26. godišnjica od raspuštanja logora Omarska: Zločin se ne smije zaboraviti 

 Logor „Omarska“ je, kao i logori „Keraterm“ i „Trnopolje“, formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje opštine Prijedor.

Mučenja i teških logoraških dana prisjetio se Nijaz Mujkanović, koji je u logor “Omarska” doveden 2. juna 1992. godine, i ostao kao zadnji logoraš do 21. avgusta, kada je prebačen na Manjaču.

„Izdao sam knjigu, ove godine sam imao promociju, ‘Zločin sa predumišljajem’, odnosno 197 dana logora ‘Omarska’ i ‘Manjača’. Knjiga ima četiri poglavlja i sve što sam ja prošao, moja mahala i moji sapatnici iz Kozaruše“, rekao je Mujkanović.

– Sidran: Genocid je bio i sredstvo i cilj –

Na obilježavanju godišnjice raspuštanja logora “Omarska” bio je i bh. književnik Abdulah Sidran, koji je rekao da je došao kao pisac, pjesnik i Bošnjak.

„Ja ne volim kad se nacionalni identitet stavlja na prvo mjesto, ali nas su ubijali zbog toga što sam Bošnjak i musliman, mada mi je klasni identitet uvijek važniji i bliži mi je bilo koji siromah nego neki bogatun. Ovdje sam zbog toga što je Bosna nezamisliva bez Krajine, a pročitao sam na desetine knjiga o logorima u Prijedoru. Želim da razgovaram s ljudima, a zna se da je genocid bio i sredstvo i cilj i po tome je zločin unificiran gdje god su logori postojali i gdje god ga je pravio velikosrpski fašizam“, rekao je Sidran.

Sadik Ahmetović, poslanik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, rekao je da je osjećaj svaki put isti kada dođe u “Omarsku” i da duboko razumije bol ljudi koji su prošli kroz prijedorske logore.

„Ljudi koji su više mjeseci proveli u rukama dželata, koji su ih mučili. Taj je doživljaj puno teži od nas koji smo preživjeli Srebrenicu. Procesuiranje ratnih zločina nije dovoljno, obzirom na srazmjer ratnih zločina“, rekao je Ahmetović i dodao da preduslov za suživot u BiH mora biti pravda.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banjaluka, naglasio je da su organizatori današnjeg skupa Udruženje logoraša „Prijedor 92“ i Udruženje logoraša „Kozarac“ pod pokroviteljstvom Regionalnog saveza logoraša.

„Kroz ovaj logor je, prema našim saznanjima, prošlo od 5.000 do 6.000 ljudi, život je izgubilo oko 700 logoraša, a do sada je procesuirano devet pripadnika Vojske Republike Srpske i policije, a zločini koji su se ovdje desili su stavljeni na teret i tadašnjem vojnom vrhu Republike Srpske. Za devet osuđenih kazna je 122 godine, a istrage nisu završene, jer se trebaju procesuirati i nalogodavci zločina“, rekao je Duratović.

– Postavljena instalacija “Mjesto zločina” –

Anita Zečić, mlada umjetnica rodom iz Prijedora koja studira u Beču, povodom obilježavanja godišnjice zatvaranja “Omarske” postavila je instalaciju „Mjesto zločina“.

“Prikupila sam 5. 000 čahura, koliko je otprilike prošlo ljudi kroz logor. Postavili smo sve unutar Bijele kuće, po geografskoj karti Prijedora, gdje se nalazi Tomašica i gdje smo ispod čahura postavili zastavu sa ljiljanima, a i kuća je obilježena trakom ‘mjesto zločina'”, objasnila je Zečić.

U logoru „Omarska“, formiranom na mjestu nekadašnjeg rudnika, od maja do augusta 1992. godine bilo zatočeno oko 6.000 Prijedorčanina nesprske nacionalnosti (Bošnjaka i Hrvata), dok ih je oko 700 ubijeno. U logoru je boravilo i 37 žena, a njih pet nije preživjelo torturu. U logoru je bilo i 28 maloljetnika.

Civili su mučeni, silovani i ubijani, a pored rudnika su se nalazile dvije kuće, crvena i bijela, u kojima su logoraši zlostavljani. Dio logoraša je ubijen na Korićanskim stijenama i na Hrastovoj glavici, dok je desetine njih podleglo od zadobijenih rana tokom mučenja.

Početkom augusta 1992. godine američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliami i Ian Williams su otkrili prijedorske logore, te su mnogi logoraši zahvaljujući tom otkriću uspjeli živi napustiti ove logore.

Akos.ba