Muslimani Glamoča radost ramazana podijelili sa korisnicima Pučke kuhinje

Muslimani u Glamoču okupljeni oko Medžlisa Islamske zajednice u tom mjestu odlučili su da blagodeti mjeseca ramazana podijele na najbolji mogući način, sa svojim komšijama svih vjera i nacija.

Kako bi njihove komšije osjetili čari ramazana, koji se iskazuje i u izraženijem činjenju dobrih djela tako je u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Glamoč i Međunarodnog foruma solidarnosti (EMMAUS), a posredstvom Pučke kuhinje u Glamoču podijeljeno 15 paketa pomoći njenim najugroženijim korisnicima.

Obećali su da je to prvi dio pomoći, te da će se ona nastaviti do kraja ramazana, odnosno da će biti podijeljeno još paketa pomoći najugroženijim korisnicima Pučke kuhinje u Glamoču.

“Ovo je jedan od projekata gdje mi u mjesecu ramazanu, posebno postači, kada govorimo o muslimanima i onima koji poste imamo jedan izraženiji osjećaj prema ljudima koji su u potrebi, koji su gladni, koji nemaju sva tri obroka kao jedan dio ljudi ili sretan dio ljudi ovoga svijeta. Taj osjećaj je sigurno uvijek prisutan, a nije samo u ramazanu i ne treba da bude samo u ramazanu. On je samo u ramazanu izraženiji. On treba da živi svakodnevno. U našoj sredini, konkretno Glamoču, i sa ovim ljudima sa kojima ja sarađujem u Medžlisu Islamske zajednice Glamoč i sa kojima sarađujem i kroz Pučku kuhinju i kroz mnoge druge projekte mislim da taj osjećaj postoji i da ta želja da se pomaže ljudima dobija na značaju i dobija na kvalitetu”, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Muhamed ef. Dragolovčanin, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, navodeći razloge zašto su u svom opredjeljenju da pomognu ugroženim u ramazanu upravo izabrali Pučku kuhinju u Glamoču.

Kaže kako su sredina koja nema previše ljudi prijavljenih na kuhinju, odnosno nemaju previše siromašnih.

“To je 90-ak korisnika koje sigurno možemo servisirati kroz partnerske organizacije i kuhinje i Medžlis Islamske zajednice Glamoč, ali i posredstvom Crkvenog križa. Ovo je jedna gesta Medžlisa Islamske zajednice Glamoč da kažemo da i u mjesecu ramazanu ne mislimo samo o muslimanima koji poste, kako im obezbijediti iftar, već mislimo o svim drugim ljudima, osjećamo i suosjećamo sa svim drugim ljudima bez obzira na vjeru i naciju i nacionalnost. Jer, glad i siromaštvo nema vjere i nacionalnosti. Niti osjećaj, taj osjećaj da se pomogne siromahu ne smije da ima ni vjeru ni nacionalnost”, poruka je efendije Dragolovčanina.

– Kurbansko meso za kuhinju – 

Ističe da Pučka kuhinja egzistira u Glamoču više od petnaest godina, te da imaju saradnju sa njima od prvog dana njihovog rada, odnosno od prvog momenta kada su došli na prostore Glamoča i počeli da rade sa populacijom socijalno ugroženih kategorija stanovništva.

Efendija Dragolovčanin činjenicu da Pučku kuhinju u Glamoču koriste pripadnici svih vjera i nacija smatra sasvim normalnim činom.

“To je normalna stvar. Nažalost, to u nekim mjestima postaje čudo, da se pomaže svima. Pučke kuhinje, narodne kuhinje su tu da pomažu siromašnima. Siromaštvo nema ni vjere ni nacije. To su naše obaveze da takvim ljudima izlazimo u susret. Kada je u pitanju sama naša saradnja sa organizacijom Misija bez granica, odnosno rukovodstvom Pučke kuhinje, koordinatorom Blaženkom Soldatom, ona seže od mojih prvih momenata djelovanja u Glamoču. Počelo je od nekog našeg prijateljstva sa fudbala, pa kasnije saradnje i Medžlisa Islamske zajednice Glamoč sa Pučkom kuhinjom. Mi pokušavamo kroz svoje partnerske organizacije da izađemo u susret onoliko koliko možemo. Ni mi nismo u nekoj prilici da možemo izdvajati određena sredstva ili određene količine potrebnih artikala već sve to radimo sa našim partnerskim organizacijama”, navodi efendija Dragolovčanin.

Ono što je, kaže, najznačajniji projekat sa kojim su izašli u susret i pomogli Pučkoj kuhinji jeste projekat kurbana.

“Mi svake godine za Kurban-bajram obezbijedimo jednu solidnu količinu kurbana koja im sigurno može biti nekih više od šest mjeseci u vidu mesa za svoje korisnike. To je ono što možemo, to je ono što ćemo povećavati i dovoditi na neki solidniji nivo u budućem peridu”, poručio je efendija Dragolovčanin.

Amel Saltaga, koordinator Međunarodnog foruma solidarnosti (EMMAUS) u Glamoču, kaže kako je ta humanitarna organizacija počela sa radom prije dva mjeseca u tom mjestu. Kancelarija će, navodi, za početak opsluživati Kanton 10 (Livanjski) sa tendencijom da se širi prema onim mjestima u kojima EMMAUS još nije uspio doprijeti. To je prvenstveno Hercegovina, a vjerovatno i Krajina.

“Podjela paketa je ustvari naša dobra gesta prema Pučkoj kuhinji čiji smo rad prepoznali da je kvalitetan i dobar u tom nekom humanitarnom sektoru i naravno usmjeren prema kategorijama koje su najosjetljivije, koje su ugrožene. Prema njima smo stoga odlučili da ovu svoju prvu pomoć uputimo. To je simboličan broj paketa. Nadam se da će to u budućnosti biti i više. Mi ćemo ostvarivati saradnju. Naša ruka će uvijek biti pružena prema onima koji su u potrebi jer, ustvari EMMAUS i jeste to – da pomaže onima kojima treba. To je humanitarna organizacija koja, pored ostalih projekata kojima se EMMAUS bavi, konkretno pomaže ljudima na terenu”, navodi Saltaga.

Cijeni kako je blagodat Glamoča činjenica da se može pomoći pripadnicima svih vjera i nacija.

“Naravno da je to tako. Bog nas dragi ne djeli, onda ni mi ne bismo trebali dijeliti ljude ni po čemu, ni prema boji kože ni po rasi, ni po vjeri, niti bilo čemu drugome. Čovjek u potrebi je čovjek u potrebi. On je taj kome je potrebna pomoć bez obzira na njegovo ime, prezime, rasno, vjersko i bilo kakvo drugo opredjeljenje. Tako da treba i pokušati što više da iskorijenimo to siromaštvo. Mada je to možda utopija o kojoj pričamo i kojoj svi mi humanitarci stremimo, ali trebamo to pokušati. Bez obzira na krajnji ishod, mi se trebamo boriti, nastaviti raditi i boriti se koliko god možemo”, poručio je Saltaga.

– Obrok stiže i ugroženim u selima – 

Blaženko Soldat, koordinator Pučke kuhinje u Glamoču, iznimno je zadovoljan saradnjom sa Medžlisom Islamske zajednice Glamoč, a kaže, na početku, svog rada otklonili su sve barijere koje bi značile bilo koji vid podjela ljudi.

“Mi radimo već osamnaest godina. To je period kako je Pučka kuhinja prisutna u Glamoču. Kada smo zamišljali ovaj projekat, on je bio usmjeren isključivo za ljude koji su socijalno ugroženi i u potrebama. Na taj način smo isključili nekakve vjerske, nacionalne ili bilo kakve druge pripadnosti. Sada radimo i radit ćemo dok god bude Pučke kuhinje na način da pomognemo ljudima koji su u potrebi. A nećemo gledati kako se zvali, kome pripadali ili ne pripadali. Kao koordinator Pučke kuhinje i u ime svojih kolega koje predstavljam u Misiji bez granica mogu reći da smo zaista zadovoljni. Imamo jednu odličnu suradnju sa Islamskom zajednicom u Glamoču. Sa predsjednikom Medžlisa Islamske zajednice Glamoč Arifom Kovačevićem, sa glavnim imamom Muhamedom Dragolovčaninom. Sa njima zaista imamo odličnu suradnji svih ovih godina i nadam se da će to biti i ubuduće”, navodi Soldat.

Ističe da u Pučkoj kuhinji imaju 89 korisnika, da je taj broj u proteklim mjesecima nešto viši, ali da je bilo nekoliko smrtnih slučajeva koji su se dogodili i da se broj smanjio na tu cifru.

“Kapacitet nam je otprilike 90-92 obroka koja možemo sada raditi. Imamo neke najave, planove i programe koje mislimo za iduću godinu ostvariti gdje bi taj broj bio veći jer ćemo izaći i u sela. Kuhinja je smještena u samom centru Glamoča, tako da imamo sigurno i osoba koji su tu po selima koji su u stanju potrebe. Obići ćemo ljude u okolnim mjestima kojima treba pomoć. Gledat ćemo koliko je u skladu sa našim mogućnostima, što organizacija bude mogla pomoći i mi ćemo im izaći u susret”, kaže Soldat.

Po nekim njihovim informacijama i onom što planiraju, misle uzeti još nekih 30 osoba koje bi mogle raditi, odnosno kojim bi mogli pomagati.

“To su neke naše procjene i mogućnosti što mi sada trenutno možemo uzeti na sebe”, zaključio je Soldat.

– Obrok koji život znači- 

U Pučkoj kuhinji u Glamoču svaki dan u podnevnim satima je iznimno živo. Korisnici dolaze bilo da svoj topli obrok pojedu u samoj kuhinji ili da ga ponesu kući.

Među korisnicima zatekli smo Neđeljka Meseldžiju, koji za Pučku kuhinju, ali jednako tako i pomoć dobrih ljudi ima samo riječi hvale.

“To za mene znači više nego dobro. Sam sam ostao. Žene nemam, djeca mi daleko. Imam penziju, ali pored toga svega, ova mi kuhinja mnogo znači. Ne samo meni, nego i ostalim koji dolaze ovdje. Lijepo nam je. Nema svađe. Nema sukoba nikakvih. Imamo Blaženka Soldata, direktora koji se ponaša lijepo prema nama. A i mi prema njemu. Sve lijepo ide svojim tokom. Ja sam zadovoljan. I iznad očekivanja”, poručio je Neđeljko.

Jedan od paketa doniranih posredstvom Medžlisa Islamske zajednice Glamoč i EMMAUS-a je Lidija Križanac.

“Meni Pučka kuhinja znači sve u životu. Imam topli obrok, hranu, odjeću, obuću, higijenu… sve što dođe u Pučku kuhinju da se korisnicima. Imamo dobre ljude koji nam donose sve. Imam troje djece, supruga. On radi, a primanja su mu 430 KM. Od Centra za socijalni rad ne primamo ništa. Imamo kuću, kupili smo je, koja zahtijeva jako puno popravaka. Obraćala sam se u Centar za socijali rad, ali oni nisu došli da vide kako mi živimo, u kakvoj se mi situaciji nalazimo. Da mi nije Pučke kuhinje ne znam šta bi svojoj djeci dala jesti. Hvala Blaženku, Daliboru, Misiji bez granica, hvala svima. Mi se u Pučkoj kuhinji družimo, slažemo se, pomažemo jedni drugima. Pomažemo i ovdje, u Pučkoj kuhinji”, poručila je Križanac.

akos.ba