Biografija prve dama Turske Emine Erdogan
Emine Erdoğan rođena je 21. februara 1955. u Siirtu, a odrastala je u Istanbulu. Žena turskog premijera Recep Tayyip Erdogana, sa kojim je u braku već 36 godina, arapskog je porijekla, najmlađe dijete i jedina djevojčica od petero djece. Pohađala je Mithat Paşa Akşam umjetničku školu, ali je dobrovoljno napušta prije mature. Kao petnaestogodišnjakinja dobija naredbu od starijeg brata Huseina da nikako ne napušta kuću, jer to ne priliči djevojkama njene dobi. Emina to teško podnosi, plakala je danima i pomišljala i na samoubistvo. Ipak, majka joj dopušta da se strogo ne drži te zabrane, pa Emina doživljava i prekretnicu u svom životu upoznavši spisateljicu Şule Yüksel Şenler. Ona mladoj i ambicioznoj djevojci daje novu snaga i motivaciju kao revolucionarka po pitanju uloge žene muslimanke u Turskoj i svijetu, ali i kao osnivač “Idealističke ženske udruge” čiji je aktivan član, uz majčino dopuštenje, bila i Emina. Djelujući aktivno u udruženju upoznaje i svog budućeg muža. Njihovo upoznavanje bilo je spontano i neobično. Emina je usnila čovjeka za koga će se udati u bijelom odijelu i ispričala je to Şule istu večer kad je upoznala Recepa. Nedugo potom on počinje nositi bijela odijela. Priču o tome kako je upoznao svoju suprugu Emine Erdogan, premijer počinje: “Dok sam držao govor na jednom partijskom sastanku, 1977. godine, pažnju mi je privukla gđica Emine koja je sjedila u prvom redu i slušala me. Poslije smo razgovarali i nedugo nakon toga išli smo je zaprositi. Po meni, ljubav je nestajanje osobe u onoj koju voli”.
Za Recep Tayyip-a se udaje 4. jula 1978. Uslijedio je nakon toga nimalo lahak put njenog muža za dolazak na vlast popraćen njenom istinskom podrškom. Na svom putu do uspjeha bio je i na poziciji gradonačelnika Istanbula, ali ubrzo potom biva osuđen za poticanje vjerske mržnje i provodi 4 mjeseca u zatvoru. Ipak, vraća se još jači na političko tlo osnivajući 2001. stranku AKP kojom odnosi pobjede. Narod prepoznaje njegovu viziju i ostvarenje iste. Naslijedivši, kao premijer, državu u recesiji, uvodi reforme, privredno unaprijeđuje zemlju, vraća dugove, izbjegava udar svjetske ekonomske krize. Godine prolaze, a njegova vizija dobiva nove obrise. Planira novi, grandiozni Istanbul s najvećim aerodromom na svijetu, a potajno se nada i Olimpijskim igrama u Turskoj. Sve to vrijeme Emina ga prati u stopu. Tamo gdje on zakazuje, baveći se esencijalnim pitanjima, ona nadomiješta svojim aktivizmom. Slijede priznanja, od kojih je možda i najznačajnije dodijeljeno 16. februara 2011. u Briselu od Cras Montana Foruma “Prix de la Fondation”. Njeno zalaganje za pravdu, doprinos činjenju dobročinstva, suzbijanju gladi, siromaštva, etničkog i vjerskog fanatizma ne jenjava. Ona je prva koja dolazi na mjesto događaja u slučaju prirodnih katastrofa procjenjujući štetu, nalazeći načina da se iste reduciraju i saniraju. U ovom duhu protiče njen prvi obilazak Bangladeša, Pakistana, Iraka, Darfura i Bosne i Hercegovine.
Emina ističe da je borba za slobodu, mir i prava imperativ. Bilo kakva diskriminacija mora biti sasječena u korijenu. Prvu damu mnogi vide kao najzaslužniju osobu za uspjeh svoga muža. Emina je majka četvero djece Ahmeta Buraka, Necmettina Bilala, Sümeyye i Esre. Književnicu Aylu Ozcan fascinirala je u toj mjeri da je odlučila objaviti i knjigu o njoj. Emina oštro osuđuje slučajeve nasilja i krvoprolića u Somaliji, Palestini, Siriji i mnogim drugim mjestima gdje muslimani bivaju ugnjetavani, potlačeni i ubijani. Ističe da je Turska zemlja koja je srdačno i majčinski prihvatila izbjeglice iz Sirije. Iskorištava svoj utjecaj na poziciji prve dame da ukaže na pasivnost drugih zemalja po pitanju dešavanja u Siriji. Smatra da je neprihvatljivo da se na globalna pitanja gleda isključivo kroz ekonomski interes, političku dominaciju i vojnu strategiju.
Ova ambiciozna, strastvena i odlučna žena često privlači pažnju javnosti, jer nosi hidžab, što je neuobičajeno za supruge političara u savremenoj Turskoj. Njene modne kombinacije odišu elegancijom i ljepotom i gotovo nikad ne prolaze neprimjećene. 2013. slavi muževu ponovnu pobjedu na izborima. Emina ne kaska za muževim uspjesima, a to znači samo jedno – vrijeme je da se njen glas i djelo čuju još i dalje.
divithana.com
