Udruženje Izvor pomoći – utjeha za ugrožene u Hercegovini

Udruženje Izvor pomoći Mostar je mlado udruženje koje postoji dvije godine, ali koje je unijelo radost u mnoge domove širom Hercegovine.

Piše: Voloder Sanadin

Volonterski i humanitarni rad kroz neformalne grupe ili udruženja građana već godinama je uobičajna pojava u skoro svim gradskim sredinama u Bosni i Hercegovini.

Motivi aktivista se kreću od ljudske potrebe za aktivizmom i altruizmom do jedne vrste bunta prema socijalnoj nepravdi i nedogovornosti nadležnih institucija.

Iz Mostara domaća javnost godinama dobija negativne vijesti koje su rezultirale da se grad na Neretvi često naziva i „grad slučaj“.

Da nije sve tako negativno u Mostaru potrudili su se aktivisti Udruženja Izvor pomoći koji su za dvije godine rada realizovali brojne humanitarne akcije.

Samo u prvoj godini rada su realizovali pomoć socijalno ugroženim osobama i porodicama te povratnicima u istočnoj Hercegovini u iznosu od preko 100 000 KM što je impresivna suma za tako kratak period djelovanja.

Njihov najveći partner je organizacija “Helping hearts of B&H” iz Čikaga i Pomozi.ba iz Sarajeva. Također, imaju saradnju sa drugim zajednicama Bošnjaka u dijaspori, sa Islamskom zajednicom i drugim udruženjma.

U septembru prošle godine aktivisti Udruženja Izvor pomoći posjetili su bošnjačke povratnike u Bilećoj i donirali 21 grlo koza što je od velikog značaj za opstanak malobrojne povratničke zajednice. Ranije iste godine aktivisti Udruženja su posjetili porodicu Ćatović u selu Đeče kod Bileće, te tom prilikom uručili donaciju iz Norveške, steonu kravu u vrijednosti od 2,700 KM.

Za samo pet mjeseci krajem prošle godine aktivisti ovog Udruženja su uspjeli završiti jedan od najvećih projekata u njihovom radu, a to je izgradnja kuće za četveročlanu porodicu Mirela Kardavića koja je bez ikakvih primanja. Mirel je zbog oboljenja kičme radno nesposoban. U ovu akciju se uključilo mnogo volontera i donatora, a glavni partner je bila organizacija “Helping hearts of B&H”.

Također, Udruženje Izvor pomoći je bio dio projekta pomoći migrantima smještenim u Salakovcu u ramazanu ove godine zajedno sa Unijom studenata Univerziteta Džemal Bijedić, Omladinskim savezom Bijelo polje i Osnovnom školom “Bijelo Polje” Potoci. Tom prilikom migrantima su uručeni hrana i higijenska sredstva i podjeljeno je 200 iftara.

Markice za zdravstvene knjižice

Jedna od mnogobrojnih akcija na koju su sa pravom ponosni u Udruženju Izvor pomoći jeste skupljanje novca za kupovinu zdravstvenih markica za socijalno ugrožene građane Mostara.

Ova akcija je realizovana  u februaru mjesecu kada je sakupljeno 500 KM, za kupovinu 25 markica.

Udruženje Izvor pomoći pored podjele ramazankih paketa, kurbana, sakupljanja novaca za lijekove i liječenje bolesnih, stipendija za djecu bez roditelja ili bez primanja, nabavku drva za grijanje, svakodnevno je prisutno na terenu te kroz mnogobrojne aktivnosti i projekte pomaže onima koji su u potrebi.

Od Kosova preko Sarajeva do Mostara

Za Stav razgovaramo sa Fehmijem Topallijem, prijedsjednikom Udruženja Izvor pomoći,  o aktivnostima i projektima Udruženja Izvor pomoći. Gospodin Topalli rođen je na Kosovu, u Orahovcu gdje je živio do 1997. godine kada doseljava u Sarajevo. Od 2008. godine vodi pekarski posao. Godine 2013. se preseljava u Mostar.

Na pitanje o razlozima i motivima za osnivanje humanitarnog udruženja u Mostaru koje će djelovati na širem području Hercegovine Fehmi Topalli kaže da ih je na ovaj korak potaklo nezadovoljstvo stanjem u društvu.

„Razlog osnivanja i motiv koji nas je pokrenuo bilo je teško stanje sa kojim smo se susretali među našim stanovništvom u kojem nažalost ima veliki broj socijalno ugroženih osoba, starih i iznemoglih lica koji imaju mala ili nikakva primanja. Prva naša neformalna akcija je bila za našeg sugrađanina koji je obolio od dijabetesa, a  imao je dugove za struju i vodu koje su mu isključili. Nas nekoliko smo se organizovali i za kratko vrijeme, u periodu od 4 do 5 sati, skupili smo sredstva za plaćanje režija te za kupovinu osnovnih namirnica. Nakon toga uslijedila je ideja od strane Midhada Brkana koji je kazao u jednom momentu ‘ljudi dajte da napravimo nešto zvanično da možemo pomagati ljudima povratnicima’ i tako smo došli do osnivačke skupštine, a zatim i udruženja“.

Saradnja sa organizacijama iz dijaspore

Što se tiče rezultata mi kao Udruženje smo zadovoljni mada uvijek postoji ona klica u čovjeku koja kaže da možemo još bolje i više, te da treba uložiti još više truda, kaže Topalli.

„Naše Udruženje ima plan i program rada, međutim okolnosti na terenu nas često okreću od dugoročnih projekata. Naša je želja da radimo na projektima stambenog zbrinjavanja te na podršci pokretanju stočarstva za povratnike u Istočnoj Hercegovini jer oni su zaista prepušteni sami sebi. Loše stoje sa svim elementarnim potrebama, infrastruktura: putevi, voda, rasvjeta su u katastrofalnom stanju“.

Tradicionalno, naša dijaspora je najsenzitivnija na humanitarne projekte i najbrže reaguju u hitnim slučajevima što se pokazalo i kroz rad udruženja Izvor pomoći.

„Što se tiče podrške drugih subjekata izdvojio bih dvije  bosanske organizacije iz Amerike od kojih nam je jedna pomogla da napravimo cjelogodišnji projekat, a to je „BOSNIAKS CULTURAL COMMUNITYOF SO CA“. Druga organizacija „Helping hearts off BiH“ na čelu sa gospođom Sanelom Ovnović redovno nas pomaže kroz različite projekte. Naravno, tu su građani Mostara, naši članovi iz Hercegovine i dijaspore, te mostarske firme: Memić Dekor, Elektro Marić, HP Investing, Yavuz Company koje su naša velika podrška“, kaže Topalli.

Udruženje Izvor pomoći ima intezivnu saradnju sa institucijama grada  Mostara, sa medžlisima  Islamske zajednice Mostar, Stolac, Bileća i Gacko, te sa osnovnim školama.

U humanitani rad se uglavnom uključuju osobe koje su kroz čitav svoj život živjele u duhu altruizma pa je udruživanje sa sličnim osobama u udruženje prirodni put. Upravo udruživanje predstavlja prelomnu tačku za animiranje većeg broja volontera i donatora.

„Mi kao pojedinci smo i prije početka rada Udruženja bili altruisti i nije nam bilo teško naviknuti na humanitarni angažman jer da to nije u nama postojalo ne bi bili tu gdje jesmo danas. Na terenu uvijek imamo različita iskustva – kada dođeš negdje gdje je neimaština bukvalno prevladala, pa vidiš djecu koja nemaju isti tretman, ili nemaju osnovne životne potrepštine kao ostala djeca onda emocije prorade jer shvatiš da na kraju opet možeš samo jednim dijelom da pomogneš, a ne možeš trajno da riješiš njihove probleme“, kaže Topalli.

Podrška povratnicima u istočnoj Hercegovini

Kroz humanitarni rad na terenu se možemo na najbolji način upoznati sa stanjem i perspektivama življenja Bošnjaka u dolini Neretve i u povratničkim sredinima u drugom bh entitetu. Na osnovu dosadašnjeg iskustva aktivista Udruženja Izvor pomoći pitanje sigurnosti povratnika se nameće kao najveći izazov.

„Što se tiče dijela doline Neretve gdje su Bošnjaci manjina, u Čapljini i Stocu, uvidjeli smo veliku institucionalnu neravnopravnost isto kao i u bh entitetu Republika Srpska gdje Bošnjaci u 21. vijeku nemaju ispunjene elementarne potrebe. Struja i voda nisu dostupni u svim selima, a  putevi su jako loši i neredovno se održavaju. Najznačajnije je pitanje sigurnosti. Povratnici su često izloženi napadima na vjerske objekte i privatnu imovinu“, poručuje Topalli.

Na kraju razgovora Topalli poručuje mladima da se vrate izvornim načelima naše vjere i tradicije i da budu više društveno odgovorni kroz uključivanje u volonterske projekte.

„Društveno odgovorni rad ne smijemo svesti samo na volontiranje kroz udruženja, nego je potrebno biti dobar komšija koji će priteći u pomoć starijima i osobama u potrebi. To je izazov sa kojim se svaki dan susrećemo. Ne treba mnogo vremena da kad se vraćaš sa posla kupiš namirnice za nanu iz komšiluka koja nije u mogućnosti da hoda ili za neku bolesnu osobu, a to će njima mnogo značiti. Osobama koje su u socijalnoj potrebi nekad je najveći poklon koji će ih obradovati upravo vaša posjeta i druženje sa njima. To je vrijednost bošnjačkog naroda koja je utemeljena na islamskim principima solidarnosti i društvene odgovornosti koju danas moramo zajedno afirmisati.“

Stav, br 196