Da’vetska angažiranost Ashabu-l-kehf

            Ashabu-l-kehf  ili stanovnici pećine jedno su od zanimljivih kur’anskih kazivanja koja zasigurno zaokupljaju maštu vjernika i iz kojeg svaki vjernik može iznjedriti brojne pouke i poruke. U ovom kazivanju manifestirano je iskušenje kroz koje nosioci istine nailaze u različitim vremenskim intervalima, ali i uspješan kraj i triumfalno prevladavanje svih nedaća i iskušenja, ukoliko se iskreno nastupi i žrtvuje po planu očuvanja svojih ideala i preferira vjera u Gospodara svjetova nad ukrasima i uživanjima na ovom svijetu.

            O ovom kazivanju postoje brojne verzije i mišljenja. Od onih da su to bili mladići koji su vjerovali u svog Gospodara u vremenu vladara koji je naredio da svi obožavaju kipove, pa su plašeći se za svoju sigurnost napustili to mjesto i sklonili se u pećinu, do predaja u kojima se navodi da su i oni obožavali kipove zajedno sa svojim narodom ali da su prihvatili vjeru u jednog Allaha nakon djelovanja havarijjuna, tj. Isaovih, a.s., drugova i pomagača. Također, nagađa se o mjestu gdje su živjeli i o pećini u koju su se sklonili. Mi ćemo se držati kur’anskog kazivanja, jer druge verzije nemaju autentičnu podlogu.

            Uspavljivanje ove grupe mladića nekoliko stotina godina i njihovo ponovno proživljavanje, odnosno buđenje, samo je jedno od brojnih čuda koja je Allah Uzvišeni manifestirao ljudima, kako bi jasnije i zornije prihvatili istinu i nju duboko oćutili u svome biću. Allah Uzvišeni u čuda ubraja i ovu grupu mladića:

            Misliš li ti da su samo stanovnici pećine čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim? Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: ,,Gospodaru naš, daruj nam milost Svoju i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost! (El-Kehf, 9-10.)

            Analizirajući ovo zanimljivo kur’ansko kazivanje možemo primijetiti nekoliko momenata:

1. Radi se o mladićima koji su mladost i najljepše dane svoga života iskoristili u spoznaji Gospodara svjetova, moleći ga za milost i prisebnost. Svaka spoznaja bolje se ukleše u mladosti, otuda Allah Uzvišeni naglašava: Ispričaćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. (El-Kehf. 13.)
2. Njihova vjera bila je utemeljena, čvrsta i odlučna, a pokornost Gospodaru svjetova nedvosmislena: Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: ‘Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom Bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.’ ” (El-Kehf, 14.)
3. Njihovo izoliranje u pećini dokaz je njihovog neslaganja sa svojim narodom i savremenicima i bojazan da negativno ne utječu na njih i njihovo usmjeravanje: Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?! (El-Kehf, 15.)
4. Skrivanje u pećini posljedica je progona njihovog naroda koji nije Allaha obožavao ili je to posljedica njihove mudrosti ili opreznosti: Kada napustite njih i one kojima se, a ne Allahu klanjaju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas Milošću svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti. (El-Kehf, 16.)
5. Svako da ‘vetsko angažiranje kroz historiju bilo je kažnjavano na različite načine, što na najbolji način govori o iskušenjima na ovome putu. To je, očito i bio jedan od razloga što se ova grupa mladića sklonila u pećinu. Jedan od njih to i kaže: …jer ako oni doznaju za vas, kamenovat će vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikad nećete ono što želite postići! (El-Kehd, 20.)
6. Allah Uzvišeni pomaže iskrenima. Ovaj slučaj istinska je potvrda za to. Nakon tri stotine i devet godina, Allah ih je sačuvavši od iskušenja i maltretiranja nevjerničke vlasti, oživio u času kada je tom zemljom dominirala vjernička vlast, da ih na taj način nagradi, ali i da do znanja, i njima i njihovom narodu, da u proživljenje neće biti nikakve sumnje.

            Ovaj događaj još jedan je dokaz da je kod Allaha Uzvišenog jedino utočište! Ukoliko on želi da te spasi – niko ti nauditi ne može! Allah, nakon tog kazivanja, napominje: Reci: ‘Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje, jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama svojim kao ortaka.’ (El-Kehf, 27.)

,,DA ‘WA, Temelji islamskog misionarstva” – Šefik Kurdić