Obamina administracija mora ispuniti obećanje i pustiti Jemence iz Guantanama kojima je oslobađanje ranije odobreno.
 

Piše: Andy Worthington

Šta je potrebno za izlazak iz Guantanama? Gotov polovina preostalih zatvorenika – 75 od preostalih 154 muškarca – navedena je da povjeruje da će uskoro ići kući kada im je u januaru 2010. visokoprofilirana unutrašnja agencija Odbor za reviziju Guantanama, koju je imenovao predsjednik Barack Obama nedugo nakon što je godinu ranije postao predsjednik, odobrila oslobađanje.

Međutim, oni su i dalje u pritvoru – jednim dijelom zato što je, donedavno, Kongres postavljao prepreke njihovom oslobađanju koje predsjednik Obama nije želio prevazići, iako je imao ovlasti učiniti to, a dijelom i zato što je većina njih (ukupno 55 muškaraca) Jemenci, a Obamina administracija je zabrinuta zbog sigurnosne situacije u Jemenu.

Nakon što se u Jemenu izrodio plan koji je uključivao bombu skrivenu u donjem rublju, a koja nije eksplodirala u avionu za SAD na Božić 2009. godine, predsjednik Obama je uveo zabranu oslobađanja Jemenaca, iako to predstavlja politiku okrivljavanja na osnovu istog porijekla, a ne na osnovu dokaza.

U maju 2013, u važnom obraćanju povodom pitanja nacionalne sigurnosti, predsjednik Obama je konačno ukinuo zabranu i obećao da će nastaviti sa oslobađanjem zatvorenika iz Guantanama. Na to su ga potaknule domaće i međunarodne kritike, a nakon štrajka glađu u zatvoru koji su pokrenuli zatvorenici da bi podigli svijest o svom problemu.

U periodu od dvije godine i osam mjeseci prije tog predsjednikovog obećanja samo je pet muškaraca oslobođeno iz Guantanama. Nakon obraćanja, oslobođeno je dvanaest muškaraca, što jeste napredak, ali među njima nema Jemenaca.

Jemenska ‘prijetnja’

Kao i 55 Jemenaca koji su još u pritvoru, iako im je radna grupa za reviziju odobrila puštanje na slobodu, još jedan Jemenac je oslobođen krivice u januaru, što je bio rezultat vijećanja Odbora za periodičnu reviziju (PBR). Ovi odbori su trebali biti uspostavljeni nakon što je predsjednik Obama izdao izvršnu naredbu u martu 2011, odobrivši pritvor bez optužbi ili suđenja za 48 zatvorenika koje je radna grupa za reviziju ocijenila isuviše opasnim da bi ih se pustilo na slobodu, ali kojima nije moglo biti suđeno jer nije bilo dovoljno dokaza protiv njih.

To je bio problematičan zaključak, jer dokazi koji se ne mogu koristiti na sudu ne zaslužuju da budu posmatrani kao dokazi. Međutim, predsjednik Obama je, obećavši periodične revizije slučajeva ovih muškaraca da bi se odredilo trebaju li se oni i dalje posmatrati kao prijetnja, samo tražio načine da umiri protivnike pritvora neodređenog trajanja bez optužbi ili suđenja.

Do vremena kada je proces periodične revizije konačno uspostavljen 2013, proširen je da uključi 25 od 36 muškaraca koje je radna grupa za reviziju preporučila za tužbu. Oni čije slučajeve razmatraju odbori za periodičnu reviziju mogu, u dužem obraćanju putem videolinka, iznijeti svoj slučaj članovima Odbora, koji se sastaju u jednoj prostoriji u Virginiji i koje čine predstavnici državnih ministarstava, Ministarstva odbrane, pravde i domovinske sigurnosti, kao i Ureda direktora obavještajne nacionalne službe i Ureda združenog štaba američkih oružanih snaga.

Jemenac kojeg je prvi Odbor za periodičnu reviziju oslobodio optužbi je Mahmoud al-Mujahid, koji je svjedočio putem videolinka u šestosatnoj sesiji. Međutim, nema mnogo razloga za slavlje, jer sve što se dogodilo je da se pridružio listi od 75 drugih muškaraca kojima je odobreno puštanje na slobodu, ali još su u pritvoru.

Navodi protiv Al-Rahabija zasnovani su na svjedočenjima muškaraca koji su mučeni; bilo je najmanje šest pojedinaca, uključujući i Mouhammeda al-Qahtanija, za kojeg je pokrenut poseban program mučenja u Guantanamu 2002. godine, i veći broj drugih muškaraca koje CIA drži na nepoznatim lokacijama. 

U teoriji je on, međutim, korak bliže oslobađanju, za razliku od drugog muškarca, Abdul-Malika al-Rahabija, koji je izlagao svoj slučaj pred Odborom za reviziju 28. januara. Al-Rahabi je iznio dobre razloge za svoje oslobađanje. Opisao je koliko mu je važna njegova 13-godišnja kćerka Ayesha, te da se nada da će raditi i ponovo izgraditi život nakon oslobađanja, ali 5. marta odbor za reviziju je odlučio da, tokom 12 godina koliko je prošlo otkako je stigao u Guantanamo, njegov pritvor bez optužbe ili suđenja “ostaje neophodan da bi se zaštitili od kontinuirane značajne prijetnje po sigurnost Sjedinjenih Američkih Država”.

Dokazi o mučenju

Razlozi koji su dati uključivali su i centralnu tvrdnju da je Al-Rahabi, kojeg su američke vlasti uhapsile kada je iz Afganistana ulazio u Pakistan u decembru 2001, bio tjelohranitelj Osame bin Ladena, dio grupe poznate kao “Prljavih 30” zbog njihove navodne uloge tjelohranitelja vođe Al-Kaide.

Opširnije na portalu AJB:

Guantanamo zauvijek

Biografija autora

Andy Worthington

Andy Worthington je slobodni istraživački novinar. Istražuje i piše o Guantanamu od 2006. godine, a sarađivao je sa Ujedinjenim narodima, WikiLeaksom, organizacijama Reprieve i Cageprisoners. Suosnivač je kampanje “Zatvorite Guantanamo” i autor knjige “The Guantanamo Files”.