U FokusuZa djecu i omladinu

Odlazak mladih: Otvorena rana bh. društva

Proces koji plijeni sve više pažnje, a u kojem mladi, obrazovani, perspektivni i kreativni ljudski potencijali u potrazi za samoostvarenjem napuštaju granice matične države, popularno je nazvan „odljev stručnjaka“.

Rak-rana bh. društva

Početak stoljeća okarakteriziran je globalizacijom i stalnim promjenama. Znanje i obrazovanje te u konačnici obrazovan čovjek prepoznati su kao ključ uspjeha. Proces koji plijeni sve više pažnje, a u kojem mladi, obrazovani, perspektivni i kreativni ljudski potencijali u potrazi za samoostvarenjem napuštaju granice matične države, popularno je nazvan „odljev stručnjaka“. Odlazak mladih, kao proces prostornog razmještanja obrazovanih ljudskih potencijala, predstavlja proces koji će zasigurno odigrati važnu ulogu na globalnoj privrednoj sceni i kao takav zahtijeva sve veću pažnju, razumijevanje i poštovanje odgovornih pojedinaca i svih nas.

Poražavajući podaci za Bosnu i Hercegovinu, kada je riječ o „odljevu stručnjaka“ samo potvrđuju činjenicu da je vlast sve samo ne odlučna zadržati inteligentne i mlade ljude, koji bi mogli doprinijeti društvu. Štoviše, umjesto da im se osigurava besplatno školovaje te da ih se zapošljava, vlasti potpisuju sporazume s drugim zemljama koji omogućuju odlazak domaćih stručnjaka. Mladi kao razlog za odlazak navode činjenicu da ne vide da će u njihovoj zemlji uskoro biti bolje, odnosno da ne vide vlastitu bolju budućnost, a kao razloge navode i nezadovoljstvo uzrokovano političkom situacijom, prisustvo korupcije, nezaposlenost, preveliku zastupljenosti nacionalnih, vjerskih i ratnih pitanja, te nezadovoljstvo poslom i primanjima. U zemljama u koje odlaze, mladi očekuju bolji obrazovni i zdravstveni sistem, bolji životni ambijent, veću mogućnost zaposlenja i bolju sigurnosnu situaciju. Na osnovu dostupnih  podataka, i ne čudi da mnogi u Bosni i Hercegovini u šali kažu kako postoje dva razloga zašto mladi i pametni ljudi odlaze iz Bosne i Hercegovine, a to je činjenica da su mladi i pametni, ali i da vlast ne zna ili neće da da odgovor na ovu pojavu, a ukoliko se ovakav trend iseljavanja mladih nastavi, uskoro možemo očekivati da ova država, nažalost, postane država  staraca.

Riječ mladih

Suada Osmanović, hrabra je, uspješna i perspektivna djevojka koja je priliku za samoostvarenjem potražila u Austriji. Suada kaže da je ponukana težnjom da se osamostali te da sama privređuje za život, počela pisati stranice svog života van matične države: „Trenutno sam studentica druge godine Engleskog jezika na Karl-Franzes Univerzitetu i kao student radim 10 sati sedmično za austrijsku firmu kao asistentica marketinškog odjela. Još od malih nogu sam odgajana da imam radnu naviku, tako da sam se tokom svog obrazovnog puta trudila da doprinesem u kući na određeni način i iskažem roditeljima poštovanje i zahvalnost za njihovu požrtvovanost. Život me je pak nakon srednje škole odveo put Austrije, a vjerujući da ću uz svoj studij također pronaći i posao, što je zaista ogromna prednost u zapadnim državama. Moram kazati, ljudi su drugačijeg mentaliteta nego u Bosni i Hercegovini, ne prihvataju objeručke društvo stranca, ali ono što sam kroz prizmu studenta u Austriji vidjela kao prednost života je sazrijevanje kroz rad, trud, prvu platu, što se odnosi na samostalno pokrivanje troškova boravka, osjećaj za uštedu, zrelo razmišljanje, mladi napreduju u tom mentalnom smislu koji uključuje snalažljivost u svijetu za opstanak, naučila sam da kvalitetno koristim svoje vrijeme. Glavni problem bosanskog mentaliteta jeste i neadekvatna upotreba vremena.“

Suada, ističe da bi se, kada bi ponovo birala, ipak odlučila za borbu u matičnoj državi, te je shodno tome uputila i poruku mladima: „Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Iz perspektive mlade osobe, koja je uvidjela šta znači rad i trud, mogu kazati da se ovdje pruža sigurnost, kvalitetniji uvjeti za život, ali kao i u Bosni nužno je raditi, stoga, ne odlazite ako niste spremni na isti, i ukoliko niste spremni da vam prvi posao bude čistač ili pekar, jer je i meni bio. Nadasve, u Bosni ili van nje, radite za nju.”

Merima Bajrić, je unikatna i odvažna djevojka, bori se ulažući velike napore kako bi stigla do cilja. Naime, Merima je studentica međunarodnih odnosa i diplomatije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, ali se pored studija bavi fotografijom i pisanom riječju, te je društveno veoma aktivna. Iako su joj ponuđene brojne mogućnosti, Merima se odlučila na borbu u matičnoj državi: „Živjeti, ne preživljavati, u Bosni i Hercegovini danas iziskuje mnogo odricanja, rada i truda. Ali, graditi život na ovom tlu, govoriti jezikom bosanskim i disati punim plućima bosansku dušu je, za mene, očuvanje naslijeđa koji je iza sebe ostavio predsjednik Alija Izetbegović, kada je 1. marta 1995. godine kazao: „Svaki narod ima svoju obećanu zemlju. Naša obećana zemlja je Bosna. Pozivam vas da se za nju izborimo!“ Njegov poziv je još uvijek aktuelan, i danas, možda više nego ikada, važno je biti svjestan ovih riječi. Iako, razumijem mlade ljude koji se odluče na taj korak, trajni odlazak iz Bosne i Hercegovine za mene nikad nije predstavljao rješenje problema. Naprotiv, smatram da je ostanak i opstanak mladih i obrazovanih građana Bosne i Hercegovine od suštinskog značaja za njen dalji razvoj. Ovo je zemlja velikih bogatstava i sposobnih ljudi kojima su svakodnevno servirane priče o neuspjehu i propasti. Sebi za cilj postavljam uspješnu sebe koja gradi uspješnu zemlju koja mi je još davno obećana. Iz tog razloga ostajem ovdje i dajem sve od sebe da Bosna i Hercegovina bude zemlja u kojoj se ne kupuju jednosmjerne karte.“ – zaključuje Bajrić.

Potencijal među mladima neminovno postoji, čemu svjedoče i priče naših sagovornica. Neophodno je nastojati da Bosna i Hercegovina postane funkcionalna država, a kad se više ne budemo morali baviti političkim pitanjima kojima se sada bavimo, tek tada ćemo moći ‘punim plućima’ disati za mlade, za ekonomski stabilnu, privredno prosperitetnu, evropsku i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, koja će pružiti sigurnost i ohrabriti mlade da ostaju na ovim prostorima.

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Povezani članci