Ljubav prema Ehli-bejtu između pomanjkanja i pretjerivanja

Od dolaska islama na ove prostore među Bošnjacima živi ljubav i poštovanje prema Poslanikovoj, s.a.v.s., časnoj porodici Ehli-bejtu. Zidovi mnogih bosanskih džamija su ukrašeni levhama na kojima su ispisana imena H. Alije, Hasana i Husejna. Brojne pobožne pjesme, naročito stihovi sufijskih šejhova, prožete su ljubavlju i hvalom časnog Ehli-bejta. Fatima, Zehra, Hasan, Husejn i Alija su česta imena među Bošnjacima. Bosanski mevludi pored stihova o Poslaniku, s.a.v.s., sadrže i stihove o H. Fatimi koji mnoge slušaoce ostavljaju uplakanih očiju. Međutim, Bošnjaci nikada nisu pretjerivali u toj ljubavi i poštovanju pripisujući Ehli-bejtu ono što im ne pripada i što se suprostavlja islamskom učenja. Posljednih godina Bošnjaci su se našli na udaru mnogih učenja i pravaca koji se žele nametnuti i potisnuti stoljetnu tradiciju razumijevanja i prakticiranja islama zasnovanu na učenju Ehli-sunneta vel-džema’ata. Jedno od tih učenja jeste i šitsko učenje koje u sebi sadrži pretjerivanje i zastranjivanje u pogledu Ehli-bejta. S druge strane, nekada se isticanje vrijednosti Ehli-bejta i spominjanje predaja koje govore o njima smatra prihvatanjem šiizma. I takav pristup je potpuno pogrešan. Ovom prilikom želimo ukazati na nekoliko važnih stvari u vezi s Ehli-bejtom.

Ljubav prema Ehli-bejtu je dio imana

Ljubav prema Poslanikovoj, s.a.v.s., časnoj porodici Ehli-bejtu je dio naše vjere. Ona je plod ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s., znak potpunosti i iskrenosti imana i čestitosti i bogobojaznosti srca.

Uzvišeni kaže:“ Reci: “Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske“. (EŠ-Šura, 23) U komentarima Kur’ana možemo naći mišljenja da se ovaj ajet odnosi na ljubav i pažnju prema Poslanikovoj, s.a.v.s., porodici i potomstvu i taj stav se veže za neke od tabi’ina kao što su Se’id bin Džubejr i Imam Zejnul-abidin, Allah im se smilovao.

Brojni su hadisi koji ukazuju na vrijednost Ehli-bejta i podstiču na ljubav prema njima, a zabranjuju mržnju i neprijateljstvo. Ovdje ćemo spomenuti samo nekoliko hadisa:

Od Zejd bin Erkama, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Ostavljam vam dvije veličanstvene stvari. Prva od njih je Allahova knjiga. U njoj je sva uputa i svo svjetlo pa dobro prihvatite Allahovu knjigu i čvrsto se nje držite! – pa je nastavio podsticati na Allahovu knjigu i razvijati želju za njom. Zatim je rekao:“ I moja porodica! Podsjećam vas na Allaha u pogledu moje porodice! Podsjećam vas na Allaha u pogledu moje porodice“ Tri puta je to ponovio. (Muslim)

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Volite Allaha zbog blagodati koje vam pruža, volite mene iz ljubavi prema Allahu i volite moju porodicu iz ljubavi prema meni“. (Tirmizi, Hakim)

Od Abbasa, r.a., se prenosi da se požalio Allahovom poslaniku, s.a.v.s., na odnos nekih Kurejšija prema njemu pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, neće ući iman u srce nekog čovjeka sve dok vas ne bude volio radi Allaha i Njegovog poslanika“. Zatim je dodao:“ O ljudi, ko uznemiri mog amidžu kao da je i mene uznemirio jer je amidža čovjeku poput oca“. (Tirmizi)

Pored ovih hadisa koji govore općenito o vrijednosti Poslanikove, s.a.v.s., porodice, u hadiskim zbirkama se nalazi veliki broj hadisa koji ističu vrijednosti pojedinih članove ove časne porodice koje sada nismo u prilici spomenuti. Ono što je bitno jeste da ovi hadisi ne ostavljaju nimalo sumnje u vrijednost Poslanikove, s.a.v.s., časne porodice, nužnost ljubavi i poštovanja prema njima te zabranu bilo kakvog vrijeđanja ili uznemiravanja.

I Poslanikove, s.a.v.s., supruge su Ehli-Bejt

Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, Poslanikove, s.a.v.s., supruge zajedno sa njegovom kćerkom Fatimom, zetom Alijom i unucima Hasanom i Husejnom, neka je Allah zadovoljan njima, sačinjavaju Ehli-bejt. Do takvog zaključka su došli na osnovu kur’anskih ajeta u kojima se spominje riječ „ehl“ (أهل ) u značenju porodice. Naime, kada se pogledaju ovi ajeti može se vidjeti da riječ „ehl“ podrazumijeva i supruge. Jedan od tih ajeta nalazi se u kazivanju o Ibrahimu, a.s., u kojem se spominje dijalog između meleka i supruge Ibrahima, a.s. Uzvišeni kaže:“Jadna ja!“ – reče – „zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!“ „Zar se čudiš Allahovoj moći?“ – rekoše oni – „Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj (ehlel-bejt). On je dostojan hvale i On je plemenit!“ (Hud, 73-74) Komentarišući ovaj ajet Imam Kurtubi kaže:“ Ovaj ajet ukazuje da se riječi ehlul-bejt (أهل البيت ) odnose i na suprugu što znači da su i supruge vjerovjesnika njihov ehli-bejt. Prema tome, Aiša, r.a., i druge supruge Poslanika, s.a.v.s., pripadaju Ehli-bejtu, na koji se odnosi ajet „i da vas potpuno očisti.“ (Kurtubi, 2006:11/170) Ovaj stav potvrđuje i kur’anski ajet o Ehli-bejtu Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže:“ Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.“ (El-Ahzab, 33) Ako pogledamo kontekst u kojem se nalazi ovaj ajet, vidjet ćemo da se u ajetima prije ovoga govori o suprugama Poslanika, s.a.v.s., i da se Uzvišeni u dva prethodna ajeta upravo njima obraća riječima: „O žene Vjerovjesnikove.“

„O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – daćemo nagradu dvostruku i pripremićemo joj opskrbu plemenitu.

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.“ (El-Ahzab, 30-33)

Imam Ibn Kesir ovaj ajet navodi kao dokaz da supruge Poslanika, s.a.v.s., pripadaju Ehli-bejtu i bilježi predaju od Ibn Abbasa, r.a., da je ovaj ajet objavljen isključivo u pogledu supruga Poslanika, s.a.v.s. Ukoliko se pod ovim riječima Ibn Abbasa, r.a., misli da su Poslanikove, s.a.v.s., supruge povod objave ajeta, smatra Ibn Kesir, onda je to tačno, a ukoliko se pod tim misli da su samo one Ehli-bejt, onda se tome suprostavljaju brojne predaje od Poslanika, s.a.v.s., u kojima spominje Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, neka je Allah zadovoljan njima, kao svoj Ehli-Bejt. (Ibn Kesir, 2000:11/152-153) Predaje o kojima govori Imam Ibn Kesir su različite verzije vjerodostojnog hadisa poznatog kao „hadis o ogrtaču“ (الكساء ili العباء). U njemu se spominje da je Poslanik, s.a.v.s., zaogrnuo Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, neka je Allah zadovoljan njima, i rekao:“ Allahu moj, ovo je moja porodica. Otkloni od njih grijeh i potpuno ih očisti.“ Ovaj hadis je jedan od glavnih argumenata onih koji smatraju da su samo Alija, Fatima, Hasan i Husejn, neka je Allah zadovoljan njima, članovi Ehli-Bejta i da se samo na njih odnosi ajet iz sure El-Ahzab. Međutim, ovaj hadis, odnosno postupak Poslanika, s.a.v.s., nema značenje ograničavanja Ehli-bejta na ove osobe, jer u jednoj od predaja ovog hadisa koju bilježi imam Ahmed stoji da je kasnije Ummu Selema, r.a., upitala: Zar i ja nisam od tvoje porodice? A Poslanik, s.a.v.s., je rekao:“Naravno. Uđi pod ogrtač.“ Takođe, stoji u predaji koju bilježi Taberani s dobrim senedom da je Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom prekrio Abbasa, r.a., i njegove sinove svojim ogrtačem i rekao:“Gospodaru, ovo je moj amidža i brat moga oca, i ovo su članovi moje porodice (ehlu-bejti). Zaštiti ih od vatre kao što sam ih ja zaštitio ovim svojim ogrtačem.“

Imam Maturidi, takođe, smatra da ovaj ajet ukazuje na to da su supruge Poslanika, s.a.v.s., njegov Ehli-bejt i u komentaru ajeta iz sure El-Ahzab kaže:“ Neki smatraju da ne postoji veza između ovog ajeta i prethodnog, jer se prethodni odnosi na supruge Allahovog poslanika, s.a.v.s., a ovaj na njegov Ehli-bejt. Ovo je stav rafidija (šija).“ Zatim kaže:„Naš stav jeste da je ovaj ajet vezan za prethodni. Može se odnositi i na supruge i njegovu djecu koja su spomenuta, jer se pojam ehlul-bejt upotrebljava za sve njih zajedno, ili se može odnositi isključivo na supruge. Ni u kom slučaju se ne može zaključiti da ovaj ajet isključuje supruge iz Ehli-bejta.“ ( Maturidi, 2005:8/382-383)

Imam ER-Razi smatra da je najispravniji stav da Ehli-bejtu pripadaju supruge Poslanika, s.a.v.s., njegova djeca, Alija, Hasan i Husejn, neka je Allah zadovoljan njima. On smatra da je u ovom dijelu ajeta upotrijebljena spojena lična zamjenica za muški rod (عنكم) nakon što se prethodno koristi sufiks za množinu ženskog roda ( أقمن – اتين ) kako bi se ajet odnosio i na muškarce i na žene iz njegovog Ehli-Bejta. (ER-Razi, 1981: 25/210)

Prema tome, iskrena ljubav prema Ehli-bejtu podrazumijeva ljubav prema svim njegovim članovima. Odnosno, kako je to rekao naš uvaženi akademik Karić: Mošus hazreti Fatime, ali i mošus hazreti Aiše.

Samo su vjerovjesnici bezgriješni

Ibn Ebi ‘Asim u ES-Sunnetu bilježi dobrim senedom da je Alija, r.a., rekao:“ Zbog mene će stradati dvije grupe ljudi: jedni zbog pretjerane ljubavi, a drugi zbog mržnje.“ Ove riječi H.Alije, r.a., obistinile su se još za njegovog života. S jedne strane, među njegovim pristalicama je bilo onih koji su ga uzdizali iznad ostalih ashaba, pa čak i vjerovjesnika, a bilo je i fanatika koji su mu pripisali božanska svojstva. Slično su postupili i s drugim članovima časnog Ehli-bejta. S druge strane, među njegovim protivnicima je bilo onih koji su ga vrijeđali i proklinjali, a haridžije su ga proglasile odmetnikom od vjere i na kraju ubile. Slična sudbina je zadesila i druge pripadnike Ehli-bejta. Pripadnici Ehlis-sunneta vel-džema’ata, kao i sami članovi Ehli-bejta, su najoštrije osuđivali ove dvije krajnosti.

Ukoliko se upustimo u izučavanje šitskog učenja, vidjet ćemo da se pripadnicima Ehli-bejta ( među koje ne ubrajaju supruge Poslanika, s.a.v.s. i „majke vjernika“) pripisuju neka svojstva koja ne posjeduju čak ni poslanici niti meleki, odnosno postoji vjerovanje da imami Ehli-bejta mogu dostići stepen koji ne može dosegnuti vjerovjesnik niti melek. Između ostalog, pripisuje im se i bezgriješnost. Jedan od dokaza na koji se najčešće pozivaju u dokazivanju svog stava jeste upravo ranije spomenuti ajet iz sure El-Ahzab u kojem Uzvišeni kaže:“ Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.“

Prema učenju Ehlis-sunneta vel-džema’ata, bezgriješnost (عصمة) je svojstvo koje pripada isključivo vjerovjesnicima. Ovo svojstvo se odnosi na male i velike grijehe, ali su moguće greške (زلات) i omaške (تخطيئا), kao što to kaže Imami-e’azam Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, u svom djelu „Fikhul-ekber“. Nakon što je poslanstvo okončano Muhammedom, s.a.v.s., ne postoje bezgriješni ljudi. Velika je zabluda i opasnost pripisivati bezgriješnost bilo kome od ljudi poslije Poslanika, s.a.v.s.

Što se tiče ajeta iz sure El-Ahzab, učenjaci Ehlis-sunneta vel-džema’ata smatraju da on pojašnjava smisao ranije spomenutih naredbi i zabrana, odnosno da se njima želi sačuvati čast i dostojanstvo Ehli-bejta. (Ebus-Su’ud, 1971:4/417)

Imam Alusi u svom osvrtu na šitsko tumačenje ovog ajeta kaže da ovaj ajet upravo dokazuje suprotno. Jer, ako je neko sam po sebi čist od grijeha, kakva je korist od njegovog čišćenja? Od čega će biti očišćen? Zatim, ako se uzme da ovaj ajet podrazumijeva bezgriješnost Ehli-bejta, onda su i svi ashabi bezgriješni jer je za njih rečeno:“ već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.“ (El-Maide, 6) (Alusi, 1985: 22/18)

Dakle, kada su u pitanju ljubav i poštovanje prema Ehli-bejtu, naš stav je jednak onome koji zauzimamo prema ashabima Poslanika, s.a.v.s. O tome je Imam Tahavi, prenoseći stavove naših dobrih prethodnika, Imami-ea’zama Ebu Hanife i njegovih učenika, rekao: „Mi volimo ashabe Vjerovjesnika, s.a.v.s., ne pretjerujemo u ljubavi ni prema jednom od njih, ne odričemo se ni jednog od njih, ne volimo onoga ko ih mrzi, i samo ih po dobru spominjemo. Smatramo da je ljubav prema njima vjera, vjerovanje i dobročinstvo, a mržnja prema njima je nevjerstvo, licemjerstvo i nepravda.“

Piše: Hfz. Edin Dedić

Akos.bA

Literatura
1. Alusi (1985), Ruhul-Meani, Bejrut: Dar Ihjaut-turasil-arebijj
2. Ebus-su’ud (1971), Tefsiru Ebis-su’ud, Rijad, Mektebetur-rijadil-hadise
3. ER-Razi (1981), Mefatihul-gajb, Bejrut, Darul-Fikr
4. Ibn Kesir (2000), Tefsirul-kur’anil-azim, Džize: Muessesetu Kurtube
5. Kurtubi (2006), El-Džami’u li ahkamil-Kur’an, Bejrut: Muessesetur-risale
6. Maturidi (2005), Te’vilatu ehlis-sunne, Bejrut:Darul-kutubil-ilmijje