20 odabranih citata iz romana “Sto dana tavana” autorice Snježane Mulić – Softić

Za Akos.ba priredio: Admir Lisica

“Izgledalo je kao da činimo grijeh ako ležimo u krevetu u vrijeme za koje su oni na ratištu. Ali to nismo izgovarale. Bilo je lakše praviti se da uzimamo čistog zraka na balkonu, kao što smo to ponekad radile u miru, nego priznati da živimo u stanju permanentnog straha, brige i grižnje savjesti.”

“Čudno je to koliko strah i neizvjesnost potakne sebičnost u čovjeku, koliko i tako tragična situacija, kao što je ranjavanje, postane razlog za radovanje, za neku novu mogućnost.”

“Naša želja za slobodom širila je iluziju o mogućnosti. Bili smo papirni zmaj koji se borio protiv strašne oluje. Nedostatak svega pojačavao je spremnost da se protiv neprijatelja borimo ako treba i filmskim trikovima.”

“O otporu maštaju svi, kao kokuzi o dobitku na lutriji. Grad je ogromna maštaonica u kojoj stotine hiljada meta za odstrel razmišlja kako da od ničega napravi oružje, skuha ručak, okupa se bez vode, ugrije bez vatre.”

“Moj prijatelj, mladi novinar i zaljubljenik u strip, tako mašta o gradnji gumenih džamija, čiji se minareti povijaju pri udaru granate, a onda je, kao bumerang, vraćaju neprijatelju.”

“U zeleno-plavoj haljini izgledala sam poput proljeća. Bila je to svečana, ali i zaštitna odjeća. Dok sam se odijevala, mislila sam kako ću njome zavarati snajperistu – vrebajući žrtvu mogao bi od mene pomisliti da  sam tek prolistala vrba, i ostaviti na miru.”

“Čudno je kad dođe to vrijeme da stranac, kojeg do tad nisi ni poznavao, u tvojoj zemlji može biti slobodniji i kretati se gdje zaželi, a da ti, dijete tog tla, to možeš učiniti samo po cijenu života.”

“Njihovo vjenčanje i ljubav podsjetilo me na Bosnu, zemlju kojoj svaki dan otimaju dio po dio, a ona se brani ljubavlju i prkosom.”

“Tama je bila moj saveznik u ratu. Tjerala je ubice s brda. A uvezeni, vikend-četnici, oni koji nisu poznavali grad, njegove ulice i naše sigurne rute, unaprijed su gubili bitku s mrakom, pa i bez obzira na to što su imali dobre puške za noćno gađanje.”

“Ali rat je, koliko god da je vrijeme bešćutnosti, uskogrudosti i najgoreg zla u ljudima, istovremeno doba kada se u čovjeku budi i ono najbolje u njemu, kada oživljavaju dotad nikad probuđeni talenti i iskrsava dotad nepoznata solidarnost.”

“Rat je vrijeme iluzija, imaginacije, vrijeme kada je u nedostatku svega mašta jedino oruđe koje možeš koristiti da nadoknadiš  izgubljeno. Zato svi maštamo. Maštamo da ne poludimo, maštamo da se i duhovno ne pretvorimo u pećinske ljude.”

“Moj stomak je šokiran raznovrsnošću i količinom hrane i odbacuje je silovito kao naši vojnici neprijatelja na prvoj liniji.”

“Avion se vratio u Ankonu, gdje je rečeno da je pogođen u rep. Avion je kao i čovjek, kad ga pogodi, on to i ne osjeti, tek kasnije vidi ranu.”

“Više niko nije spavao, ali nije ni pričao. Očiju punih straha gledali smo jedno drugo bez ijedne riječi. U sebi sam učila sure iz Kur’ana. Znam da su to radili i ostali novinari na tom letu, pa i oni koji su se kleli da su ateisti.”

“Ali, pistu je bilo moguće preći samo noću i to bez upotrebe baterija, jer svjetlost je u tom slučaju bila izdajica. Ona bi markirala onog ko prelazi i neprijatelj bi ga ubio kao zeca na livadi u noćnom lovu.”

“Hrana joj je bila skoro nadohvat ruke. A onda je njenu mršavu siluetu osvijetlio snop svjetla. Bila je kao balerina na pozorišnim daskama. Kako bi napravila koji korak, snop svjetlosti ju je pratio. Sve dok nije bila dovoljno jasna meta. A u metu se puca.”

“Željela sam da u tom trenutku imam megafon preko kojeg ću, da me čuje cijeli svijet, vikati kako nas međunarodna zajednica, umjesto da štiti, baca neprijatelju pod nišan, kao što radnik u zoološkom vrtu baca svježe meso lavovima.”

“Svijet je voajer. On čuči u grmu pored piste i uživa gledajući mršave jadnike kako umiru pod snopom svjetla. To svjetlo daje posebnu draž čitavom prizoru i voajer rasklapa ligeštul u grmlju, kako bi što udobnije dočekao gledanje narednih epizoda.”

“Iako uzak i mračan poput groba, tunel je mamio. Ništa nije sjalo tako jako kao svjetlo na njegovom kraju.”

Akos.ba