Razlozi zašto bi djeca trebala čitati knjige: Najlakše se uči kroz čitanje
Očigledna je činjenica da djeca i mladi danas sve manje čitaju. Čitanje iz zadovoljstva smatraju istinitim kao i postojanje Zubić Vile. Zašto je tako u ovome je trenutku manje bitno, važno je da nesklonost spram čitanja ne proizlazi iz prirode suvremene djece tehnološko-digitalne ere (čime se tumače njihove nesimpatije prema knjizi), već iz naučenosti da je čitanje dosadno, nezanimljivo, naporno i nekorisno. Isto kao što su naučili ne voljeti čitanje, mogu ga naučiti voljeti, stoga je korisno osvijestiti i artikulirati što je to privlačno u čitanju i zašto je ono korisno za um i duh, piše portal Klokanica.
Od nepopularnosti čitanja gora je samo pozerska popularnost. ”Čitanje je in” ili trend poziranja s knjigom i šupljeg gutanja stranica samo radi uklapanja u koncept intelektualnosti, jalovo je gubljenje vremena jer je takvo čitanje površno i ne može potaknuti promjenu u znanjima, napretku sposobnosti, niti djelovati na širenje horizonata. Stoga je usađivanje istinske ljubavi prema čitanju preduvjet toga da djeca uranjaju u knjige kao u druge dimenzije, da se užive u fiktivne svjetove, da uživaju u virtuoznosti jezične arhitekture i da iz svega toga uistinu crpe hranu za jačanje svog mozga i prikupljaju materijal za izgradnju svoje osobnosti.
1. Zato što je pristojnije reći korpulentan nego debeo (RJEČNIK I IZRAŽAVANJE)
Čitajući se prirodno i spontano (kakav razvoj jezika i treba biti) usvajaju različiti izrazi, širi se fond riječi i povećava sposobnost usmenog i pismenog izricanja vlastitih misli. Među djecom i mladima može se primjetiti naveliko upotrebljavanje jedne riječ pri opisivanju događaja, raspoloženja, uvjerenja i svijeta općenito, radi se o riječi ono: “Bili smo na igralištu i onda ono”, “A osjećam se ono”,”Nije mi to baš nešto jer ono’. Famozno ono postalo je univerzalni nadomjestak za prepričavanje zbivanja, ocrtavanje svog unutrašnjeg stanja i argumentiranje svog mišljenja. Čitanje je jedno od sredstava za pomicanje s mrtve jezične tačke figurativno utjelovljene u neodređenoj riječi ono prema fleksibilnom jezičnom izražavanju i određenim sadržajima.
2. Zato što ništa ne postoji dok to ne zamislimo (MIŠLJENJE – ZAMIŠLJANJE – MAŠTANJE)
Knjiga je medij koji nam ne servira gotovu sliku, za razliku od televizije koja nam pruža kompletan vizualni doživljaj, pri čemu mašti ne ostaje puno praznog prostora za popunjavanje i zamišljanje. Za vrijeme čitanja mozak nužno stvara predodžbe o pročitanome, riječima opisane likove i mjesta, pa čak i ponašanja i osjećaje, transformira u žive slike s oblicima i bojama i zvukovima; drugim riječim, za vrijeme čitanja mozak radi, a to što radi znači da uvježbava, trenira svoje sposobnosti. Čitanjem ove dvije rečenice – Tako smo veslali prema kopnu, iako teška srca, kao ljudi koji idu na stratište. Jer smo znali da će udaranje mora o obalu smrviti čamac na hiljade komada kad se približi obali (Defoe, Robinson Crusoe) – u glavi svakog čitatelja stvara se posebna slika onoga što piše, svi zamišljamo drugačiju sliku; usporedbe radi, gledanjem filma o Robinsonu Crusoeu svi upijamo istu sliku i nemamo potrebe upregnuti mozak sa svrhom konstruiranja vlastitih slika.
3. Zato što neizrečeno sadrži više informacija od izrečenog (ČITANJE IZMEĐU REDOVA)
Kao što je poznato, pisci često prava značenja i prave poruke umataju u usporedbe, metafore i ostale stilske figure, zato čitanje zahtjeva interpretaciju. Doslovno napisano ima dublji smisao koji treba objasniti. Osjećao je da ga raznose na jezicima po cijelome Parizu (Honore de Balzac) znači, naravno, da su ga ogovarali. Djecu najviše treba podučiti upravo čitanju između redova; nisu navikli na tu dublju razinu čitanja i to je jedan od razloga zašto im čitanje nije interesantno. Jednom kada nauče tumačiti tekst u svojoj glavi, samo čitanje im postaje zanimljivije jer znaju knjigu pretvoriti u sugovornika, a samo čitanje u razgovor. Osim toga, djeca nisu bića sklona umnoj vegetaciji, oni vole otkrivati, dokučivati i spoznavati! A čitanje između redova omogućuje im upravo to! Uz to, to je korisna vještina i u stvarnome životu…
4. Zato što važne stvari nisu podebljane/boldirane (KONCENTRACIJA)
Knjiga se razlikuje od školskog udžbenika – u kojem je važno podebljano i dopunjeno slikom ili dijagramom; od novina – u kojima dominiraju slika, masni naslov i podebljan uvod; od filma – u kojem je sve serviranu za osjetilo vida. Čitajući knjigu osoba mora samostalno pratiti ”crvenu liniju”, nema nikakvih efekata koji joj u tome pomažu, postoji samo čisti tekst. Tako se vježba fokusiranost na predmet. Ukoliko želimo uhvatiti radnju, upoznati likove i otkriti poruke između redova, tokom čitanja jednostavno moramo biti koncentrirani. Čitanje nam na određeni način nameće i uvjetuje koncentraciju.
Nastavlja se.
Akos.ba
