Hutba: Naš spas je u našim džematima i našim saffovima

Naš spas je u našim džematima i našim saffovima, a ne negdje drugo. Važno je da imamo prijatelje i na istoku i zapadu, međutim mi smo jedni drugima najpotrebniji i najpreći prijatelji. Značila nam je podrška i pomoć prijatelja izvana, međutim sve najteže i najvažnije bitke morali smo mi na svojim leđima nositi. Nerijetko smo u presudnim periodima bili sami, ali smo uz Allahovu pomoć i čuda činili. Sami smo sebi bili Zulkarnejn.
Između brojnih kur’anskih kazivanja smješteno je i kazivanje o Zulkarnejnu. Ovo kur’ansko kazivanje nalazi se u suri Kehf – Pećina, te je kao i ova sura tajnovito, zanimljivo i privlačno. I druga kazivanja u ovoj suri su tajnovita, poput kazivanja o stanovnicima pećine (Ashabu-l-Kehf) ili kazivanje o Musa a.s. i Hidru, koje je takodjer u ovoj suri.

U Kur’anu se ne kaže jasno da je Zulkarnejn bio Allahov poslanik, međutim određeno nadahnuće i komunikaciju s Uzvišenim Allahom je imao. U Kur’anu a.š. se kaže: I rekosmo, o Zulkarnejne.. Kao vojskovodja osvajao je velike teritorije, prema nekim predajama kontrolisao je područje od Tihog do Atlanskog okeana. Upravi zog držanja ta dva krajnja pola, po nekima, dobio je naziv Dvorogi – Zulkarnejn. Pravedno postupanja sa ljudima, zaštita prava malih naroda, obezbjeđenje sigurnosti svima, omogućilo je od Uzvišenog Allaha spuštanje Izzeta – stvarnog autoriteta, kojeg su ljudi vidjeli kod Zulkarnejna i koje su duboko poštivali.

Časni Kur’an nas obavještava da je jedan mali narod, koji je bio na udaru zuluma dva susjedna naroda Je’džudža i Me’džudža, tražio zaštitu i pomoć Zulkarnejna. Iako je teško razumio govor tih ljudi, Zulkarnejn im pomaže te podiže zid od gvožđa i mjeda, zazidavši Jedžudž Medžudž, koji će tako ostati do pred Sudnji dana, kada će ponovo izaći i nered činiti.

Kazivanje o Zulkarnejnu izuzetak je iz brojnih drugih kur’anskih kazivanja. Spas i izlaz za narod i zajednicu dolazi iznutra a ne iz vana. Tako nas Kur’an a.š. obavještava da je svakom narodu slat vjerovjesnik iznutra, koji je bio jedan od njih i koji je govorio njihovim jezikom. Slijeđenje vjerovjesnika bio je put opstanka i uspjeha na oba svijeta. Nakon Muhammeda s.a.v.s. nema više vjerovjesnika, međutim Uzvišeni Allah u svaki narod, u svaku zajednicu, spušta Izzet – autoritet, oko kojeg se vjernici okupljaju i mobiliziraju. Iz brojnih hadisa možemo vidjeti da su svi sljedbenici Muhammeda s.a.v.s. na koje se spušta Izzet na nivou predhodnih vjerovjesnika. Stoga nas brojni kur’anski ajeti i hadisi pozivaju na džemat, na čvrste i budne safove, kako bi zaslužili spuštanje Izzeta.

Draga braćo, naša je obaveza da budemo u džematu i dio džemata. Spasa tražimo u našim džematima i našim saffovima, a ne negdje drugo. Važno je da imamo prijatelje i na istoku i zapadu, međutim mi smo jedni drugima najpotrebniji i najpreći prijatelji. Značila nam je podrška i pomoć prijatelja izvana, međutim sve najteže i najvažnije bitke morali smo mi na svojim leđima nosili. Nerijetko smo u presudnim periodima bili sami, ali smo uz Allahovu pomoć i čuda činili. Sami smo sebi bili Zulkarnejn.

Draga braćo, ne postoji druga kapija od ove naše džematske. Pred čijim vratima drugo da stojimo, ako ne pred našim džematskim? Gdje treba da se okrećemo, s kim da stojimo u saffu, ako ne s našim najbližim prijateljima, rođacima, komšijama, poznanicima, džematlijama, sunarodnjacima? Jesmo li naučili lekciju iz kazivanja o Junusu a.s. da se od svog naroda ne smije bježati, niti udaljavati?

Stoga zapamtimo, naša snaga je u nama. Ne može nam niko pomoći ako bježimo od sebe, svoje rodbine, prijatelja, svog naroda. Naš čovjek je dobar, kako kaže naš Nedžad Ibrišimović, zna on tebe na leđima donijeti na vrh planine ali te isto tako sa nje može baciti ako se osiliš i uzmeš fursata.

Znajmo i ovo, kada je veliki Talut poveo malobrojnu vojsku protiv Džaluta, znao je da on i njegovi vojnici moraju sami iznijeti borbu. Allahovim emerom u njegovoj redovima pojavljuje se Davud, neopisivi borac, koji ubija Džaluta, i kojem dragi Allah daje poslanstvo i vlast.

I u našim džamijskim mektebima sjede naši novi Davudi, intiligentna djeca, sutra akoBogda neopisivo hrabri i iskreni ljudi, budući lideri i vizionari.

Budimo dio naših džematskih procesa i preporoda. Pomozimo sve džematske projekte i akcije.

Molim Uzvišenog Allaha da našim mrtvima podari milosti a živima pravog puta.

Abdulgafar Velić

Hutba Istiqlal džamije u Sarajevu (4. džumade-l-uhra 1435. godine po hidžri – 4. april 2014. gregorijanske godine) 

Akos.bA