, ali nije to ono što bismo željeli. Naš opstanak ovdje zavisi i od broja džematlija, broja povratnika, zato je jako važno da nam se pridruže, makar na jednoj teraviji, na jedan dan svi oni koji su nekad ovdje živili, boravili ili na bilo koji način imaju izgrađen osjećaj za ovaj dio Bosne i Hercegovine. Mi se ovdje svima radujemo bez obzira da li podržavaju rad Islamske zajednice ili kulturne i sportske događaje. Jako je bitno da su i drugi privrženi ovom kraju tako ćemo se i mi lakše nositi sa svim izazovima koji su pred nama“, poručio je.
Akos.ba
