Kako izgleda život u “najsretnijoj” zemlji na svijetu
Danas je slika ovog jedinstvenog kraljevstva u podnožju Himalaja malo drugačija – glavni grad Timpu prepun je kafića, dok sve više mladih slobodno vrijeme provodi u internet kafeima igrajući nasilne video igrice.
Iako još uvijek nema saobraćajnog svjetla, budući da su stanovnici glasno protestvovali kada su vlasti namjeravale da stave jedan semafor, činjenica je da se ova izolovana zemlja sve više mijenja, a uz promjene dolaze i svi problemi savremenog svijeta.
Na gradskim ulicama, pa čak i na selu, farmerke su postale podjednako nošen odijevni predmet kao i tradicionalne butanske haljine.
Ekonomija Butana, vrijedna 2,2 milijarde dolara, nastavlja da se zasniva na poljoprivredi, ali mobilni telefoni i televizori su prisutni svuda, čak i u dolini Phobjikha, turističkom odredištu koji je udaljen sedam sati od glavnog grada.
“Djeca provode više vremena na svojim mobilnim telefonima umjesto da uče”, kaže Ap Dov (43), poljoprivrednik koji se požalio i na rastuće nasipe smeća pored puta.
Ipak, specifičnost Butana je to što je i dalje relativno nedostupan za turiste, ali ne zbog udaljenosti, već zato što je ekološki svjesna vlada Butana odlučila da ograniči turističke aktivnosti.
Naime, za razliku od Tajlanda ili neke druge zemlje Južne Azije, Butan je u potpunosti okrenut visokokvalitetnom (čitajte: prilično skupom) turizmu i ekoturizmu.
