Razumijevanje hadisa u svjetlu njihovih povoda, intencija i okolnosti
Četvrti uvjet za ispravno razumijevanje Vjerovjesničke tradicije jeste obraćanje pažnje na, i uzimanje u obzir posebnih povoda koji su prouzročili određene Poslanikove izreke ili postupke, kao i specifičnih razloga s kojima su hadisi povezani, svejedno bili ti razlozi eksplicitno spomenuti, izvedeni iz hadisa ili razumljivi iz okolnosti u kojima je hadis nastao.
Ko se udubi u razumijevanje hadisa nalazi da neki od njih uzimaju u obzir specifične vremenske uslove kako bi ostvarili legalnu korist, spriječili određenu štetu ili riješili problem toga vremena. Ovo znači da propis koga sadrži hadis može izgledati opšti i univerzalan, ali se nakon podrobnijeg razmišljanja uočava da je vezan za razlog (‘ille) te da iščezava sa iščeznućem toga razloga, kao što ostaje kad god i gdje god se nađe isti razlog.
Ovo zahtijeva duboko razumijevanje, precizno razmatranje, komparativan pristup izučavanju tekstova, prosvijetljenju svijest o krajnjim intencijama Šerijata i suštini vjere uz intelektualnu hrabrost, snažnu ličnost i spremnost da se istina kaže makar ona bila suprotna onome na što su ljudi navikli i što generacijama prakticiraju. A to nije mala stvar. Ono je šejhu-l-islama Ibn Tejmijju stajalo neprijateljstva mnogih učenjaka njegova vremena koji su mu spremali spletke dok ga nisu smjestili u zatvor više puta, da bi u njemu i umro. Neka je Allah njime zadovoljan.
Da bi se precizno i ispravno pojmio hadis, moraju se poznavati okolnosti u kojima je hadis izrečen kako bi otklonio postojeće nedoumice i riješio probleme dotične situacije. Ovaj je korak neophodan da bi se precizno odredila poruka hadisa i da njegovo tumačenje ne bi bilo izloženo ili prepušteno greškama pretpostavljanja ili došlo pod uticaj vanjskog značenja koje nije stvarna poruka tog hadisa. Svima je poznato da su naši učenjaci u faktore koji olakšavaju i pomažu pravilno razumijevanje Kur’ana ubrojali i poznavanje povoda objave, da nam se ne bi desilo da upadnemo u istu zamku u koju su se uhvatili ekstremne haridžije i drugi koji su ajete objavljene o mnogobošcima primijenjivali na muslimane. Iz toga razloga ih je Ibn ‘Umer smatrao najgorim stvorenjima jer su Allahovu Knjigu iskrivljavali primjenjujući njene ajete na nemjestu. (Vidi šta o ovome kaže Eš-Šatibi u djelu El-Mevafeqat).
Ako je poznavanje povoda objave preduvjet za onoga ko hoće tumačiti Kur’an, onda za poznavanje povoda hadisa postoji još veća potreba i opravdanje. Jer, Kur’an je po svojoj naravi vječan i univerzalan i on se obično ne bavi pojedinostima, problemima i detaljima privremenog karaktera osim da bi iz njih izvukao pouke i generalna načela. Na drugoj strani, Sunnet često elaborira detaljna, pojedinačna i trenutna pitanja, te se u njemu nalazi mnogo više specifičnosti i detalja nego u Kur’anu.
Mora se povući jasna linija između opšteg i specifičnog, privremenog i univerzalnog, načelnog i detaljnog, jer svaki od njih ima svoju svrhu. Istraživanje konteksta, okolnosti i povoda pomažu tačnom i ispravnom razumijevanju kod onog koga Allah uputi.
Vi bolje poznajete svoje ovozemaljske probleme!
Uzmimo za primjer hadis: “Vi bolje poznajete svoje ovozemaljske probleme!“(Sahih Muslim: Kitabu-l-menaqib, hadis br.2363 od Aiše i Enesa) koga neki uzimaju kao podlogu za izbjegavanje šerijatskih propisa u ekonomskoj, političkoj, civilnoj i drugim sferama življenja jer one – kako tvrde – spadaju u domen ovozemaljskih stvari u koje su oni najbolje upućeni, a koje nam je i sam Poslanik, s.a.v.s., prepustio.
Da li se ovo htjelo reći ovim hadisi-šerifom?
Nikako! Između ostalog, Allah je poslanike slao i zato da ljudima ustanove načela pravde i postave mjerila pravičnosti; da odrede osnovna prava i dužnosti na ovome svijetu kako ne bi došlo do konfuzije u kriterijima i kako ne bi svako postupao po svome. Kaže Allah dž.š.: “Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i Terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…“ (El-Hadid, 25)
Otuda u Kur’anu i Sunnetu nalazimo instrukcije za uređenje imovinsko-pravnih i drugih međuljudskih odnosa kao što su kupovina, prodaja, zajedničko poduzetništvo, iznajmljivanje, uzajmljivanje, hipoteka i sl…, i otuda je najduži ajet Božije Knjige posvećen uređenju registracije dugova: “O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše…“ (El-Beqare, 282)
Poslanikovu izreku ‘Vi bolje poznajete dunjalučke stvari’ pojašnjava povod kojim ju je Poslanik izrekao. Bila je riječ o oplođivanju palmi i Poslanik, s.a.v.s., predloži Medinelijama da to ne čine. Bilo je to njegovo lično mišljenje. Poslanik, s.a.v.s., se sam nije bavio zemljoradnjom i odrastao u ‘neplodnoj dolini’. No, ensarije su pomislili da je riječ o objavi i vjerskom propisu pa su odustali od oprašivanja što je imalo loše posljedice po urod. Kada je to vidio, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Samo sam mislio da tako treba pa me ne slijedite u mome mišljenju“, da bi na kraju rekao: “Vi bolje znate svoje ovozemne poslove.“ Eto tako je nastao ovaj hadis, i eto to je povijest ovog hadisa!
Izvor: RAZUMIJEVANJE SUNNETA, metodološke smjernice i pravila
Autor: Jusuf el-Karadavi
Za Akos.ba pripremila: Amina B.
